Zanimljivo i poticajno uprizorenje recentnog domaćeg dramskog pisma

Kazalište Marina Držića u Dubrovniku: Tena Štivičić, Krijesnice, red. Paolo Tišljarić

• 
  
  Kazalište Marina Držića svoj ovosezonski repertoarni raspored nastavilo je premijerom Krijesnica Tene Štivičić, jedne od najznačajnijih i najizvođenijih hrvatskih suvremenih dramskih autorica koja je, stjecajem objektivnih i zahtjevnih organizacijskih okolnosti, u ovom travanjskom terminu najavljeni mjuzikl Dundo Maroje ostavila sljedećoj kalendarskoj godini. Ovo je inače drugo uprizorenje dramskih tekstova Tene Štivić u dubrovačkom kazalištu. Podsjetimo, njenu dramu Nemreš pobjeć od nedjelje režirala je Marina Pejnović 2019. godine na komornoj sceni dubrovačkog kazališta u Teatru Bursa. Krijesnice u hrvatski kazališni prostor, bilježe novije kronike, ulaze praizvedbom u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Janusza Kice 2007. godine. Spomenimo i radiodramsku verziju u režiji Ranke Mesarić 2008. u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija. Novi premijerni naslov dubrovačke profesionalne kazališne kuće najavljen je i novim izdanjem ciklusa Razgovori o kazalištu na velikoj sceni s gostovanjem Tene Štivičić koju je, vrijedi zabilježiti, primio i dubrovački gradonačelnik.

  Krijesnice se događaju u zračnoj luci, onom stvarnom prostoru rutinskog suživota aerodromskog osoblja, putnika i frekventnih susreta, odlazaka i dolazaka, ali i u onom metaforičkom kontroliranog kretanja, prolaznosti i privida o mogućnostima izbora. Zračna luka, moglo bi se reći, je i paradigmatsko mjesto zrcalnog odraza našeg vremena upisanog i u životopise svih onih koji se u njoj zateknu u različitim ulogama, situacijama, izgovorima, traženjima i izborima. U danu otkazanih letova ona istovremeno postaje i iznuđeno mjesto preispitivanja, zagovora, svođenja računa i novih izazova od kojih se najčešće odustaje.

  

  U tom čekanju da se poboljšaju vremenske prilike i zrakoplovi polete, događaju se ponovni susreti ali i otvaraju nove epizode životnih tragova zatečenih protagonista. Svatko ima svoj razlog putovanju i odlasku, ali i sumnje i nedoumice u vlastitim alibijima i iluzijama koje ih tjeraju na put. Aerodromski zastoj i odgode letova zgodna je i idealna prilika za još jedno, možda i posljednje svođenje njihovih računa i životnih razbrajalica, nakon čega će im odlasci postati upitniji i dobiti nova opravdanja i izgovore u koje će i dalje sumnjati. Čekanje je za njih iznuđena prilika za još jednu introspektivnu provjeru vlastitih odluka. Složen je tako zatvoreni sustav zanimljivih sudbina i životnih priča koje se isprepliću u svim inačicama melodramskih, tragičnih, ironijskih, tužnih i humornih nijansi.

  Redatelj Paolo Tišljarić, koji je u predstavi i scenograf i kostimograf i oblikovatelj svjetla, zorno prati dramski tekst pristajući i na sve njegove datosti, doslovnosti pa onda i zamke takvog dramskog obilja i redateljskog čitanja. Izvedba teče u kratkim sekvencama i prizorima odvojenima zatamnjenjima i dopadljivim glazbenim interludijima koji, uz ostalo, služe i binskim radnicima za razmještanje i slaganje elemenata prepoznatljivih detalja aerodromskog interijera, čekaonice, restorana i ureda u kojima se protagonisti Krijesnica susreću, sukobljavaju, zaljubljuju i razilaze. Iščekujući svoje, i doslovne „životne letove“ željenog bijega u negdje. Tamo gdje će još jednom pokušati prepoznati stvarne povode svojim odlukama, željenim pustolovinama, putovanju ili spoznajama o uzaludnosti odlaska ili odustajanju od promjena i terapija u koje vjeruju.

  

  Ostvarena je tako izvedba usporenog slijeda prizora, možda namjerno stišanih emocija, koja u nekim svojim dijelovima po svemu odudara od uobičajene aerodromske užurbanosti, nervoze i kakofonije. Sve je nekako statično, komorno i usporeno, pomalo očekivano i ponavljano s izostankom gradacija životnih frustracija zatečenih aktera koji uspijevaju tek ispričati, ili naznačiti, svoje životne kronologije, traume i poljuljane alibije. Predstava je uredno složena zorno odigranim scenama koje drama nudi bez iznenađenja, dramaturških akcenata ili mogućih komentara i iskoraka koji bi je ubrzali pa i možda aktualizirali, budući da je uvodno naznačeno da je zračna luka ona dubrovačka kojoj su otkazani letovi imanentni – ali ne zbog snježnih oluja nego zbog bure i njenih olujnih, zimi relativno čestih izdanja. Sve je prepušteno glumcima koji korektno uspijevaju uredno oslikati karaktere zanimljive galerije likova koje u Krijesnicama okuplja Tena Štivičić.

  Novi premijerni naslov dubrovačkog kazališta okupio je gotovo cijeli glumački ansambl kojim raspolaže, pa smo tako nakon dugo vremena vidjeli i nekoliko glumaca koje su podjele, vjerujemo iz raznih objektivnih razloga, protekle sezone zaobilazile. U takvoj, razumljivo logičnoj i po svemu opravdanoj odluci (u kojoj je redatelj Tišljarić svjesno ustuknuo pred svojom ravnateljskom funkcijom) okupljanja i uigravanja ansambla, iznuđeno je možda i nekoliko neadekvatnih raspodjela glumačkih zadataka što je, uz povremene dramaturške i  redateljske uopćenosti, doslovnosti i ritmička usporavanja, unekoliko opteretilo ukupni glumački prinos na koji Krijesnice nužno računaju. Kao da je nedostajalo vremena da se, i ovako postavljeni, likovi snažnije odigraju (i zaigraju) s puno više unutrašnjih pokrića, dosljednosti i scenske uvjerljivosti.
  
  

  Za dubrovačke prilike tako brojan glumački ansambl, svemu usprkos, predano je pratio i slijedio redateljski koncept odolijevajući većim dijelom izvedbe i zahtjevnostima i dramaturškim zamkama teksta, uspijevajući zaokružiti i najčešće tek u naznakama produbiti karaktere likova i njihovih životnih preispitivanja. Zdeslav Čotić, Hrvoje Sebastijan, Ivana Gulin, Boris Matić, Nika Lasić, Mirej Stanić, Bojan Beribaka, Glorija Šoletić, Izmira Brautović, Angela Bulum, svaki na svoj način dali su poticajan prinos predstavi, ali ipak i usprkos treba izdvojiti glumačke prinose Jelene Miholjević, Marije Šegvić i možda Srđane Šimunović koji su glumačkim habitusima i razigranostima, ali i podatnijim i unekoliko zahtjevnijim zadacima, bili onaj potentniji dio glumačke podjele okupljene u dubrovačkim travanjskim Krijesnicama.

  Ostvarena je tako predstava koja u ovogodišnju ponudu premijernih naslova Kazališta Marina Držića donosi po svemu pohvalan, zanimljiv i poticajan susret s recentnim suvremenim domaćim dramskim pismom, izvedbu koja se skladno uklapa u najavljeni repertoarni raspored i koja će, za očekivati je, a sudeći po premijernoj izvedbi, imati dobar odjek kod dubrovačke publike.
  
  
  
  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 3. svibnja 2022.

  Autorica: Tena Štivičić
  Prijevod: Mirta Zekan i Tena Štivičić
  Režija, scenografija, izbor kostima i oblikovanje svjetla: Paolo Tišljarić
  Autor glazbe i oblikovanje video projekcija: Žarko Dragojević
  Višeglesne obrade pjesama / glazbena korepetitorica: Paola Dražić Zekić
  Suradnica scenografa i slikar izvođač: Anamarija Obradović
  Pomoćni slikar izvođač: Pero Mihaljević
  Izrada scenografije: Baldo Dužević
  Jezična savjetnica za ruski jezik: Helena Tomašković
  Fotograf: Aljoša Rebolj
  Autor trailera: Miran Brautović
  Inspicijentica: Ivana Ljepotica

  Glume: Marija Šegvić (Klara), Zdeslav Čotić (Martin), Hrvoje Sebastijan (Toni), Jelena Miholjević (Žana), Ivana Gulin (Olga), Boris Matić (Oliver), Srđana Šimunović (Cherie), Nika Lasić (Lena), Mirej Stanić (Anja), Bojan Beribaka (Barmen), Glorija Šoletić (Brenda), Izmira Brautović (Rozita), Angela Bulum (Aiša)

Piše: