Pogođen razmjer između tragičnog i komičnog
Feljton Hrvatsko kazalište i društvo: Kritička recepcija Graničara (4.)
-
Godine 1907. obilježena je 50. obljetnica prve izvedbe Graničara. U HNK-u je održana svečana predstava kojom književnik Rudolf Kolarić Kišur nije bio sasvim zadovoljan, o čemu je pisao u Pokretu br. 32 (8. II.) 1907: „…Ne vjerujemo, da je sjene pokojnih velikana Demetra i Freudenreicha potpuno zadovoljila pučka proslava. Bila je presitna za naše – ipak donekle – procvale odnošaje, u kojima bi već trebalo vidljivim i trajnim znacima odati poštovanje tim preporoditeljima našega kazališta i smjestiti dostojne biste u one prazne niše kazališnog foyera…"
Vladimir Gudel u Savremeniku br. 2 1907. piše o izvedbama Graničara koji su „ostali ne samo njegovom najboljom nego i uopće najpopularnijom glumom hrvatskom." Spominje posljednju dotad izvedenu predstavu 1. studenoga 1906., koja je bila 158. u nizu: „…Važnost ove naše najpopularnije glume, koja brojem svoga prikazivanja daleko iza sebe ostavlja sve izvorne i prevedene drame, ističe se još više, kad se spomenemo jadnoga doba, u koje je ona stvorena i prvi put prikazivana. Bilo je to pusto apsolutističko doba, kad je tudjinska njemačka ruka htjela da priguši svaki i najmanji dah hrvatskoga života…"
U Obzoru br. 335 (3. XII.) 1911. objavljen je u povodu 30. obljetnice smrti nepotpisan prikaz Freudenreichova života i rada, gdje o glumi Graničari piše: „…koja se 7. II. 1857. prvi put u nar. Kazalištu prikazala s najvećim uspjehom glumišta i od tada izdržala na repertoireu, kao nijedan drugi komad. Pisac je pogodio u živac obćinstvu, u čem je pretekao sve učene dramatičare…"
Napisima i svečanom predstavom Graničara 7. II. 1917. (183. put) obilježena je i 60. obljetnica prve izvedbe. Uvodno slovo održao je Milutin Cihlar Nehajev, što je objavljeno u Narodnim novinama. Iznijevši biografske činjenice i povijesni pregled vremena nastanka ovoga djela, o samome je djelu ustvrdio: „…Prilike i potrebe vremena upravljaju njegovim perom – pa se već iz ovih nekoliko naslova dadu zaključiti svojstva koja i sačuvana djela potvrđuju. To je u prvom redu smisao za aktualnost, zatim lokalni ton i napokon odgojno-zabavni cilj… ’Crna kraljica’ i ’Graničari’ svjedočanstvo su da je Freudenreich doista umio pogoditi pučku, domaću žicu… ’Graničari’ – prva naša pučka gluma – ostadoše do dana današnjega i najpoznatiji naš komad. U njima je sinteza čitavog rada Freudenreichova na našoj pozornici… ’Graničari’ iznikli su sasvim na domaćem tlu. Bit će da smijemo postanje autorovih lica potražiti u prvim dojmovima njegova djetinjstva, onda kada mu je otac služio među graničarima. A doista je pobudu drami dao zbiljski događaj… samo što je zbiljski događaj svršio na tragičan način… Osobine su dobre pučke drame i jednostavan sujet, lako shvatljiv psihološki razvoj i općenitost etičke ideje; sva tri ova svojstva imaju ’Graničari’ u punoj mjeri… Ali poglavita odlika djela jest dobro pogođen razmjer između tragičnog i komičnog elementa i naročito oštra karakteristika komičnih tipova. Grga postao je u shvaćanju naroda upravo klasičnom figurom, pa je još danas jedan od rijetkih tipova koji su sa pozornice prešli u poslovicu…"
Kritičar Jutarnjega lista O. Sz. u broju 1759 [1760!] (6. II.) 1917. piše o Graničarima:
„…morat ćemo bez okolišanja priznati, da su svojom izvornošću, svojom najširoj publici namijenjenom dikcijom, svojim svakome razumljivim zapletajem i svojom unutrašnjom etičkom jezgrom otupili zub vremena, a da nisu izgubili od svoje prvotne svježosti i miline, kojom su pred šezdeset godina zatravili oce i djedove naše… Ova u povijesti dramatske kulture, naročito gdje se radi o pučkom igrokazu, toli rijetke postojanosti razumijevanja, najbolji je dokaz, da je Freudenreich stvoriv ’Graničare’ ne samo duboko zavirio u narodnu dušu, nego je umio iz nje izvaditi čistu jezgru te tu jezgru tako zaodjeti da joj godine i decenije ne mogu nauditi…"
Marija Jurić Zagorka u Malim novinama br. 39 (9. II.) 1917. o izvedbi je zabilježila:
„…Ulogu Karoline glumila je i pjevala ljubimica obćinstva gdja Maja Strozzi, dok je ulogu oberstarice glumila njezina majka. Tako se sastaše na pozornici u jednom prizoru mati i kći, obje nositeljice slavnog imena našega kazališta. Grgu je glumio Dragutin Freudenreich, sin slavljenika… I danas djeluju ’Graničari’ na obćinstvo i djelovat će tko zna još kako dugo. Onaj pljesak i odobravanje nije bio tek izraz pijeteta već također i izljev uživanja."
Godine 1922. zabilježena su dva važna događaja vezana za obitelj Freudenreich. Josipu su Braća Hrvatskoga Zmaja postavila spomen-ploču na kući br. 6 u Županijskoj ulici (danas 29. listopada 1918.) gdje je umro, a sin mu Dragutin slavio je 22. listopada 40. obljetnicu umjetničkoga djelovanja – naravno u ulozi Grge u očevim Graničarima. Ponovo je uvodno slovo održao Milutin Cihlar Nehajev, a njegov je osvrt objavljen u Savremeniku 1923. Uz već 1917. iznesene ocjene, u Freudenreichovoj kazališnoj tehnici pronalazi sličnost s filmskom, pa piše:
„…Kritičaru na prvi pogled mora pasti u oči sličnost ’Graničara’ i drame najšireg teatra mase, modernog kina. Kino uza sve svoje zablude računa uvijek s katarzom i sa ganućem najboljih ljudskih čuvstava. Pobjeda dobrote i pravednosti – to je od vijekova sujet prave pučke drame."
Hinko Vinković u Zagreber Tagblattu br. 288 (28. X.) 1922. ističe trostrukost obljetnice – 60 godina života i 40 godina glumačkoga rada Dragutinova te 200 izvedaba Graničara.Vladimir Lunaček o toj je predstavi pisao u Obzoru br. 295 (29. X.) 1922., a opsežan prikaz o vrijednosti Freudenreichova djela objavio je u Glumi br. 10/11 1922., gdje kaže da je „…iznio dokaz, da se u buduće može kultura razvijati na vlastitom tlu i na vlastitom materinjem jeziku" i uspio je „…da pokaže kako je lijepa i skladna, a za glumu osobito zgodna naša riječ prema tvrdom njemačkom jeziku." Potkraj zaključuje: „…Freudenreichovi ’Graničari’ imadu bez svake sumnje socijalno-političku vrijednost. A što se tiče same tehnike i načina, kojim su ’Graničari’ pisani oni imadu i književnu vrijednost, jer se mogu smatrati prvim znakom realizma na pozornici medju nama. U prvom su redu ’Graničari’ bili suvremen komad i time već nekako realniji od drugih komada…zato su Freudenreichovi ’Graničari’ još i danas standard-work na području pučkog igrokaza u repertoaru našeg kazališta. Dvjestota predstava toga djela na našoj pozornici dovoljno tu tvrdnju potkrepljuje. Pri tom valja još i nacijonalnu notu u ’Graničarima’ osobito istaknuti."
Osvrt u Omladini u broju 3/4 1922. potpisan Fr. vrlo pozitivno je intoniran, pa kaže da je „…ta proslava i dočekana i provedena s najvećim simpatijama i zanimanjem kazališne zagrebačke publike" koja je „…oduvijek u obitelji Freudenreicha gledala stupove naše kazališne umjetničke zgrade", da je „…predstava uz simpatični sklad umjetnika i općinstva protekla kao jedna od najsavršenijih naših večeri, što ih je igda naše kazalište doživjelo."
Franjo Bučar istražio je Freudenreichov spor oko tantijema s novosadskim Srpskim narodnim pozorištem, što je objavio u Obzoru br. 292 (26. X.) 1922. Na zahtjev Freudenreichov za naplatu tantijema 1871., Kazališni odbor SNP-a odgovorio je da mu pripada 20-ak forinta. Nezadovoljan ponuđenim, Freudenreich je angažirao odvjetnika zatraživši jednokratnu isplatu od 150 forinta. Iz dostupnih izvora i prepiske Bučar ipak nije uspio doznati kako je taj zahtjev završio.
(nastavlja se...)© Zdenka Hercegovac, KAZALIŠTE.hr, 21. siječnja 2022.
OSVRTI
-
KNJIGE
Šesta knjiga Snježane Banović - Vila Lutaka bavi se osobnim i profesionalnim biografijama izabranih dramskih, glazbenih, plesnih i filmskih umjetnica.
-
Dvobroj Kazališta 97/98 donosi raznovrsnost i širinu umjetničkoga obuhvata i individualnih motrenja aktualnih kazališnih zbivanja.ČASOPISI
-
Spektakularna premijera mjuzikla Jadnici u izvedbi kazališta Komedije, ispraćena je 10-minutnim ovacijama i sveopćim oduševljenjem publike.mjuzikl
-
Prirodnost igre koja uvlači publiku, glumci koji vjeruju u ono što igraju te istaknuta duhovna dimenzija, odlike su baštinskih tekstova i njihovih inscenacija.ESEJI