Marionete za male i velike

Feljton Kazališni amaterizam: Kazališna djelatnost češke nacionalne manjine (5.): Češka beseda Zagreb i lutkarsko kazalište

• 
  Tradiciju lutkarskih kazališta nastavljaju u Daruvaru učenici Češke osnovne škole (Foto Jednota)
  
  Vrijeme između dva svjetska rata zlatno je doba svekolikog češkog manjinskog djelovanja na Balkanu. Na prostoru današnje Hrvatske neki oblik kulturnog organiziranja postoji u čak 64 grada i sela, a osim vrlo aktivnih čeških beseda, tu su i manja društva – češki kružoci i češki klubovi. Profesor Josip Matušek u svom radu Naše ochotnické divadelnictví (Naš kazališni amaterizam) – Jednota, Daruvar, 1990, navodi da je u čak 55 ovih društava postojala kazališna družina, odnosno da je u preko pedeset hrvatskih gradova i sela u razdoblju od 1918. do 1941. odigrana barem jedna češka amaterska predstava.

  Koliko ih je točno bilo nije moguće utvrditi jer o mnogim predstavama imamo tek natuknice u onodobnom tisku. Neki zapisnici čeških beseda su nestali u metežu Drugog svjetskog rata, a i u sačuvanima se predstave često spominju tek ovlaš (na primjer: „…kazalištarci su bili vrijedni te uvježbali nekoliko predstava i jednočinki…“). Poseban je problem činjenica da češke besede vrlo često o dječjim predstavama – kako o onima što su odrasli izvodili za djecu, tako i onima čiji su akteri sama djeca, uopće nisu vodile evidenciju. Te predstave sa svojim učenicima najčešće uvježbavaju češki učitelji koje je u Hrvatsku na službovanje slala Čehoslovačka vlada. Njihov je utjecaj na rad beseda bio veliki, jer svih 16 čeških škola koje tada djeluju u Hrvatskoj rade po modelu da plaću za učitelje osigurava Čehoslovačka dok je njihov smještaj i hrana na brizi čeških beseda (u čijim prostorima nerijetko i stanuju).

  U ovo vrijeme vrlo popularnim postaju i lutkarska kazališta koja su igrala male predstave, vrlo prikladne za gostovanja. Ideje, tekstovi i lutke su dolazili iz Češke, gdje je lutkarstvo preraslo u važnu kazališnu granu još prije Prvog svjetskog rata. Od 1912. godine postoji Savez društava čeških prijatelja lutkarskog kazališta koji izdaje Biblioteku uzornih igara te časopis Češki lutkar (danas najstariji izlazeći časopis ove vrste u svijetu). Iste godine nastalo je takozvano Alešovo lutkarsko kazalište. Bile su to serijski proizvedene marionete čiji izgled je inspiriran crtežima poznatog i omiljenog slikara Mikolaša Aleša, uz koje su se mogle nabaviti i posebne tiskane kulise s detaljnim uputama za izradu rekvizita i kostima za pojedine predstave.

  
  Fotografija iz foto-albuma češke besede Daruvar – u prvom planu muzički sastav, iza lutkarsko kazalište. Lutka „Kašpárek“ posve lijevo (Arhiv Saveza Čeha)
  
  Alešovo lutkarsko kazalište gotovo odmah postaje popularno u širokim masama a dostupno je u dvije varijante. Prva je bila tzv. obiteljsko kazalište s lutkama do 10 centimetara, koje je služilo za igranje predstava u kućama i obiteljsku zabavu. Druga je bila tzv. veliko Alešovo kazalište s marionetama velikima 25 centimetara, koje su nabavljale razne amaterske i profesionalne grupe/kazališta za kazališna gostovanja. Upravo jedno takvo posjedovala je Češka beseda Zagreb a u zapisima iz 1919. godine ostalo je zabilježeno da ga je nekoliko puta u prostorije društva došao proučavati hrvatski umjetnik Ljubo Babić. Detaljno je premjerio i skicirao ne samo marionete nego i cijelu pozornicu te sistem na koji ona funkcionira, a sve kao pripremu za izradu lutaka i scenografije za predstavu Petrica Kerempuh i spametni osel, praizvedenu u Zagrebu 1920. godine u novopokrenutom Teatru marioneta. Stari se godišnjaci Češke besede Zagreb tako hvale da je upravo češko, Alešovo lutkarsko kazalište ugrađeno u temelje prvog stalnog kazališta lutaka u Hrvatskoj jer je Teatar marioneta jezgra nastanka profesionalnog lutkarskog kazališta u Hrvatskoj.

  Prema zapisima zagrebačke Besede također znamo da je prva amaterska češka lutkarska predstava u Hrvatskoj igrana u Zagrebu još u 19. stoljeću, točnije 1886. godine. Lutkarsko kazalište je u Besedi postavio i opremio Frantíšek Poici, kasnije i predsjednik Češke besede Zagreb. Nisu se sačuvali podaci o tome što se tada igralo, ali znamo da su neposredno nakon Prvog svjetskog rata u Besedi igrane lutkarske predstave i na češkom i na hrvatskom jeziku.
  
  Između dva svjetska rata za lutkarske predstave su se specijalizirali učitelji iz Čehoslovačke koji su tada radili u češkim školama na Balkanu. Vrlo mnogo gostovanja su tako odradili učitelji češke škole u Osijeku dok su u Bjelovaru, Daruvaru i Kaptolu postojala i službena Kočovná lutková divadla – Putujuća lutkarska kazališta. 1938. godine u Jugoslaviji je postojalo 16 kompletnih čeških lutkarskih kazališta, od čega 10 u Hrvatskoj, uglavnom u Slavoniji (kao zanimljivost navodimo da u to vrijeme češka lutkarska kazališta u Karlovcu i Varaždinu više nisu radila no njihove su lutke i dalje igrale, ali u Bosni, kamo su ih otkupili i odvezli bosanski Česi).

  
  Češke i slovačke lutke od 2016 godine nalaze se pod zaštitom UNESCO-a. Na fotografiji takozvano malo Alešovo lutkarsko kazalište iz češkog gradića Mala Upa. (foto Malaupa.cz)
  
  U početku češke lutkarske predstave za djecu bile su uprizorenja čeških narodnih bajki ili su to bili veseli komadi u kojima je glavni lik bio tada vrlo popularni Kašpárek. Ovu izvorno njemačku tradicijsku lutku zvanu Kasperl u Češkoj je počeo koristiti Matěj Kopecký, osnivač prvog putujućeg lutkarskog kazališta u zemlji. Njegov Kašpárek bio je muškarac malog rasta s brkovima, zapravo vodeći komični lik u pučkim predstavama za odrasle. U bistrog i vragolastog dječaka, odnosno pogodnog lika za dječje predstave kasnije ga je pretvorio češki lutkarski pedagog i dramatičar Bohumil Schweigstill. Kašpárek je i danas popularan u Češkoj, ali uglavnom među predškolskom djecom.

  Od 1930. godine u repertoaru čeških amaterskih lutkarskih kazališta na Balkanu počinju se pojavljivati i priče iz realnog života u kojima se govori o školi, obitelji, zdravlju, čistoći, čak i štednji. Zanimljivo je da su se u cjelokupnom razdoblju između dva svjetska rata uvijek igrali samo češki autori na češkom, nikad se nisu prevodili neki hrvatski (ili jugoslavenski) autori na češki. Kad su češki lutkari igrali neku predstavu na hrvatskom jeziku, to je uvijek bio češki autor preveden na hrvatski.
  
  Koliko je lutkarsko kazalište bilo omiljeno među hrvatskim Česima svjedoči podatak da su upravo lutkarske predstave bile zadnje češke predstave igrane u Hrvatskoj prije Drugog svjetskog rata. Zabilježeno je da su u 1940. godini lutkarske predstave igrane u Bjelovaru, Daruvaru, Kaptolu, Ludini, Osijeku i Zagrebu – ukupno 38 lutkarskih predstava. I to u situaciji, kada je svakim danom čeških učitelja sve manje. Već od aneksije Sudetske oblasti 1939. godine, Čehoslovačka počinje povlačiti svoje učitelje nazad u zemlju i oni postupno napuštaju svoja balkanska radna mjesta pa tako odlaze i iz Hrvatske.
  
  (nastavlja se...)
  
  © Vlatka Daněk, KAZALIŠTE.hr, 28. kolovoza 2022.
  
  

  Feljton Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
  

Piše: