Josip Freudenreich zaslužuje spomenik koji mu još uvijek nismo podigli
Feljton Hrvatsko kazalište i društvo (20. dio)
-
Freudenreicha su isticali kao stvaratelja hrvatskog kazališta do te mjere da je Stjepan Miletić u svojoj knjizi Hrvatsko glumište iz 1904. zaključio da ga se previše veliča nauštrb Demetra: „Kod nas je već prešlo u običaj da se vazda samo Josip Freudenreich, popularni komičar i pisac 'Graničara', spominje kao preporoditelj našeg glumišta“ pa zato u knjizi prenosi dio iz svog govora o Demetru i Freudenreichu gdje kaže da su to bila „dva od neba poslana apostola“ hrvatskog kazališta.Obojica su uskoro dobila ulice u Zagrebu, koje su na pravi način povezane s njihovom djelatnosti: Demetrova ulica ide od Amadeovog kazališta a Freudenreichova, iako mala, zapravo je ulica u kojoj je bio najveći dio kompleksa Stankovićevog kazališta u kojem je on ponajviše radio.
Freudenreich je bio, i kao osoba i preko Graničara, intenzivno prisutan u hrvatskom kazalištu (slavile su se obljetnice i pisca i djela, pisalo o njemu, a Graničari su intenzivno igrani u HNK, po Hrvatskoj ali i puno šire) i u 20. stoljeću sve do 1945., kad se u cijeloj Europi dogodila promjena svjetonazora, pa je novi odredio ne samo društvenu hijerarhiju vrijednosti nego i odredio nova mjerila za umjetnički kanon u kojem više nije bilo mjesta za pučke drame. Iako su danas, kako kaže Boris Senker: „Gotovo svi kazališni povjesničari i kritičari suglasni u jednome: Josip Freudenreich bijaše prvi mnogostrani kazališni praktičar u povijesti novijega hrvatskog glumišta, prvi potpuni kazališni čovjek novoga doba“, kao i da je „začetnik pučke drame i kazališta u nas“, često ga se prosuđuje iz današnje kazališne perspektive i današnjih kazališnih uvjeta nastanka predstave ili pak iz uskih okvira vladajućeg kanona.
Kad se djelovanje Freudenreicha objektivno pogleda u okolnostima vremena u kojem je živio, očito je hipoteza s početka ovog feljtona potvrđena. Josip Freudenreich je temeljna osoba nastajanja hrvatskog kazališta u 19. stoljeću zbog svojih brojnih talenata (glumac, redatelj, koreograf, producent, dramski pisac, dramski pedagog), znanja i vlastite marljivosti, ali i zbog vizionarstva (pristajanja uz ideju nacionalnog i građanskog kazališta te osvještavanja poziva redatelja i svijesti o različitim umjetničkim strukama u stvaranju predstave).
Iako je bio prvi u mnogim kazališnim strukama, pa tako nije imao uzore u Hrvatskoj, imao ih jeu tadašnjoj glavnoj struji europskog kazališta koju je poznavao, razumio i kojoj je pripadao. Kao kazališni praktičar, zajedno s Demetrom kao kazališnim ideologom, izgrađivao je hrvatsko kazalište od ilirske ideje o nacionalnom kazalištu na štokavskom i doveo ga do praga prave institucije, Hrvatskog narodnog kazališta, koju smo i mi danas naslijedili. Zbog svega toga Josip Freudenreich doista zaslužuje spomenik koji mu još uvijek nismo podigli na pravi način, a ne ponavljanje negativnih mišljenja koja nemaju pravu osnovu u njegovu životu i djelu.
(nastavlja se...)© Sanja Nikčević, KAZALIŠTE.hr, 30. listopada 2021.
Feljton Hrvatsko kazalište i društvo sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije
Piše:

Nikčević