Magična, britka i ironijski iskričava suvremena adaptacija Shakespearea

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, gostovanje u Kazalištu Marina Držića: William Shakespeare, San ljetne noći, red. Tamara Damjanović

• 

  Kada je točno nastala komedija Williama Shakespeare San Ivanjske noći nije još uvijek posve točno utvrđeno, ali se zna da je prvi put tiskana 1600. godine. Pretpostavlja se da je napisana po narudžbi za vjenčanje jednog aristokratskog para (možda zato bard za svoje kazalište u kazalištu bira upravo priču o vjenčanju Pirama i Tizbe, posuđenu iz Ovidijevih Metamorfoza) ali se posve pouzdano zna da je od tog davnog doba do danas San Ivanjske noći jedna od najizvođenijih pastoralnih igara koja problematizira čovjeka, slobodu, stalnost ljubavi i strasti, trajnost snova i snovitost života u pet činova kroz tri paralelna svijeta. Svijeta vilenjaka, bogova iz antičkih mitova, grčkih vladara i aristokracije i pučana, zanatlija, koji se istodobno igraju u Ateni i arkadijskoj joj okolici, jedne ljetne Ivanjske noći, ili noći tri dana nakon ljetnog solsticija, u kojoj je sve čarobno još čarobnije, a sve što živi dobiva i dodatne moći. Biljke i njihovi sokovi postaju magični, a bogovi i ljudi podatni za igru i snove. U  toj najkraćoj najduljoj noći godine sve je moguće, pa i da život postane san a san život iz kojeg se svaki od protagonista komedije budi na sebi svojstven način.

  

  Iz tog je bogatog kazališnog štiva s mnoštvom likova i paralelnih radnji redateljica Tamara Damjanović adaptacijskom, dramaturškom intervencijom za potrebe scenske impostacije izgnala sa scene šekspirijanski višak likova poput starca Egeja, pojedine vile i vilenjake i zanatlije i prikratila dijaloge, pridodajući izvedbi Sna brži ritam i zgusnutiji tempo radnje, kako smo to mogli vidjeti prigodom gostovanja osječkog HNK na sceni dubrovačkog Kazališta Marina Držića 25. svibnja. Tim se uspiješnim rezom predstava raščinila i načinila britkom i ironijski iskričavom suvremenom adaptacijom ove Shakespeareove pastorale, udahnuvši joj novu scensku živost, životnost. Uz pomoć izvrsne scenografije Sheron Pimpi Steiner i oblikovatelja svjetla Luke Matića, nevelika je scena Kazališta Marina Držića prigrlila raskošnu čaroliju atenske šume, čemu svakako treba pridodati i značaj glazbe skladateljice Katarine Ranković kako bi magična Ivanjska noć zasjala svom svojom čarolijom. 

  Kostimografkinja Ivana Živković modernom je reinterpretacijom uobičajenih antičkih i vilinskih kostima njihovom jednostavnošću s jedne strane i raskoši s druge, posve skladno obukla glumce za ovu nesvakidašnju pustolovinu po arkadijskim svjetovima, dok su od velike pomoći glumcima bili i korekgrafkinja Selma Mehić i stručnjak za scenski pokret i mačevanje Vuk Ognjenović.

  

  

  Poveliki je osiječki glumački ansambl doista zablistao u ovom nesvakidašnjem Snu Ivanjske, ili ljetne, ili što bi Shakespeare rekao kako vam drago noći, pršteći svježinom i snagom umjetničke energije. Naime, u ovoj komediji ne postoji dublja karakterizacija likova. Okarakterizirani su tek svojim izgledom (niska crnka Hermija, visoka plavojka Helena...) ili statusom (vila, vilenjak, zanatlija, vojvoda, amazonska kraljica...) a glumci su svi redom uspjeli od tih krokija izgraditi odlične glumačke minijature koje zajedno čine odličnu ansambl predstavu.

  U vilinskom svijetu te su noći za igru s ljudima ali i međusobne podvale i smicalice tako posebno bili raspoloženi vilinski kralj Armin Čatić kao Oberon, Sandra Lončarić, odlična žena mu Titanija i vilenjak Puk u izvedbi Matije Kačana. Oni se vole i mrze i uspiješno se poigravaju mladim zaljubljenim Atenjanima, ali im i sućutno popravljaju krive životne izbore. Ali i griješe, pa se svijet vila i vilenjaka zrcali u svijetu ljudi baš kao što i ljudski svijet okupljen u atenskoj šumi nalazi svoj odraz u ljubavima, prevrtljivostima i hirovima vila i vilenjaka.  

  Tezej (Duško Modrinić) moćni je atenski vojvoda koji se ženi za amazonsku kraljicu Hipolitu (Selma Mehić), jednako spreman podržati ljubav podanika unatoč zakonskim ograničenjima. Dojmljivo su lovili divljač i blagonaklono odgledali lošu ali baš zato duhovitu predstavu koju su im Zanatlije priredile kao vjenčani dar.

  Mladi četverokut zaljubljenih Atenjana – Antonio Jakupčević, Demetrije zaljubljen u Hermiju, Lisandar (Ivan Čačić) također zaljubljen u Hermiju (Antonia Mrkonjić) s kojom bježi iz Atene pa se Pukovom greškom budi zaljubljen u Helenu (Ivana Soldo Čabraja), ludo zaljubljenu u Demetrija, pokazuje svu nestalnost ljubavi koja im je na trenutak samo san, da bi snovi postali ljubav.

  Družba zanatlija koja u čast vjenčanja Tezeja i Hipolite priprema predstavu Piram i Tizba sastavljena je od Dunje, tesara (Aljoša Čepl), Vratila, tkalca (Ivan Simon), koji je izvrstan i kao magarac u kojeg se zaljubi Titanija zahvaljujući čarobnim kapljicama maćuhica koji je Puk ukapao u oči vilinskoj kraljici kako bi joj napakostio i naveo je da se zaljubi u prvo stvorenje koje ugleda kad se probudi,  Frula, krpač mješina (Miroslav Čabraja), Gladnica, krojač (Dora Bogdanović),  Spretko, stolar (Matko Duvnjak Jović) doista su duhoviti u svom glumačkom neznanju i nespretnosti dovodeći ovo kazalište u kazalištu do samog apsurda. Od tragedije Piram i Tizba grupa je zanatlija napravila komediju, a glumci neprestano komuniciraju s publikom objašnjavajući im koji lik igraju. Pa iako publika nije zadovoljna glumom, sviđa joj se inventivnost glumaca u izvedbi scenografije kojom tijelima grade zid, da bi Tezej zaključio da je „budalasta igra ta baš dobra“. I jest bila dobra!

  

  Stoga i ne čudi da je na Pukov poziv publici da im plješće i ako predstava nije bila dobra kako bi se ispravile sve mane, dubrovačka kazališna publika ispratila ansambl Hrvatskog narodnog kazališta iz Osijeka dugotrajnim pljeskom.

  © Marina Zec-Miović, KAZALIŠTE.hr, 8. srpnja 2022.

  William Shakespeare: San ljetne noći (A Midsummer Night's Dream)
  Premijera: 12. studenoga 2021.
  Prevoditelj: Milan Bogdanović
  Redateljica i adaptacija teksta: Tamara Damjanović
  Scenografkinja: Sheron Pimpi Steiner
  Kostimografkinja: Ivana Živković
  Skladateljica Katarina Ranković
  Scenski pokret i mačevanje: Vuk Ognjenović
  Koreografkinja: Selma Mehić
  Oblikovatelj svjetla: Luka Matić
  Tehnički koordinator za scenu i kostim: Davor Molnar

  Glume: Armin Čatić, Sandra Lončarić, Matija Kaćan, Duško Modrinić, Selma Mehić, Antonio Jakopčević, Ivan Čačić, Ivana Soldo Čabraja, Antonia Mrkonjić, Aljoša Čepl, Ivan Simon, Miroslav Čabraja, Matko Duvnjak Jović, Dora Bogdanović

Piše: