Komični aspekti seksualnosti

B GLAD Produkcija: Igor Weidlich, 4 poze, sretan svršetak, red. Igor Barberić



  • Kada se predstava naslovi 4 poze, sretan svršetak, to više nego jasno sugerira kako se želi poigravati moralom u javnom govoru. Naravno, asocijacija je jasna – predstava će propitivati seksualnost u više ili manje provokativnom, vjerojatno komičnom smjeru. I zaista, 4 poze, sretan svršetak, koju produkcijski potpisuje B glad, neovisna kuća marljivog Tadije Kolovrata, a nastala je po tekstu Igora Weidlicha i u režiji Igora Barberića, formalno se bavi komičnim aspektima seksualnosti. Prostor je to u kojem je lako otići u banaliziranje i gomilanje komičnih prizora „na prvu loptu“, koji bi se onda sviđali publici zato što su naoko nekorektni a zapravo su temeljeni na šmiri i podilaženju najnižim strastima. Iako ima i toga, u 4 poze, sretan svršetak ta, možda pomalo i iz iskustva očekivana intonacija, srećom nije prevladavajuća. Stoga je i predstava uspjelija nego što se na prvi pogled čini.

    Dramaturški, radi se o strukturi razlomljenoj na četiri priče i epilog, svaka od kojih može pojedinačno funkcionirati kao kraća komična minijatura ili skeč. U svakoj sudjeluje po dvoje od četvero na sceni prisutnih glumaca, dok drugo dvoje, sjedeći za pultovima, povremeno glasom oblikuje zvukove ili mjesta gdje se prizor događa. Same su priče, dakako, komično i donekle banalno izvanjski stilizirane, pa se tako pojavljuju homoseksualac i cimerica, jugo-oficir i Zagorka, voditeljica vremenske prognoze i njezin partner-papučar, razočarani i rezignirani supružnici, a završni, zajednički epilog zalazi u gotovo fantazmagoričnu bizarnost.

     

    Pri tome, prva (o nesigurnoj ženi i njezinom prijatelju homoseksualcu) i treća (o voditeljici vremenske prognoze spremnoj život potpuno žrtvovati za malo pozornosti u žutim novinama), donekle i četvrta (o rezigniranim supružnicima) priča bolje su od treće i epiloga upravo jer uspijevaju, uz nasmijavanje publike, otvoriti i određena pitanja suvremenih društvenih, obiteljskih i ljubavnih odnosa te se svrstati u onu vrstu komedije o kojoj se često mnogo piše i govori, ali ju je vrlo teško na sceni zaista ostvariti – zapitanu komediju koja se smije, ali kroz taj smijeh postavlja pitanja i razmatra neuralgične društvene točke. Treća je priča o jugo-oficiru i Zagorki koja dolazi u posjet zaručniku (što navodi na reference od Slavka Kolara do Shakespeareova Romea i Julije) na odsluženju vojnog roka odsklizala u pretjerano karikiranje i oslanjanje na stereotipe, dok se epilog pomalo doima kao korak predaleko.

    Četvero glumaca varira i balansira između čistog pretjerivanja i poneke zanimljivije minijature. Pri tome Katarina Baban i Borko Perić pokazali su se uspješniji, unoseći u svoje likove više karaktera i životne nijansiranosti, dok su Filip Detelić i Petra Kurtela uglavnom ostali u domeni karikiranja i pretjerivanja, čemu je djelomično vjerojatno kriva i podjela prizora između parova.

    Iako bi joj dobro došlo još ponešto finog redateljskog, glumačkog i dramaturškog rada u izbjegavanju nepotrebnih lutanja prema karikaturi i prvoloptaškom humoru, 4 poze, sretan svršetak predstava je koja u okvirima svog žanrovskog određenja djeluje bolje od mnogih.

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 16. svibnja 2022. 

    Predstava je izvedena u Koncertnoj dvorani Lisinski

    Autor: Igor Weidlich
    Režija: Igor Barberić
    Dizajn: Katarina Gudac
    Premijera: 1. srpnja 2021., Teatar uz more, Split

    Glume: Katarina Baban, Petra Kurtela, Borko Perić, Filip Detelić

Piše:

Leon
Žganec-Brajša