Predugačka predstava s brojnim dramaturški suvišnim elementima

Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci, NP Tuzla, HK Pečuh, UO Slavonski Brodvej: Ivo Brešan, Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507, red. Jasmin Novljaković

• 
  
  Nakon dužeg vremena ponovno smo, zahvaljujući ublažavanju epidemioloških mjera, doživjeli povratak u popunjenije kazališne dvorane. Pa, iako smo i dalje obvezni sjediti pod maskama, atmosfera je napokon malo više doličila premijernoj izvedbi, to jest kazalištu uopće. „Sreću“ zaigrati pred „dobro“ ispunjenom vinkovačkom dvoranom 4. lipnja 2021. dobila je Brešanova drama Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507 u režiji i dramaturgiji Jasmina Novljakovića, dok je šibenska premijera odigrana 25. svibnja 2021. Scenografiju potpisuje Davor Molnar, izbor kostima i scenski pokret Jasminka Petek Krapljan, oblikovanje svjetla Tomislav Kobia te glazbu Denis Hadžić.

  Drama Ive Brešana napisana je 1973. godine te je 1983. godine praizvedena u Beogradu i odmah zabranjena kao dio propagande protiv tadašnje komunističke vlasti i JNA. Nakon toga u Hrvatskoj je izvođena najčešće kao dio studentskih produkcija – završnih ispita, osim 1991.  kada je postavljenja u Jazavcu u režiji Zorana Mužića. Radnja se vrti oko iznenadne pojave Isusa Krista (Adam Vuić) usred kasarne 2507 JNA te reakcije vodećih časnika, što ubrzo prerasta u priču o zadnjim satima Isusa Krista, u kojoj svojim djelovanjem vojnici JNA postaju njegovi apostoli a časnici preuzimaju simboličke uloge Jude, Poncija Pilata, Kajfe…
  
  

  Novljaković je Brešanovu dramu očigledno kratio, međutim s obzirom na viđeno i trajanje od nekih 130 minuta, evidentno je kako je nije niti približno dovoljno skratio. Brojne su dramaturški nevažne scene, energija često pada unutar scena zbog predugog trajanja i količine teksta. Ne pomažu niti brojne i spore izmjene scenografije koja je ipak vizualno uvjerljiva, niti brojne koreografske scene koje su doduše dobro osmišljene i izvedene, ali često suvišne, niti kostimi i rekvizita koji su s obzirom na veličinu koprodukcije mogli biti bolje izvedeni.
  
  Cijelom dojmu nije pomogao niti angažman Gorana Grgića (pukovnik Pilić) od kojeg se puno očekivalo, a čija je glumačka kreacija bila neuvjerljiva, teatralna i okarakterizirana nezainteresiranošću kako u scenskom prisustvu, tako i u suigri s partnerima na sceni. Ništa bolje nije prošao niti nastup Ljube Zečevića (major Kajferović) – bez koncentracije, bez logike između govornih i fizičkih radnji teško je bilo stvoriti nešto pamtljivo, a slična je bila i kreacija Vladimira Andrića (kapetan Ristić) kojem je uz navedeno nedostajalo i fine gradacije u stvaranju lika.
  
  

  Najsvjetliji dio predstave čini nastup mlađeg dijela ansambla, koji su doduše imali tu i tamo poneki problem, ali iz pozicije njihove mladosti to je potpuno opravdano. Ono što je važnije je da su pokazali kako hrvatska kazališna scena ima svjetlu budućnost, a da su oni sposobni odgovoriti na bilo koji izazov te se suočiti i s dramaturško-redateljskim problemima i nadići ih. Vedran Dakić u ulozi vodnika Škarića, Andrija Krištof u ulozi vojnika Bartola, Luka Stilinović u ulozi svećenika/vojnika Batistinovića, Ivan Simon u ulozi vojnika Kefaila, Domagoj Ivanković kao vojnik Suljo, Karlo Bernik kao vojnik Matek i Matko Duvnjak Jović kao vojnik Jovanče, svi su oni napravili izvrsne uloge te zapravo i bili jedini element izvedbe koji drži pažnju. To  su ostvarili koncentracijom na svoje uloge od početka do kraja, jasnoćom govora i preciznošću geste i mimike, svladavanjem govornih mana, korištenjem različitih narječja, scenskom suigrom i silnom energijom kojom su zračili sa scene.
  
  

  Nova ovosezonska premijera koja je došla nakon ublažavanja mjera i od koje se puno očekivalo, nije opravdala očekivanja. Predstava je predugačka, s brojnim dramaturški suvišnim elementima te često gubi na energiji, a ukupnom dojmu ne pomažu niti kreacije vodećih glumačkih imena koprodukcijskog ansambla. Jedino što predstavi daje nadu u duži život jest angažman mlađeg djela ansambla, čije će vas kreacije zabaviti i zaokupiti pažnju, pa vam ta dva i nešto sata možda i brže prođu.
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 11. lipnja 2021.

  Produkcija: Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci, NP Tuzla, HK Pečuh, UO Slavonski Brodvej
  Premijera: 4. lipanj 2021, Vinkovci
  
  Autor: Ivo Brešan
  Dramaturg i redatelj: Jasmin Novljaković
  Scenograf: Davor Molnar
  Oblikovatelj svjetla: Tomislav Kobia
  Izbor kostima i scenski pokret: Jasminka Petek Krapljan
  Asistentica kostimografkinje: Vesna Teodosić
  Izbor glazbe: Denis Hadžić
  Dizajner plakata i programske knjižice: Dubravko Mataković
  Video najava: Vladimir Andrić i Darko Bušnja
  Fotografije: Kristijan Cimer

  Glume: Goran Grgić (pukovnik Pilić), Ljubo Zečević (major Kajferović), Vladimir Andrić (kapetan Ristić), Vedran Dakić (vodnik Škarić), Zorko Bagić (profesor Filipi, vojnik), Andrija Krištof (Bartol, vojnik), Luka Stilinović (svećenik Batistinović, vojnik), Ivan Simon (Kefail, vojnik), Domagoj Ivanković (Suljo, vojnik), Karlo Bernik (Matek, vojnik), Matko Duvnjak Jović (Jovanče, vojnik), Dejan Fajfer (Pišta, vojnik), Adam Vuić (Isus)

Piše: