Zabavan pakao obiteljskog vikenda
Zagrebačko gradsko kazalište Komedija: Alan Ayckbourn, Treba se znati ponašati, red. Tomislav Pavković
-
Alan Ayckbourn (rođen u Londonu 1939.) napisao je preko osamdeset kazališnih komada, od kojih je veliki dio dosegao iznimnu popularnost kod široke publike – ne samo u Velikoj Britaniji i SAD-u, nego i u mnogim drugim zemljama, pa je tako postao jednim od u svijetu najizvođenijih autora na engleskom jeziku. Iako ga se u početku često ocjenjivalo tek kao solidnog autora sitcoma, danas ga se smatra jednim od najvećih suvremenih engleskih dramatičara koji je svojim komedijama i farsama – pretežno s temama obiteljskog života i erotskih odnosa engleske srednje klase, originalnim pomacima od onoga što se od te vrste komada očekuje stvorio bogatu galeriju posebnih lica koja su stvorila impresivnu i vrlo samosvojnu sliku ljudskog ponašanja. Karijeru je započeo kao glumac te se vrlo brzo, nakon što je kao petnaestogodišnjak nastupio u školskoj predstavi po Shakespeareu, zaposlio u Stephen Joseph Company u Scarboroughu. Nezadovoljan što ne dobiva važnije uloge, požalio se vlasniku teatra koji mu je obećao da će mu to omogućiti ako napiše komad u kojem će za sebe napisati ulogu kakvu želi, a taj komad bude dovoljno dobar da ga se uvrsti u repertoar. To mu je uspjelo već u njegovoj dvadesetoj godini, a 1972. postao je i decenijima ostao upravitelj tog kazališta u kojem su gotovo svi njegovi komadi imali praizvedbu i to u njegovoj režiji. Tek nakon toga su preko Londona i Broadwaya (ponekad također u njegovoj režiji) nastavili svoj put osvajanja svjetskih pozornica, jer je i kao redatelj postizao zavidne domete režirajući i druge komade i u svom i u nekim drugim kazalištima.Iako se kasnije rijetko bavio glumom, ona je bitno odredila njegovo pisanje, pa i režiju, jer su njegovi komadi stavljali u prvi plan glumca i pružali mu mogućnost da pokaže sve svoje umijeće, dok se dijalog činio gotovo svakodnevnim a režija nevidljivom. Tako je osmišljeno i Treba se znati ponašati (Table Manners, 1973.) kojim se potvrdio kao kompetentan ravnatelj kazališta, a ta je komedija ostala jedan od najpopularnijih njegovih komada koji do danas ne silazi s pozornica u raznim dijelovima svijeta. Dio je to trilogije Normanova osvajanja u kojima šest istih lica na istom mjestu provode obiteljski vikend, pa se nerijetko čitava trilogija prikazuje kao jedna šestosatna predstava koja unatoč tom trajanju neočekivano postiže znatne komercijalne uspjehe zahvaljujući zabavnosti koja je očita i u Komedijinom Treba se znati ponašati.
Radnja se zbiva u obiteljskoj kući u engleskoj provinciji u kojoj se na sceni ne pojavljuje ostarjela majka koja je očito terorizirala svoju djecu. Ona su sada već u tridesetim godinama, pa je s njom (kojoj je sada potrebna pomoć) ostala živjeti samo najmlađa Ana koju virtuozno tumači Dajana Čuljak, izvrsno pokazujući kako je unatoč ljepoti i šarmu ta zanimljiva žena zbog nedostatka ambicija a i neodlučnosti u raskidanju zapravo hipokritskih pravila pristojnog građanskog ponašanja ostala živjeti u provinciji u kojoj majku više zapravo ne čuje, a jedino društvo joj je česti posjetilac veterinar Tom kojeg Ivan Magud uvjerljivo tumači kao čovjeka koji mnogo bolje komunicira sa životinjama nego s ljudima, pa tako ne zna pokazati Ani da mu se sviđa.
Zaplet započinje tako da Ana konačno odluči otići na vikend, a za to vrijeme bi majku trebali paziti njezin brat Robi i njegova žena Stela koji posebno zbog toga dolaze na nekoliko dana iz velegrada u kojem žive i u kojem su za te dane osigurali skrb za svoje dvoje djece. Njihov susret s Anom ilustracija je najboljih odnosa, koja pokazuje kako se znaju ponašati sukladno formaliziranom idealu obiteljskih odnosa. Da je to sve tek privid vidi se po Goranu Malusu koji nizom duhovitih detalja efektno oblikuje načine kojima Robi izbjegava ostale, iskazujući nostalgiju prema toj kući u kojoj je imao svoju sobu i mir kojeg više nema niti u svom, čini se, uspješnom poslu s nekretninama, a još manje u braku sa Stelom koja na agresivno autoritaran način nastoji urediti tuđe živote prema svom tipično malograđanskom svjetonazoru. Vanja Čirić je tumači s tolikom energijom i sugestivnošću, a ako je potrebno i inzistiranjem koje prelazi u takvu dosadu da joj se nitko ne može oduprijeti.
Kada Stela od Ane koja je naivno vjerovala u njezinu naklonost i prijateljstvo sazna da se Ana sprema na vikend s Normanom, suprugom svoje starije sestre Vere, kreće u križarski rat protiv tog nepriličnog događaja koji je većini ostalih nevjerojatan i pomalo smiješan, pa čak i Veri koju Ana Magud uvjerljivo tumači kao ženu koju njezin posao zanima daleko više od nevjernog muža. Pozvana da na kraju zada konačan udarac takvom vikendu, što njoj ne pada na pamet, Vanja Čirić dojmljivom interpretacijom Steline nametljivosti i antipatičnosti počinje u jednom trenutku dominirati scenom.Čini se da će se to nastaviti i kada se konačno na pozornici pojavljuje i Norman koji se toliko karikirano suprotstavlja pristojnom ponašanju na obiteljskom skupu da odbija sve (pa čak i Anu), iako im ide na živce Stelino komandiranje. Njegovo ismijavanje uljudnog ponašanja ipak provocira, čak i negativnim reakcijama, očitovanje svih skrivanih napetosti i odbojnosti u obitelji koja se dosta dugo trudila izigravati ideal povezanosti. U takvoj situaciji Norman u vrlo nijansiranom i poletnom tumačenju Ivana Glowatzkog suvereno počinje voditi igru zbijajući provokativne šale koje obiteljski vikend pretvaraju u pakao, ali toliko zabavan gledateljima da ne čudi svjetska popularnost Treba se znati ponašati.
Pri kraju predstave čini se da će svi članovi obitelji unatoč međusobnoj i dalje uglavnom prikrivanoj netrpeljivosti zadržati privid zajednice koja se zna ponašati i odbaciti Normana koji se brine samo za svoje užitke. Ipak, Ayckbourn ukazuje da on nije samo povrijedio ostale nego im pokazao i ispraznost življenja prema pravilima ponašanja uz zanemarivanje vlastitih osjećaja i realizacije svoje osobnosti. Iz tog očišta Norman se čini jedini koji je sposoban osjećati, pa i doživjeti ljubav, a taj obrat omogućio je autoru da kroz komična lica ukaže na nehumanost koja se skriva iza nepisanih pravila ponašanja srednje klase, što je ovoj komediji koja na prvi pogled izgleda kao neambiciozna zabava omogućilo vrhunsku duhovitost u prikazu slojevitih značenja.
Sve te vrijednosti su zaživjele i u Komedijinoj predstavi Treba se znati ponašati zahvaljujući ne samo vrsnom glumačkom ansamblu nego i redatelju Tomislavu Pavkoviću koji je interpretima pružio mogućnost da dosegnu svoj maksimum, a uz to precizno u brzom ritmu s mnogo promišljenih detalja stvorio predstavu koja bi (da nema pandemije) vjerojatno postala jedan od velikih Komedijinih hitova. Tom uspjehu svakako je pridonio i sjajan, scenskom govoru vrhunski prilagođen prijevod Tomislava Radića, kojeg pamtimo kao velikana kazališne i filmske režije a ovdje je briljirao i kao vrhunski prevoditelj.
©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 28. rujna 2021.
Autor: Alan Ayckbourn
Prevoditelj: Tomislav Radić
Redatelj: Tomislav Pavković
Premijera: 17. lipnja 2021.
Scenografkinja: Irena Kraljić
Izbor kostima: Eva Karakaš Bedrina
Inspicijentica: Dijana Dajčić
Šaptačica: Stela Žingerlin
Glume: Dajana Čuljak (Ana), Vanja Ćirić (Tela), Ana Magud (Vera), Ivan Glowatzky (Norman), Goran Malus (Robi), Ivan Magud (Tom)
Piše:
Kurelec