Narodno kazalište podigao je do pravoga hrama umjetnosti

Feljton Hrvatsko kazalište i društvo: Kritička recepcija Graničara (2.)

  • Marija Ružička Strozzi (Litovel, 3. kolovoza 1850. - 27. rujna 1937.), hrvatska glumica koja je dugi niz godina glumila ulogu oberstarice u Freudenreichovim <em>Graničarima</em>

    Nakon što su Nijemci protjerani s hrvatske pozornice 24. studenog 1860., slijedi mukotrpno konstituiranje umjetničkog vodstva nacionalnog kazališta ansambla i repertoara pod vodstvom Demetrovim i Freudenreichovim. Izvode se komadi A. Kotzebua, J. N. Nestroya, F. Kaisera, E. Scribea i dr., a među malobrojnim domaćim komadima (A. Nemčić, Kvas bez kruha; Lj. Vukotinović, Sastanak u gradu Zrinju; I. Kukuljević Sakcinski, Ženit se il ne ženit se), te prve sezone započinju Graničari svoje trajanje u nizu od 185 izvedaba kao standardno djelo Hrvatskoga narodnoga kazališta. Premijera je održana 19. siječnja 1861., a izvodili su se do 10. travnja 1937.

    Josip Freudenreich proslavio je 16. 2. 1871. 25. obljetnicu rada. Sve su novine donijele prikaz svečarovih zasluga za razvoj hrvatskoga kazališta i izvedbe njegova najboljega djela Graničara. Ivan Trnski napisao je duhoviti Proslov u slavu Josipa Freudenreicha, redatelja na hrvatskom glumištu u Zagrebu, na god. navršenja 25-godišnjega hrv. glumovanja u ime družtva.

    Redatelju:

    Izazivam te, mili redatelju,
    Jer ti si danas pravi svečar naš!
    I što ti sada pohvalnoga velju,
    Zaslùžio si mučno – i sam znaš.

    Navršio si na glumištu ovom
    Djelòvanja si dvadeset peti god,
    Podùčao si kretom nas i slovom,
    Hrvátstvo na taj donio si pod.

    I ljubio si tri nam stijega boje
    Zasádiv ovdje naš trobojni stieg!
    Izúmio si "graničare" svoje
    Uz dobra srca bujni sámotêg!

    Prirédio si "kraljicu" nam "crnu"
    I mnogo toga pònašio sâm,
    Prinòsio si tako zrno zrnu
    Za hránu duše u hrvatski hrám.

    A na tom mjestu toliko si puti
    Vještinom bio prosjak i car,
    Dobròćud čovjek, il pak silnik ljuti,
    Večèras  mladić, starac sinoć star;
    Bogatàš često bio si na daskah.

    Al nèsta blaga i bogatstva tog,
    Imétkom kob ti neće da se laska,
    Al čuvat će te narod naš i Bog!

    Sad drâga srca primi vienac ovi,
    Zahválnosti nam i ljubavi dar
    I ko što liepo prezime ti slovi,
    Bogátaš vazda bud’ veseljem bar!

    Glumica Maca Akačić, poznata pod umjetničkim imenom Maca Peris (Hreljin, 9. listopada 1835. – Zagreb, 11. siječnja 1902.)

    Ivan Trnski (Nova Rača kod Bjelovara, 1. svibnja 1819. - Zagreb, 30. lipnja 1910.), hrvatski književnik, prevoditelj i zagonetač

    Proslov je izgovorila Maca Peris, a objavljen je u Narodnim Novinama br. 39 (17. II) te dio u Vijencu br. 7 1871.

    Kritičar Narodnih novina u opširnom prikazu izvedbe u br. 40 (18. II) 1871. piše:

    „U četvrtak 16. o. m. obavljena je u Zagrebu liepa, rodoljubnu sviest uzvisujuća svetkovina, u našoj domovini prva svoje vrsti. Proslavljen je svetčanim načinom spomen na dvadeset i petogodišnje djelovanje muža koji je svoje ime slavno skopčao sa početkom, prvom dobom naše dramatične umjetnosti… Prirodjenom darovitošću, marljivom obsežnom naukom, neumornim svojim radom dovinuvši se do glasa prvoga narodnoga umjetnika u struci dramatičnoj, g. Freudenreich postigao je ujedno za svoga dvadeset i pet godišnjega djelovanja tako liep rezultat, da danas možemo s rodoljubnim zanosom pogledati na velik red učenikah, dostojnih njihova učitelja. Udomivši narodnu vilu na našoj pozornici, g. Freudenreich nesamo da je naše narodno kazalište podigao do pravoga hrama umjetnosti, nego je ujedno obrazovao predstavljačah, koji su ovaj čas takodjer ures srbskih pozorištah… Zatim započe predstava liepom ouverturom,  koju je vrli naš skladatelj  gosp. Z a j c  na slavu umjetnika naročito sastavio…Duhoviti proslov…krasnoslovila je gospodja P e r i s o v a onom srdačnom toplinom, s koje je vrstna ta predstavljačica našemu obćinstvu toliko omiljela. Kad je počela govoriti prema svetčaru, bude g. Freudenreich doveden na pozorište; obćinstvo primi ga gromkim, oduševljenim klicanjem, koje se je jedva za nekoliko časovah sleglo…Malo poslije započe predstava svetčarevih ’Graničarah’, koja bi izvedena na podpuno obće zadovoljstvo."

    U Slozi br. 39 (17. II) 1871. kritičar B-ć između ostaloga napisao je:

    „Jučer se slavilo u hrvatskom kazalištu slavlje najboljega hrvatskog glumca, a smijemo reći – najboljeg sačinitelja narodne vesele igre u ovo naše preporodno doba…"

    U sličnom tonu o svečanoj proslavi izvješćuje i kritičar potpisan Mti. u Agramer Zeitungu u broju 40 (18. II) 1871., koji navodi da su uloge bile dobro pripremljene i dobro dane, a Freudenreich glumio je majstorski kako bi se od glumca  takve rutine i talenta moglo i očekivati.

    Toša Jovanović (Veliki Bečkerek, 2. lipnja 1845. - Beograd, 17. veljače 1893.)Toše Jovanović (Zrenjanin, 2. lipnja 1845. - Beograd, 17. veljače 1893.)Krajem te godine, pišući o gostovanju beogradskoga glumca Toše Jovanovića, koji je nastupio i u Graničarima, kritičar Ivan Filipović iznosi i određene primjedbe o tekstu u Narodnim novinama br. 237 (16. X) 1871:

    „Sinoć se pred dupkom punoj kući odigrao narodni igrokaz‚ ’G r a n i č a r i’. Šteta, što se mnogozaslužni g. pisac nepotrudi da izpravi nekoje pokvarene značaje, koje vriednosti komada čine uštrba, naročito da izostavi one malenkosti, koje su negda imale značajnosti, ali sada kvare liepu stranu onih prizorah, koji s njimi u protivnom smjeru stoje. Onog lutka, kanarinca, ogledala i još druge samo na galerijske posjetioce djelujuće epizode i lakrdije treba brisati iz ’graničarah’, jer vriedjaju narodnu sviest, pa će za cielo i Grga bolji graničar biti, nego što je sada.”

    O stotoj izvedbi Graničara, održanoj 30. studenoga, anonimni kritičar Agramer Zeitunga u broju 276 (1. XII) 1879. piše:

    „Danas izvješćujemo o jednom od najvažnijih kazališnih događaja, koji se na daskama našega Narodnoga kazališta od njegova postanka uopće dogodio: to je stota izvedba jednog originalnog pučkog komada. Koliko ovaj veseli pučki komad sa svojim likovima uzetim iz života, pučkim humorom i  dirljivom pričom može pogoditi, nije potrebno ni govoriti. Kazalište je bilo, unatoč upravo groznom vremenu, dobro posjećeno… Preostaje nam još ustvrditi da je autor ne samo pri svojoj prvoj pojavi nego i za neke zgodne kuplete požnjeo burno odobravanje i višekratne pozive.“ (prevela Z. H.)

    Velik dio članka posvećen je nastanku Graničara i prvoj izvedbi i izvođačima. Spomenuta je i negativna ocjena komada ondašnjega urednika Agramer Zeitunga F. Stauduara – zagovaratelja njemačkog i dokazanog neprijatelja hrvatskoga kazališta, koji je komad sasvim osudio i nazvao ga dosadnom i neukusnom obmanom. No, komad je tu ocjenu odmah porekao i postao omiljelim pučkim igrokazom hrvatske publike.

    August Šenoa (Zagreb, 14. studenoga 1838. – 13. prosinca 1881.)O stotoj izvedbi Graničara pisao je i August Šenoa u Vijencu br. 51, 1879:

    „Graničari stekoše si stalno, sigurno mjesto u našem repertoaru, ta nije to šala kad se koja izvorna hrvatska komedija stoput prikaže. Sjećamo se vrlo dobro prve predstave Graničara, koja pada u gluho doba njemačkog apsolutizma. Kolike se promjene zbiše od onda! Pisac doživio je stotu predstavu, na čem mu čestitamo. Ravnateljstvo, čujemo, nagradilo ga je, ali ne čusmo da je vlada Freudenreicha nečim odlikovala."

    Godinu i pol poslije, 27. travnja 1881., Freudenreich je umro. Nekrolozi su objavljeni u većini ondašnjih glasila. Svi su isticali njegov neprocjenjiv prilog u organizaciji i osamostaljenju hrvatskoga kazališta, iznimnu glumačku osobnost te vrijednost njegovih dramskih djela, koja su nastavila svoj kazališni život.

    (nastavlja se...)

    © Zdenka Hercegovac, KAZALIŠTE.hr, 8. prosinca 2021.

    Feljton Hrvatsko kazalište i društvo sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
● naslovna● dramske premijere● festivali● za djecu● mjuzikl● intervjui● osvrti
<● pišite nam