Snažna, sugestivna i osnažujuća narativna terapija

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Teatar Poco Loco, Riječko kazalište mladih Kamov: Edmond Rostand, I Cyrano i djevojčica, red. Guillermo Baldo

• 
  
  Prva riječka predstava LGBTQ+ tematike za mlade, ali i cijelu obitelj, I Cyrano i djevojčica, u režiji nagrađivanog argentinskog redatelja Guillerma Balda u produkciji Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, premijerno je izvedena u utorak, 7. siječnja 2021. u 19 sati u Dram(m)a centru Zajc (zgrada ex Ivexa). Riječ je o po mnogočemu neočekivanoj, drukčijoj, latinoameričkoj adaptaciji  Cyrana de Bergeraca, poznate drame Edmonda Rostanda.

  Predstava je reprizno izvedena 18. i 19. veljače 2022. i nesumnjivo zaslužuje dublje osvrte i još niz izvedbi kako bi doprla do šire publike. Naglasimo da je publika i u repriznim danima popunila maleni, ali dostatan i prigodan, gotovo obiteljski topao prostor Dram(m)a centra Zajc.

  U prvim odjeljcima ovog osvrta i mi ćemo naglasiti da je predstava donijela tematski novo, moderno, na našim kazališnim daskama rijetko prisutno postmodernističko propitivanje naizgled nikad prije društveno prisutnih, a zapravo prešućivanih, društveno još uvijek nedovoljno toleriranih vrijednosti.

  Drama je to sa snažnim pripovjedačem u liku djevojčice Jele. Uranjamo u atmosferu sjećanja na djetinjstvo i zbivanja u jednoj od ulica u kojoj je stanovala. Druženje s Jelinom okolinom, koju ona oživljava u sjećanjima, terapijski je blagotvorno. Jelinu priču možemo u mnogočemu osjetiti kao vlastitu – djetinjstvo i odrastanje, životne epizode u kojima smo posebno osjetljivi, koje su toliko važne za određivanje Jelina, ali i  našeg identiteta koji se gradi u odnosu prema skupini vršnjaka i u odnosu prema široj zajednici. Jela ima svoju ulicu, svoga prijatelja, prijateljicu, zatim i tajnovitu staricu Gordanu za susjedu, majku koja želi Jelu nalik djevojčicama iz ulice, učiteljicu koja tradicionalno savjetuje i shodno svojem pedagoškom pozivu doživljava svoju učenicu. Jela je suočena s nizom vrijednosti koje je društvo odavno zacrtalo i definiralo, kao i s nizom još nedefiniranih, prema kojima treba sama zauzeti odnos i smjelo istupiti. I sada, kada smo se dotakli dramskih motiva koji su upleteni u Jelinu, ali i mnoge ljudske osobnosti, recimo da bi taj impresivan doživljaj zbivanja u odrastanju jednog djeteta bio nezamisliv bez izuzetne snage i uvjerljivosti pripovjedačke naracije koju koncentrirano i scenski uvjerljivo donosi Romina Tonković.

  Romina Tonković je Jela, ona je pripovjedač-protagonist, priču nam priča sa svoga stajališta, riječi koje izgovara utkala je u svoju, Jelinu osobnost i one teku i teku, nose nas u odmjerenoj tonskoj istančanosti da bi nas promjenom ritma i tona iznenada probudile kada Jela, tj. Romina Tonković prelazi u likove sekundarnih pripovjedača, u lica koja su svjedočila ili izravno sudjelovala u događajima koji su se dotakli djevojčice Jele. Govorom, gestama, mimikom lica i tijela, pomno odabranim scenskim rješenjima, sveprisutnom Roxy (glumi Ana Marija Brđanović) – Jelinom prijateljicom iz djetinjstva, tonovima i melodijama koje dopiru s njezina ukulelea ili gitare (jer i instrument raste i živi u njihovu odnosu), ovaj vrtuljak djetinjega svijeta koji mora odrasti i sazreti vrti svoje postojanje i utiskuje se u naše poimanje svrhe Jelinih sjećanja. Jer, Jela će tek postupiti smjelo, Jela će tek saznati…, dok Roxy već zna!

  Mladim spomenutim glumicama treba čestitati i ohrabriti ih u svakome pogledu; izvedba je dovoljno snažna i sve je već u tekstu, koji diše dovoljno sugestivno; na sceni je i smiješno i tužno i romantično i dramatično; nije potrebno prizemljivati tekst i možda podilaziti publici spominjanjem Damira Kedže ili Petra Graše (ukoliko je to uistinu dio teksta, autorica osvrta unaprijed se ispričava). Spomenuti upad u tekst narušava bajkovitost Gordanine priče i narušava atmosferu kojoj pridonose izuzetna scenska rješenja Agostine Barbarini i G. Balda  (kartonske kutije su i subjekti i objekti) i pomno korištena osvjetljenja u zamisli Daniela Malufa.

  

  I dogodilo se – i Jeli i Roxy, dogodilo se i Cyranu (njegovu ljubavnu priču ispričat će nam glumice igrom u teatru sjena, što je izuzetna prilika da se svi upute u tu kazališnu magiju) i možda se i nama dogodi ili se dogodilo da spoznamo ljubav koja prerasta u priču kojoj uvijek iznova možemo osmisliti kraj. Snažna je to glumačka izvedba, blaga, a istovremeno i snažna i djelotvorna narativna terapija. Životne ljudske priče ispričane su nam da bismo se osjetili snažnijima. Imajmo smjelosti!

  © Marijana Trinajstić, KAZALIŠTE.hr, 25. veljače 2022.

  Redatelj: Guillermo Baldo
  Autor adaptacije i dramaturg: Guillermo Baldo
  Premijera: 7. prosinca 2021.
  Prevoditeljica: Nikolina Zidek
  Scenografi: Agostina Barbarini / Guillermo Baldo
  Kostimografkinja: Yanina Pastor
  Skladatelji: Lusiana Lipchak / Franco Dallamore
  Oblikovatelj svjetla: Daniel Maluf
  Fotografija: Elvira Bo
  Uvodna pjesma: Susy Schock
  Prilagodba kostimografije: Manuela Paladin Šabanović
  Prilagodba scenografije: Ivan Botički
  Prilagodba svjetla: Željko Dešić
  Inspicijentica: Sandra Čarapina

  Glume: Romina Tonković / Zrinka Kušević (Jela), Ana Marija Brđanović / Maja Katić (Roxana)

Piše: