Tematiziranje pobjede života nad smrću

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 87/88, god. XV, Hrvatski centar ITI, 2021.

• Zaključen 15. prosinca 2021., broj 87/88 Kazališta, časopisa za kazališnu umjetnost kojeg izdaje Hrvatski centar ITI, već od naslovnice obilježen je simbolikom odlazaka i oproštaja. Naime, prizor iz predstave Kukci… zaustavljena priča HNK u Splitu jasna je slika-uspomena, fotografsko sjećanje na Sašu Anočića čija je iznenadna smrt nastupila upravo u vrijeme rada na ovoj predstavi, koja mu je u spomen i dovršena (…zaustavljena priča). Predstava koja je nenadano postala rad u nastajanju i nestajanju autora koji ga stvara, živi memento bez uobičajenih obilježja komemorativnog događaja, svojevrsni artefakt nadvladavanja igre, teatra, stoga i života nad smrću i tragedijom, tematizirana je i u kritici Marija Kovača naslovljenoj Pobjeda života. Uz nju, časopis donosi još dvije kritike Ane Fazekaš o zagrebačkim predstavama, i to objema invencijom pregnantnima i značenjski kompleksnima, a istovremeno vrlo aktualnima i aktualizirajućima – Vicu o Sizifu UO Punctum i Kunstteatra te Dobro je ništa u produkciji Teatra &td.

  I sljedeća rubrika, iako formalno nije komemorativne naravi (na takvu će čitatelj naići nešto dalje) zapravo donosi jedan prilog čija se narav može shvatiti (i) kao uspomena, možda čak i fragment testamenta, posmrtno svjedočenje interesa i erudicije. Riječ je o vrlo zanimljivom eseju Četvrta Fedra u kojem Božidar Violić, nedavno preminuli doajen režijske struke u hrvatskom kazalištu, raspravlja, često vrlo osobno ali uvijek teorijski duboko potkovano i iskustvom nadahnuto, o Fedrinoj ljubavi Sarah Kane, drami čije je postavljanje (kao i opus njezine autorice općenito) od početka izazivalo kontroverze, uspoređujući je i minuciozno razlažući veze i utjecaje sa starijim Fedrama – onom klasicističkom, Racineovom te izvorišnim osnovama ulaska tog tragičkog lika u dramsku književnost u Euripidovom Hipolitu i Senekinoj Fedri.
  
  
  
  Na kraju eseja tiskana je napomena koja objašnjava njegov put do časopisa Kazalište, navodeći kako ga je Andrea Zlatar Violić, redateljeva udovica i profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pronašla u bilješkama nakon njegove smrti te ga ponudila Uredništvu za tisak. Uz esej, tiskan je i tekst poznatije drame 4.48 Psihoza Sarah Kane, koji (kao i brojni drugi prijevodi dramskih tekstova, ne samo suvremenih) iako izrađen i kvalitetan te igran, nije tiskan nego je nakon izvedbe ostao u rukopisu. Kako se Fedrina ljubav izravno sadržajem nadovezuje na Psihozu, to je, uz dosadašnje neobjavljivanje, potaknulo Uredništvo, kako piše u bilješci, na objavljivanje prijevoda upravo u ovom broju. Osim ovog eseja iz Violićeve ostavštine, u istoj rubrici tiskan je i esej naslovljen Underground uzvodno, koji je sastavljen od uvoda Ljubice Anđelković Džambić te osobnog prisjećanja Ive Matije Bitanga, a bavi se kronologijom, poviješću i estetikom performerskog kolektiva Daklelososi.

  Slijedi Teorija, još jedna stalna rubrika časopisa Kazalište koja je ovaj put, pod uredničkim izborom Ljiljane Filipović, osovljena oko Shakespeareovih likova te donosi tri teksta koji tematiziraju njihove karakterizacije, odnose i postupke, od kojih jedan potpisuje sama urednica, a druga dva su prijevodi tekstova slavnih teoretičara Harolda Blooma i Renéa Girarda.
  
  Komemorativni karakter časopis po prvi puta izrijekom poprima u rubrici In Memoriam/Sjećanja, koja je posvećena trojici glumaca koji su svaki na svoj način, ali i u sredini u kojoj su dominantno djelovali, dugim karijerama obilježili glumište. Redom kako su tiskani, tekstovima se Hrvoje Ivanković prisjeća Miše Martinovića a Bojan Munjin u dva teksta Nenada Šegvića i Žarka Potočnjaka.

  Prisutna je i stalna rubrika koja donosi prikaze novih knjiga i časopisa, a broj se zatvara novim dramskim tekstom. Ovaj put to je Nikaragva, komorna obiteljska drama Vida Adama Hribara. Kazalište je tako nastavilo svoj put kao referentno mjesto hrvatskog kazališnog života, točka refleksije koja, za razliku od većine drugih periodičkih publikacija o kazalištu, s obzirom na svoj ritam izlaženja i koncepciju, može ponuditi nešto više refleksivne i stoga sintetičnije uvide.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 4. travnja 2022. 

Piše: