Atraktivna kombinacija crnog humora i horora

10. Bobijevi dani smijeha, 7. - 25. studenog 2021., Gradsko kazalište Požega: Alan Ayckbourn, Guja u njedrima, red. Rajko Minković



  • S osamdesetak do sada napisanih komada, Alan Ayckbourn postao je jedan od u svijetu najizvođenijih autora koji pišu engleskim jezikom, iako se na našim pozornicama ipak nije pojavljivao tako često. Tog se autora najprije držalo solidnim piscem sitcoma, da bi tek potom stekao reputaciju velikog komediografa. No, u vrijeme u kojem je kod nas prevladavalo redateljsko kazalište, njegovi se tekstovi nisu najbolje uklapali. On je u prvi plan stavljao glumca (a i sam je na taj način kao vrlo mlad počeo kazališnu karijeru) i dijalog koji je na nijansiran način svakodnevne situacije odmicao od reproduciranja tipičnih situacija, da bi na vrlo duhovit način otkrio kako iza licemjernog pridržavanja tipičnog ponašanja britanske srednje klase idealizirano glumljenje sretne obitelji kao temelja savršene države zapravo skriva čitav niz prikrivenih obračuna i podmetanja koje otkrivaju i lažan sjaj postojećeg društvenog sustava koji počinje pucati po šavovima već od tog svog temelja.

    Iako su takve situacije prepoznatljive u mnogim sredinama, uključujući i našu, dijalog koji ima vrhunske vrijednosti upravo u specifičnom engleskom govoru kojim Ayckbourn vrhunski vlada mogao je u nas predstavljati problem kako u prevođenju, tako i u stanovitoj prilagodbi, a ponekad i za našeg gledatelja nužnom kraćenju teksta, pa je i to predstavljalo stanovitu zapreku češćem izboru komada ovog velikana suvremene komedije.

    Ove smo godine međutim vidjeli dvije predstave koje su te probleme vrlo uspješno riješile i na dojmljiv način pokazale Ayckbournove vrijednosti. U zagrebačkoj Komediji prikazano je Treba se znati ponašati (Table Manners, 1973) u prijevodu pokojnog kazališnog i filmskog velikana Tomislava Radića i režiji Tomislava Pavkovića, koje je pokazalo zašto se taj njegov rani komad drži jednim od najatraktivnijih a i najreprezentativnijih za glavninu njegovog opusa, i koje na vrlo duhovit i izuzetno zabavan način ostvaruje neizravnu, ali zato ne manje razornu društvenu kritiku kroz prikaz licemjerja normi i običaja tipične prividno sretne britanske obitelji.

    Ta svojstva Ayckbournovog opusa vidljiva su djelomično i u Guji u njedrima (Snake in the Grass, 2002) u kojoj je ipak snažnije naglašeno njegovo oslanjanje na u engleskom i američkom teatru bogatu tradiciju kombinacije crnog humora i trilera. A efektno rješenje za prenošenje takvog vrlo specifičnog komada u našu kazališnu sredinu pronašlo je Gradsko kazalište Požega u režiji Rajka Minkovića i prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa. Sever je preveo dijaloge ne inzistirajući previše na njihovoj britanskoj posebnosti, a zauzvrat uloživši izvanredan kreativni napor u pronalaženju malo pomaknutog svakodnevnog govora koji postupno vodi od čudnih ali ipak donekle realističnih situacija u svijet vrlo osebujnog krimića utemeljenog na kombinaciji humora i horora, u kojem niti jedna od triju protagonistica zapravo nije onakva kakvom se u početku čini.

    To je pružalo mogućnost vrsnim glumicama da pokažu veliki raspon svog umijeća i transformacija u obratima koji se neočekivano, ali ipak uvjerljivo nižu od prvih prizora u kojima se nakon smrti oca starija sestra Anabela vraća iz Tasmanije nakon tri desetljeća u kojima se nije pojavljivala zbog mržnje prema ocu. U tom trenutku ona još ne zna da je i kuću i posjed otac ostavio njoj, a ne mlađoj, pomalo retardiranoj Miriam koja je sve te godine provela s njim. Na dolasku Anabelu ne dočeka sestra nego očeva njegovateljica Alisa koju je Miriam otpustila, a koja sada traži veliki novac da ne bi na policiju odnijela dokaz kako je Miriam ubila oca, što ona kasnije priznaje i sestri.

    Tako na početku izgleda da će glavnina radnje biti koncentrirana oko toga kako će sestre uz komične nesporazume i nespretnosti uspjeti nagovoriti njegovateljicu da odustane od svote koju traži, jer je one ne mogu isplatiti ako ne prodaju i kuću i čitavo nasljedstvo. Međutim, postupno postaje jasno da i u okviru ovakve crne komedije Ayckbourn na specifičan način varira dominantnu temu svog opusa – licemjerno ponašanje lica koja iza svih uobičajenih formi društvenih konvencija prikrivaju zadovoljavanje niskih strasti i borbu za novac i moć. Ti obrati u mijenjanju karaktera i otkrivanje pravih motiva ponašanja omogućili su Ines Bojanić da ostvari maestralnu interpretaciju Miriam u kojoj jasno i bez mogućeg prenaglašavanja naznačuje hendikepiranost Miriam, da bi nekim detaljima dala naslutiti da je takvo ponašanje možda i obrambeni mehanizam kojim izbjegava napade i neprimjetno aranžira situacije tako da bi se njima okoristila. Hana Hegedušić dojmljivo interpretira njegovateljicu Alisu koja snažnom energijom i gotovo muškaračkim pristupom želi dominirati nad slabim ženama, da bi efektnim obratom (ne samo tekstovnim nego i glumačkim) otkrila kako je i to gluma koja prikriva njene prave namjere. Tekstovno je najmanje atraktivna uloga Anabele koja je najbliža formalističkom ponašanju gospođe iz srednje klase. Primjereno potrebama komada Jasna Palić Picukarić to uvjerljivo prikazuje, ali ponekim sitnom grimasom ili neočekivanim pokretom (u trenucima kada je partnerice ne gledaju) pokazuje neočekivanu zlobu koja daje naslutiti da i ona ima svoje planove u ostvarivanju dominacije.



    Rajko Minković potaknuo je sjajne glumice na vrhunsku interpretaciju efektnog dijaloga, precizno gradeći njihovu suigru i uklapajući je u brz i efektan ritam trilera koji kombinacijom crnog humora i horora iznimno zabavlja gledatelja, a uz to posredno i gotovo neprimjetno prenosi svu značenjsku složenost Ayckbournovog teksta koji iza svih obrata čuva jasnu sliku suvremenog društva u kojemu ljudi opsjednuti materijalnim dobrima prelaze granicu zla bez ikakvih moralnih dilema.

    ©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 19. studenog 2021.

    Autor: Alan Ayckbourn
    Prevoditelj: Vladimir Cvetković Sever
    Redatelj: Rajko Minković
    Scenografkinja: Irena Kraljić
    Kostimografkinja: Ana Mikulić
    Oblikovatelj svjetla: Goran Krmpotić
    Oblikovatelj zvuka: Dario Hak
    Garderobijerka: Ljiljana Rodić
    Majstor scene: Renato Pok
    Dizajner plakata i programske knjižice: Vladimir Resner
    Autor fotografija: Hrvoje Mikolčević

    Glume: Ines Bojanić (Miriam), Jasna Palić Picukarić (Anabela), Hana Hegedušić / Ružica Maurus (Alisa)

Piše:

Tomislav
Kurelec