Pljusak u Pragu; Od kazališta u gostionici do vrhunske scene

Feljton Kazališni amaterizam: Kazališna djelatnost češke nacionalne manjine (6.): Povećanje češke manjinske kazališne produkcije i izgradnja domova

• Pljusak u Pragu
  
  
  Turneju po Čehoslovačkoj završila je 1933. godine kazališna grupa češke besede Zagreb na češkoj državnoj smotri Hronov, odakle je kući odnijela slavljenički lovorov vijenac (Arhiv Saveza Čeha)

  Razmah češkog ali i slovačkog manjinskog života do kojeg dolazi nakon Prvog svjetskog rata u godini 1921. rezultira osnivanjem Čehoslovačkog saveza, prve krovne udruge svih Čeha i Slovaka u Kraljevini SHS a sa sjedištem u Novom Sadu. Samostalna Matica kazališnog amaterizma formirana je 1926. i to u Daruvaru jer u ovom je kraju najživlji kazališni život, a već postoji fundus kostima i kazališnih knjiga pri Češkoj besedi Donji Daruvar. Ova Beseda zapravo je motor-pokretač mnogih novih kazališnih grupa koje u okolici počinju raditi te im u tome zdušno potpomaže. U manjinskim novinama Jugoslávský Čechoslovácí (Jugoslavenski Čehoslovaci) odmah počinje izlaziti kazališni podlistak a prvi prilog je Desátero pro herce (Deset zapovijedi za glumce). Usprkos svemu, Savezu se čini da se u Daruvaru ne radi dovoljno dobro pa se Kazališna matica 1930. seli u Zagreb. Tu u njenom predsjedništvu sjede i dva profesionalna zaposlenika Hrvatskog narodnog kazališta (slikar scenografije Emil Lenc i šef maske Josef Růžička), počinju se organizirati različiti seminari a vrlo dobro se surađuje s centralnom Maticom češkog amaterskog kazališta u Pragu.

  Tako je 1933. godine realizirano prvo (i posljednje) gostovanje nekog hrvatskog češkog amaterskog kazališta u Češkoj na državnoj razini a pokrovitelji gostovanja (odnosno protektori, kako se tada pisalo) bili su češki ministar vanjskih poslova, školstva i zemljoradnje dr. Milan Hodža te jugoslavenski veleposlanik u Pragu dr. Prvislav Grisogono. Turneja amatera Češke besede Zagreb u šest čeških gradova završila je na državnoj smotri u Hronovu, prema pisanju manjinskog tiska, s izvrsnim uspjehom. Igrana je komedija Pljusak (Liják) tada suvremenog hrvatskog pisca Petra Pecije Petrovića koji je ujedno bio drugi najizvođeniji jugoslavenski autor na profesionalnim scenama u Češkoj (prvi je bio Branislav Nušić).
  
  Pljusak se tridesetih godina izvodio u nekoliko čeških profesionalnih kazališta (u prijevodu Jana Hudeca) a iako ga kritika baš nije hvalila (navodeći da su balkanske situacije a naročito humor u Češkoj nerazumljive), publika nije bila tog mišljenja i ovu je igru iz seoske sredine vrlo dobro prihvatila. Zanimljivo je da se Češka ovom komadu vratila nakon pedeset godina, 1988. i 1992. Pljusak je dobio čak dva nova češka prijevoda i u oba slučaja i novi naslov Taková spoušť (Kakav potop) odnosno Bóži dopuštění (Smak svijeta) Ovoga puta kritika je jako hvalila izvedbe praških profesionalnih kazališta, a to vjerojatno stoga što su novi prevoditelji (Jaromír Pleskot i Jan Klapka) bolje prilagodili komad češkom miljeu.

  
  Otvorenje novoizgrađenog češkog doma u Hercegovcu 1931. godine (Arhiv Saveza Čeha)
  
  Od kazališta u gostionici do vrhunske scene
  
  Vrlo dugo su se češke amaterske predstave u Hrvatskoj igrale u improviziranim uvjetima, naročito po selima zimi u gostionicama gdje bi se u dnu sale sklepala pozornica od dasaka, a ljeti u prirodi, odnosno najčešće po seoskim dvorištima gdje su velika vrata štagljeva postajala rub pozornice a njihove utrobe zakulisje. U Daruvaru se doduše vrlo brzo iz gostionica prešlo na iznajmljivanje kupališne sale odnosno pozornice pivovarske restauracije, ali tamo se za atraktivne dane trebalo boriti s kino-predstavama koje su imale stabilne termine.

  Povećanje češke manjinske kazališne produkcije u Hrvatskoj nakon što su dvadesetih godina diljem zemlje osnovane mnoge nove češke besede, rodila je u selima želju za pravim kazališnim scenama, a u gradovima za vlastitim češkim domovina. Težnjama kazališnih amatera išla je na ruku i potreba da se češke škole smjeste u adekvatne prostore, pa su tako članovi beseda krenuli u akcije skupljanja potrebnih sredstava za kupnju ili izgradnju vlastitih prostora – čeških domova.
  
  
  Do Drugog svjetskog rata Česi u Hrvatskoj posjedovali su desetak vlastitih čeških domova – na slici dom u Daruvarskom Brestovcu nakon najnovije renovacije (Foto Jednota)

  Do Drugog svjetskog rata svoje su domove dobili Česi u Kaptolu, Prekopakri, Bjelovaru, Brestovcu, Međuriću, Ludini i Jazveniku a naročito veliki domovi sagrađeni su u Hercegovcu, Daruvaru i Zagrebu. Ti novi domovi bili su funkcionalni, s pozorničkom infrastrukturom koja budi strahopoštovanje čak i danas. Nije zato čudo što su zagrebački Česi u svoj novi dom u Zagrebu u Šubićevoj ulici smjestili ne samo centralnu posudionicu kazališnih knjiga i kostima nego su predvidjeli i prostor za budući kazališni muzej. Iako je već skupljan materijal za ovaj muzej (plakati i programi predstava), sve je prekinuo Drugi svjetski rat kada je dom je rekviriran (zagrebačkim je Česima vraćen tek 1996. godine, kada se iz njega iselila radio-televizija).
  
  
  Posebna je priča izgradnja pozornice češkog doma u Daruvaru. Kazališnim amaterima je bila važna do te mjere da je na kraju odvojen fond za izgradnju samog češkog doma od fonda za izgradnju pozornice. Ona je na kraju umjesto predračunskih 40, koštala 48 tisuća dinara (i nije imala okretnu, takozvanu rund binu o kojoj su neki sanjali te je predlagali), ali zato takve nije bilo široko-daleko u cijelom kraju. Bilo je šest cugova, mramorna razvodna ploča te rasvjetna tijela nabavljena od njemačke firme Fert (za 23 tisuće dinara), čak dva zadnja horizonta (crni i bijeli) te rupa odnosno prostor ispod i ispred pozornice za smještaj orkestra.
  
  
  Prva predstava na potpuno opremljenoj novoj pozornici češkog doma u Daruvaru bio je zahtjevan komad <em>Gajdaš iz grada Strakonjica</em> a igran je na Božić 1939. godine (Arhiv češke besede Daruvar)

  Prvu predstavu na svojoj novoj, posve završenoj pozornici daruvarski Česi izveli su za Božić 1939. godine jer je kod Čeha običaj da se Badnjak slavi obiteljski, a Božić javno u društvu. Bio je to Strakonický dudák (Gajdaš iz Strakonica), glumački i scenski vrlo zahtjevno djelo istaknutog češkog dramatičara, režisera i preporoditelja Josefa Kajetána Tyla. Vidjelo ga je (čak i danas nevjerojatnih) 600 gledatelja, za što je blagajna Češke besede Daruvar utržila 4 tisuće dinara.

  Ova velika i suvremena pozornica omogućila je daruvarskim Česima da pozovu na gostovanje čak i Operu HNK iz Zagreba, koja je u Daruvaru tik pred Drugi svjetski rat izvela dva nacionalna dragulja – Prodanu nevjestu češkog autora Bedřicha Smetane i Nikolu Šubića Zrinskog hrvatskog skladatelja Ivana Zajca.

  (nastavlja se...)
  
  © Vlatka Daněk, KAZALIŠTE.hr, 28. kolovoza 2022.
  
  

  Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
  

Piše: