Zabavna društvena satira koja otvara mnoga aktualna pitanja

Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula: Dario Fo, Potplaćeni! Ne plaćamo!, red. Patrik Lazić

• 
  
  Predstava u produkciji Čakavske scene Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, Potplaćeni! Ne plaćamo! zadnja je premijera ovogodišnje kazališne sezone, uprizorena 18. lipnja. Riječ je o adaptaciji jednog od najcjenjenijih komada talijanskog Nobelovca Darija Foa Non si paga! Non si paga! iz 1974. godine, u režiji mladog Puljanina s beogradskom adresom Patrika Lazića, a u prijevodu Aleksandra Bančića i Valtera Roše koji i igraju u predstavi. Tekst je preveden na istarsku čakavicu koju će zasigurno razumjeti i gledatelji izvan Istre.

  Komedija se bazira na stvarnim i zapravo vrlo ozbiljnim događajima koji se odnose na osiromašene radnike koji, smatrajući da su cijene artikala u supermarketima daleko veće od njihovih platežnih mogućnosti, odluče proizvode plaćati onoliko koliko sami procijene da proizvodi zaista vrijede. To se svojedobno doista i dogodilo u Milanu, nakon čega je podignuta tužba protiv Foove družine kao potencijalnog inicijatora cijele „pobune“.
  
  
  
  Sve se to događalo u doba propasti industrija, stečajeva, blokiranih računa i deložacija, s čime se i danas itekako možemo poistovjetiti. Radnja počinje povratkom nezaposlene Antonije iz supermarketa, gdje je iskoristila pobunu kupaca i kući donijela izdašnu „špežu“ koju je „dobila u pola cijene”. Dio namirnica želi podijeliti s prijateljicom Margheritom koju je pomalo strah što će njen muž Luigi reći. Ni Antonijin suprug Giovanni ne smije o tome ništa znati. Giovanni je konzervativan radnik lokalnog brodogradilišta koji poštuje zakone. Antonijin način izlaska iz ovog problema pokreće niz urnebesnih komičnih situacija.

  Vrlo je lako suosjećati s likovima i situacijama u kojima su cijene prevelike, rate kredita redovito stižu, a mnogima su smanjene plaće ili su ostali bez posla. Upravo je stoga ova komedija smiješna, ali i važna, jer se dotiče aktualnih pitanja poput onih kako preživjeti i izaći iz krize. Tu je redatelj vrlo dobro raščlanio stvari, postavivši predstavu u predstavi. Naime, grupa radnika čija je firma propala sada je na zavodu za zapošljavanje a sudjeluju u projektu u sklopu kojeg rade predstavu.

  
  
  Kad glumci glume nezaposlene koji na Zavodu pričaju svoje sudbine, vrlo su ozbiljni i nose teške priče, no kad glume glumce koji igraju predstavu, iako i dalje svi nose neko breme, vrlo su prpošni, vrckasti i do zla boga smiješni!

  Gledajući ovu gorku društvenu satiru postavljenu u Puli, lako je povući paralelu s propalim Uljanikom i Glasom Istre koji je u krizi i teško se oteti dojmu da je naše društvo uvijek u nekoj ekonomskoj i društvenoj krizi, koja je sada, eto, zbog pandemije na vrhuncu, pa je ovo više nego pravi trenutak za pogledati predstavu Potplaćeni! Ne plaćamo! i svemu se dobro nasmijati. Pritom se, ipak, javlja i osjećaj tuge i beznađa zbog tematike kojom se predstava bavi.

  Naime, ova zabavna komedija otvara mnoga društvena pitanja i iako traje gotovo dva sata, zbog dinamike, izmjene scena, zvukova i svjetla, nije preduga. Na sceni je šest glumaca, svi Puljani, od kojih jedan – Luka Mihovilović, igra čak pet uloga i svakako se istaknuo sjajnom izvedbom čitave palete likova te zadivio brzinom kojom skače iz lika u lik. Posebno je dobar i komičan u ulozi bake.

  Marijana Peršić i Aleksandar Bančić, inače voditelji Dramskog studija INK, vrsni su glumci i igraju supružnike. Svaki je luckast na svoj način, a zanimljivo je da su svojedobno bili mentori Niki Ivančić i Valteru Roši, drugom supružničkom paru koji im vrsnom glumom doista parira.

  Svi su glumci stalno na sceni i aktivno sudjeluju i kad ne igraju – proizvode zvukove bubnjajući ili govoreći na mikrofon, što pridonosi dinamici i humoru u predstavi.

  Scenu je radila mlada pulska scenografkinja Paola Lugarić uz pomoć Lene Modrušan. Iako jednostavna, vrlo je dojmljiva – trošni hladnjak, stol i ormar čine kuhinju čiji prozor, simbolično, gleda upravo na Uljanikove dizalice. Sa stropa visi rđavi lanac koji vjerno dočarava staru, dotrajalu tvornicu. I kostimi su dobro pogođeni; predstavljaju radničku klasu koja polako nestaje.

  
  
  Kroz predstavu se protežu hitovi legendarnog pulskog benda KUD Idijoti – To nije mjesto za nas, Neću da radim za dolare i Baj baj bejbe, zbog kojih su uz glumce na sceni i gledatelji na kraju zaplesali. Sudeći po ovoj ekspresivnoj, važnoj i upečatljivoj predstavi, za mladog će se redatelja još zasigurno čuti.

  © Paola Albertini, KAZALIŠTE.hr, 25. lipnja 2021.

  Produkcija: Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula
  Premijera: 18. lipnja 2021.
  
  Redatelj i autor adaptacije: Patrik Lazić
  Prevoditelji: Aleksandar Bančić, Valter Roša

  Glume: Marijana Peršić, Aleksandar Bančić, Nika Ivančić, Valter Roša, Luka Mihovilović

Piše: