Rastresit monodramski performans koji provocira

Kazalište Marina Držića u Dubrovniku: Jean Fabre, Noćni pisac, red. Jean Fabre

• 
  
  Repertoarni premijerni slijed Kazališta Marina Držića ponudio je zanimljiv kazališni projekt Jeana Fabrea, umjetnika koji je svojim izložbama i predstavama ostavio važan trag u novijem dubrovačkom kulturnom vremenopisu. Podsjetimo, 2006. u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik predstavio se izložbom Umbraculum za Dubrovnik s nekoliko ciklusa crteža, objekata i s monumentalnom instalacijom Umraculum u ulaznom dijelu galerije. Na 57. Dubrovačkim ljetnim igrama dubrovačka publika mogla je u unutrašnjosti Revelina gledati po svemu intrigantan Fabreov izvedbeni projekt Quando l'uomo principale è una donna a istog ljeta u istom prostoru  održao je i višednevnu majstorsku radionicu Radne metode J. Fabrea za „profesionalne glumce, plesače, koreografe i redatelje“.
  
  Novom izložbom Posuđeno vrijeme, znatno ambicioznijom, s izborom od stotinjak crteža, studija, maketa s dvjestotinjak fotografija – uglavnom iz svijeta njegovih kazališnih i drugih svestranih interesa u toj središnjoj dubrovačkoj galeriji, Fabre je obilježio dubrovačko kulturno ljeto 2009. godine. Istog ljeta, nakon što je prikazana i hvaljena na međunarodnoj kazališnoj sceni, na 60. Dubrovačkim ljetnim igrama odigrana je predstava Orgija tolerancije u suradnji  Fabreove kuće Troubleyn i dubrovačkog festivala. Bio je to autorski projekt Jeana Fabrea s njegovim potpisom kao autorom koncepta, režije, koreografije i scenografije, a izvedbe na taraci tvrđave Revelin upisane su kao jedno od najintrigantnijih i umjetnički najizazovnijih kazališnih gostovanja u bogatoj teatarskoj kronologiji Dubrovačkih ljetnih igara.
  
  Za tu svoju izdvojenu dubrovačku kazališnu pustolovinu Jean Fabre dobio je, kao prvi inozemni umjetnik, Nagradu Orlando za najuspješnije dostignuće u dramskom programu 60. Dubrovačkih ljetnih igara. Ovog kasnog proljeća Fabre ponovno dolazi u Dubrovnik i u Kazalištu Marina Držića uprizoruje svoj Noćni dnevnik, monodramsku predstavu sa Senkom Bulić koja tako, nakon što je bila Blanche u Williamsovom Tramvaju zvanom žudnja prošle godine, ponovno svojom glumačkom osobnošću obilježava i ovaj novi premijerni izbor dubrovačke profesionalne kazališne kuće, kako je bilo najavljeno „kazališno čitanje komada Noćni pisac“.
  
  

  Noćni pisac je Fabreov kazališni projekt koji traje s već nekoliko ostvarenih izvedbi i produkcija na međunarodnoj sceni. Spomenimo da je u veljači prošle godine Noćni pisac igran i u Beogradu, a u svibnju ove godine i u Ljubljani. Za hrvatsku premijeru ovog svog osobnog, pomalo i introspektivnog teatropisa, odabire glumicu Senku Bulić koja je i prevela fragmente njegovih Noćnih dnevnika, kako je navedeno u programskoj knjižici, pisanih u razdobljima od 1978. do 1984. i od 1985. do 1991. godine. U izvedbi se koriste i fragmenti njegovih kazališnih tekstova, uz glazbu koju je skladao Stef Kamil Carlens i filmski zapis Fabreove umjetničke izvedbe u veslačkom čamcu na rijeci Schelde njegova rodnog Antwerpena s početka devedesetih.
  
  Složen je tako rastresit monodramski performans biranih tekstualnih fragmenta, citata i predložaka koji otvaraju intimnu autobiografiju svestranog umjetnika koja provocira intrigantnim, suptilnim, pa i provokativnim komentarima, zagovorima i opsesijama koje su obilježile njegove kreativne i inspirativne opuse i upisale ga među važne protagoniste i inovatore europske umjetničke scene.
  
  
  
  Noćni pisac je jedan od mogućih Fabreovih najintimnijih uprizorenih unutarnjih umjetničkih alibija, jednostavne dramske forme i dovoljnog trajanja, koji pokušava progovoriti i sa scene ukazati na zatomljena iskustva, želje, ideje te kreativne impulse i inicijacije koje bi možda ostale u sjeni da nisu zapisane i, kao u ovom slučaju, izgovorene na sceni. Pisac noći progovara i o samoći, tišini, svijetu fantazmagorija i imanentnim nemirima koji ga provociraju na nove kreativne pustolovine. San je dalek i ostaju uzdasi. I noć u koju autor upisuje svoje dnevničke zapise.

  Predana i posvećena ovakvom specifičnom glumačkom zadatku, Senka Bulić uspijeva, onoliko koliko joj ova Fabreova ipak ograničavajuća i minimalistička scenska forma dopušta, izgovarati i obojiti autorove misli svojom glumačkom osobnošću, ostajući uvjerljivija u onim trenucima koji nisu determinirani zadanim čitanim rečenicama. Usprkos jasnom i dosljednom konceptu, čini se da je nedostajalo možda malo više scenske dogradnje, teatralizacije i prizora koje nude pojedine poetske autorove reminiscencije i koje bi upotpunile i obogatile pa i ritmički ubrzale odigrani scenski labirint koji je u nekim svojim epizodama i naznakama povremeno ostajao samo naznačen. Možda i namjerno u igri uspomena i sjećanja koje i dalje ostaju autorovim neispričanim tajnama.
  
  Oskudna scenografija s jednim stolom na drvenim nogarima i nekoliko simboličnih rekvizita u kojima su očito upisani mogući tragovi autorovih bdijenja, u fokus stavlja glumca. Za razliku od nekih ranijih uprizorenja Noćnog pisca, ovdje autor progovara glasom i habitusom žene, što izvedbi daje novu energiju i otvara moguće suptilnije pa i delikatnije čitanje noćnih dnevnika. Dubrovačka izvedba ove predstave, zbog znanih epidemioloških ograničenja, odigrana je na velikoj sceni, iako bi joj možda zbog intimne atmosfere teme i priča koje otvara više odgovarao komorniji prostor i neposrednija blizina publike.

  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 16. lipnja 2021.

  Produkcija: Kazalište Marina Držića, Dubrovnik
  Premijere: 4. lipnja 2021.
  
  Redatelj, scenograf, kostimograf i autor videa: Jan Fabre
  Prevoditeljica: Senka Bulić
  Dramaturginja: Miet Martens
  Skladatelj: Stef Kamil Carlens
  Oblikovatelji scenografije, zvuka i svjetla: Irena Kraljić, Luka Čučević
  Autor fotografija: Miran Brautović
  Grafičko oblikovanje: Luka Preradović
  Inspicijentica: Anita Bubalo
  
  Glumi: Senka Bulić

Piše: