Predstava koja propituje i suočava se, ali i zapada u komičko pretjerivanje stereotipima

45. Dani satire Fadila Hadžića (4.-26. lipnja 2021.), Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Narodno pozorište Mostar, Studij za izvedbene umjetnosti Mostar: Tanja Miletić Oručević, Dragan Komadina i ansambla predstave, Identitluk, red. Tanja Miletić Oručević

• 
  
  Zbirku eseja izvornog naslova Les Identités Meurtrières francuski književnik libanonskog podrijetla Amin Maalouf objavio je 1998. Na hrvatski prevedena pod naslovom U ime identiteta: nasilje i potreba za pripadnošću (2002., prevoditelj Živan Filippi), Maaloufova se knjiga bavi dugotrajnim pitanjima krize i prožimanja arapskih i zapadnih identiteta, posebno kroz perspektivu libanonskih kršćana, kojima barem djelomično identitetski pripada i sam autor. Ljudima, kako se to voli politički korektno postaviti, s ovih prostora, nije potrebno ići do Libanona kako bi se primjerima potkrijepile relacije o kojima Maalouf na idejno-filozofskoj razini raspravlja. Periodičke krize identiteta koje rezultiraju ratovima i nasilnim obračunima, nakon kojih redovito slijedi razgradnja i prekrajanje identiteta na temelju starih traumi pojačanih iskustvom ratnog nasilja, dobro su poznate generacijama.
  
  Predstava Identitluk, izvedena na otvaranju 45. dana satire Fadila Hadžića u zagrebačkom Kerempuhu, koprodukcija je triju mostarskih kazališnih organizacija – dvije institucionalne (Hrvatsko narodno kazalište i Narodno pozorište) i jedne nezavisne (Studio za izvedbene umjetnosti), a nadahnuta je Maaloufovom zbirkom eseja. Iz očitih razloga idejnih paralelizama ili, kako je to sročila redateljica Tatjana Miletić Oručević u svom tekstu Igra s karikaturama i stereotipima, otisnutom u programskoj knjižici, Maaloufovi eseji „(…) čine se tako inspirativni i na svakoj drugoj stranici imamo potrebu glasno se s autorom složiti“. Motivacija je, dakle, jasna.
  
  

  Dramska situacija postavljena je relativno jednostavno. Seminar o pomirenju, tranzicijskoj pravdi, poratnoj izgradnji povjerenja i suživota ili kako se već kitnjastim, velikim riječima, a zapravo često praznim frazama nazivaju takvi događaji, organizirala je u domu kulture neimenovanog bosansko-hercegovačkog mjesta međunarodna nevladina organizacija karikaturalnog imena Peace for Love. Likovi koji sudjeluju na seminaru, osim voditeljice, galerija su stereotipa bosansko-hercegovačkog društva sa svim etničkim, vjerskim i ratnim iskustvima koje to nosi. Uskoro počinju, kao što se može i očekivati, sukobi izazvani različitim pogledima na zajedničku povijest, a što dakako određuje identitete u sadašnjosti.
  
  Očekivano, sukobi postupno rastu i slabe u intenzitetu, odvijaju se kroz više različitih strukturiranih aktivnosti koje bi trebale težiti razvoju dijaloga i promicanju kulture pomirenja, ali se dakako prevrću u auto-karikaturu. I uopće, predstava nije – unatoč mogućem horizontu očekivanja povezanom s tematskim rasponom, otvoreno opterećujuća, ne pristupa dubokim traumama na traumatičan način, nego ih izvrće u komiku i stalno ironijsko poigravanje na rubu sarkazma.
  
  

  Ironijsko se poigravanje, međutim, povremeno izvrće u pretjerivanje pa predstava, osobito pri kraju, povremeno pokazuje znakove banalizacije u tretmanu nekih motiva, što vrhunac dostiže u songu koji je parafraza poznate mjuzikl-numere iz uspješnice Mamma Mia. Predstava, dakle, ne nalazi uvijek onu suptilnu mjeru između humorne opuštenosti kao načina suočavanja s demonima stvarnosti i prikazivanja tih demona u njihovoj punoj okrutnosti, nego odlazi na stranu komičkog pretjerivanja stereotipima. Pritom ne treba zaboraviti kako se istovremeno radi o snažnom utemeljenju kazališne fikcije u dokumentarnosti (i glumci i autorski tim su iz Mostara i Tuzle, dakle proživjeli su i proživljavaju stvarnost koju pretvaraju u motive Identitluka inspirirani Maaloufom, a to se i izrijekom navodi u opisima procesa u tekstovima redateljice i dramaturga Dragana Markovine u programskoj knjižici).

  Glumci, čiji su likovi oblikovani s očitom nakanom da karakteriziraju etničke (odnosno profesionalne, u slučaju voditeljice seminara) stereotipe, u njima su se morali i snalaziti. Rezultat su uloge koje su sve odreda slične, iako se likovi svojim fikcionalnim biografijama ne mogu više razlikovati, a ujedinjuje ih tek rat i zajednička prošlost na koju gledaju dijametralno suprotno. Zato se nitko i ne izdvaja, ali je međusobna dinamika vrlo dobra, autentična u karikaturalnosti, koja inače tako često upada u prečace čistog pretjerivanja. Ovdje je to uspješno izbjegnuto te se pred publikom odvija dobra ansambl-dinamika i koherentna suigra.
  
  

  Zaključno, Identitluk je predstava koja propituje i suočava se, što ju čini vrijednom i važnom, posebno imajući na umu okolnosti u kojima je nastala (koprodukcija mostarskih kazališta). I to joj ide jako dobro, povremeno i bolje nego baratanje kazališnim stilskim sredstvima.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 16. lipnja 2021.

  Produkcija: Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Narodno pozorište Mostar, Studij za izvedbene umjetnosti Mostar
  
  Autorski projekt Tanje Miletić Oručević, Dragana Komadine i ansambla predstave prema zbirci eseja Amina Maaloufa U ime identiteta
  
  Režija: Tanja Miletić Oručević
  Dramaturgija: Dragan Komadina
  Scenografija i kostimografija: Sabina Trnka
  Glazba/muzika: Husein Oručević

  Glume: Ajla Hamzić, Fatima Kazazić Obad/Mirela Mijačank Kordić, Jelena Kordić Kuret, Amela Kreso, Ivo Krešić, Nedim Malkočević, Dražen Pavlović, Ivan Skoko

Piše: