Promišljeno približavanje kazališnih pojmova publici digitalnog doba
Teatar Tirena: Kazališni šalabahter, projekt za razvoj mlade publike, autorica koncepta Nora Krstulović
-
„Razvoj publike“ sintagma je koja je u suvremenoj kazališnoj praksi uvelike prešla u fazu o kojoj svi govore i pišu ali se malo o njoj stvarno razmišlja, a konkretizacije su sporadične i često u problemu zbog niza razloga – od financija do nezainteresiranosti same publike. Teatar Tirena jedna je od organizacija koja na razvoju publike radi dugo i ustrajno, još od vremena kada je ta krilatica bila daleko od današnje, različitim fondovima i inicijativama pogonjene popularnosti. Osim razvoja publike u užem smislu, što se očituje uglavnom upornim postavljanjem predstava za onu prijelaznu, često zaboravljanu a za razvijanje navike odlaska i još više kritičkog promišljanja kazališta presudnu dobnu skupinu – tinejdžere, Tirena radi i kao dramski studio i razvija nove generacije glumaca i glumica. Nastavljajući na tom tragu, Tirena je pokrenula projekt Kazališni šalabahter, svojevrsni mrežni rječnik osnovnih kazališnih pojmova i konvencija, pogođeno naslovljen Kazališni šalabahter. Koncept projekta i tehničku realizaciju potpisuje Nora Krstulović, uz koju su autorice tekstova još Ines Škuflić Horvat, Katarina Šulc, Maja Sviben i Nina Horvat.
Portal koji se nadopunjuje, podijeljen je na nekoliko logičnih, vremenski koncipiranih rubrika. Prije predstave, u kazalištu i nakon predstave kategorije su unutar kojih se nalazi niz potkategorija s kratkim, jezgrovitim i poučnim objašnjenjima pojmova, kreativnih uloga, postupaka, ali i zanimljivosti poput kazališnih praznovjerja, kojima je posvećena rubrika u kategoriji U kazalištu. Osim toga, kategorija Nakon predstave zamišljena je kao interaktivni upitnik, koji će biti pomoć pri analizi i razgovoru o odgledanim predstavama te je dostupan u verzijama prilagođenima različitim uzrastima (niži i viši razredi osnovne škole, srednjoškolci i studenti).Informacije u rubrikama i kategorijama prezentirane su jezgrovito, jasno i poučno. Od pojmova specifičnih kazališnom žargonu, poput štriha ili zanimanja poput inspicijenta do vjerojatno najzabavnije trenutno dostupne rubrike, Kazališna praznovjerja, u kojoj je moguće doznati niz zabavnih detalja o najpoznatijim praznovjerjima – od zabrane spominjanja Macbetha, preko ogledala do nepoželjnih boja na pozornici i niza drugih. Pri tome za čitanje bilo kojeg dijela nije potreban napor ni predznanje, autorice su uspješno, vjerojatno temeljeno na obilnom pedagoškom iskustvu, izbjegle svaku zamku upadanja u pretjerani akademizam, kompliciranje ili dociranje.
Ideja o vodiču za upoznavanje osnova magičnog kazališnog mehanizma, dakako, nije nova. Od slavnih ironijskih uboda Karela Čapeka o kazališnoj praksi do Ivice Ivanca čiji je Najljepši posao na svijetu od 1970., kada je prvi puta tiskan, objavljen u velikom broju izdanja i služio velikom broju generacija za prvo upoznavanje sa životom „preko rampe“, pišu se s većim ili manjim uspjehom ovakvi tekstovi. No, Tirenin Kazališni šalabahter ima tu osobitost što je sasvim prilagođen suvremenom digitalnom dobu obilježenom gubitkom strpljenja i pažnje za dulje i složenije tekstove i dostupnošću svega u nekoliko klikova. O negativnostima tog trenda može se raspravljati i raspravlja se naveliko, no ovaj se projekt s njim suočava na zapravo hrabar i nužan način, hvatanjem ukoštac i uvođenjem svevremenskog kazališnog nazivlja u medij i žanr kojim će moći doprijeti do ciljane publike, umjesto praznog zdvajanja. Iako je jasno kako se radi o projektu u nastajanju, kojem se ponajprije može prigovoriti nedostatak pojedinih nužnih rubrika (primjerice, o osnovnim dramskim žanrovima ili glumačkim tipovima), njih se može relativno lako priključiti i time obogatiti cjelinu. Ono što je svakako pozitivno je promišljena ideja o približavanju kazališta njegovoj budućoj publici u mediju koji toj publici predstavlja prirodno, svakodnevno i poznato okruženje.Kazališni šalabahter dostupan je na web-stranici Teatra Tirena.
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 29. siječnja 2022.
Piše:
Žganec-Brajša