Žanrovska raznolikost, prepoznatljivi problemi i afirmacija svijeta

Feljton Kazališni amaterizam: Pučka drama na kajkavskom (2.): Uvod u međimursku pučku dramu

• 
  
  Međimurske pučke drame žanrovski su vrlo raznolike – iako su najčešće komedije (od komedija situacije preko komedija karaktera, farsi i fragmentarne dramaturgije ulančanih skečeva), ima i tzv. afirmativnih drama (ozbiljni komad sa sretnim krajem), ali i  potresnih drama, pa i tragedija. Osim dramskih tekstova, tu su i vrlo dobri mjuzikli odnosno komadi s pjevanjem koje nije samo puka ilustracija nego dramaturški važan dio  teksta. Svi pisci pišu  vlastitim, živim i punim jezikom (svako selo je zastupljeno svojim dijalektom), pišu o vrlo prepoznatljivim situacijama i problemima koje žive: obitelj, nasljedstvo, ženidbe, ljubav, starost, susjedi, religija i praznovjerje, uvođenje novotarija u selo, ali i politika i društveni odnosi. Drame vrlo živo oslikavaju specifičan međimurski mentalitet,  ali svaka drama nosi u sebi i nešto opće ljudsko, po čemu se može prepoznati i u drugim sredinama.

  Sve su to suvremene teme koje nas diraju jer su napisane iz očito proživljenih životnih situacija. Sjetu, tugu i tragiku drame često umataju u humor i sretno završavaju pokazujući da je probleme moguće riješiti. 

  Uz to, zanimljivo je vidjeti kako se kršćanstvo kao dio svjetonazora likova prikazuje u širokom spektru – od kritike ili ismijavanja licemjernog ponašanja do afirmacije temeljnih ljudskih vrijednosti, jer drame ove linije nose u sebi  osjećaj smisla svijeta i u najgorim situacijama uspiju afirmirati temeljne vrijednosti. Ponajbolji dramski tekstovi su zaokružene cjeline s pričom, imaju jasno postavljene i prepoznatljive likove, najčešće više generacija na sceni,  dijalozi su jako dobro vođeni i prirodni, motivacije likova logične.
  
  Većina  drama nosi u sebi emociju koju prenosi publici – od suze do smijeha. Sve su to bile vrline tzv. dramskog teatra građanskog kazališta koje je u suvremenom kanonu prognano, ali je u amaterizmu nastavilo živjeti u kvalitetnim dramama.

  Specifičnost pučke drame nije samo lokalni govor i prepoznatljivi problemi nego i afirmacija svijeta. Iako te drame pokazuju probleme u svijetu u kojem autori žive, dominantna karakteristika pučke drame je uvjerenje da život i svijet u kojem živimo ima neki važan/viši smisao. U komediji koja sretno rješava probleme je to očito, ali i pri tragičnim događanjima pučka drama vjeruje u višu pravdu koja će sve staviti u red i pokazuje te tragične krajeve kao primjer koji ne treba slijediti. I po tome međimurska pučka drama popunjava praznine glavne struje, jer je ova tu afirmaciju svijeta davno prognala sa scene. Zamijenila ju je kritika društva koja se smatra jedino dostojnom visoke umjetnosti. No, nama ljudima potrebna je, osim kritike društva, i njegova afirmacija, pa je zato važnost pučke drame puno šira od granica Međimurja. Naime, afirmacija svijeta oko nas i drama kao pouka za publiku vladala je u kazalištu 20. stoljeća. Nije čudo da i dalje imamo potrebu za time. Međimurci su tu potrebu riješili tako da sami pišu drame kakve žele gledati. Pokazalo se da su u tome izrazito vješti.
  
  

  Ovaj feljton na kazaliste.hr želi širu javnost upoznati s tim fenomenom međimurske pučke drame. Objavit ćemo nekoliko kvalitetnih drama različitih žanrova (tragedije, drame, komedije, mjuzikle) koje do sada nisu objavljene. Tako ćemo zorno pokazati kvalitetu drama koje nastaju u Međimurju i njihovu važnost ne samo za Međimurje nego i za ostale ljubitelje kazališta. Drugi razlog jest želja za afirmacijom amaterske pučke drame u hrvatskom kazalištu, jer stakleni zid koji okružuje amatere i koji neprestano šalje poruku da je „amaterizam nešto manje vrijedno i kvalitetno“ priječi da javnost bez ikakve predrasude pročita tekstove tzv. amatera. Treće, rado bih da ovaj blok pomogne podizanju samosvijesti samih pisaca. Oni sami, pod teretom spomenutog staklenog zida, o sebi ni ne misle da su pisci. Kako jedna od njih kaže: „Ja samo sednem i napišem ono kaj mi je v glavi i srcu“.  Da je to „samo sednem“  kvalitetno, pokazat će ovaj blok. U njemu ćemo nakon ovog uvoda objavljivati cijele drame, od kojih će svaka imati mali uvod s kratkim sadržajem i biografiju autora.

  Ovih nekoliko drama bit će za sve koji čitaju kajkavski zanimljivo, korisno, potresno, zabavno... i što sve još – otkrijte sami! Za one koji ne čitaju kajkavski a zainteresira ih sadržaj, neka se jave autorima – mnogi imaju i štokavske verzije koje su pogodne za prilagodbu na druge dijalekte.

  ...pročitajte idući nastavak feljtona

  © Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 25. lipnja 2022.
  

  Feljto Kazališni amaterizam sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije

  
  

Piše: