Zanatski uspjela predstava s jezovitom atmosferom
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Ksenija Krčar, Skriveno, red. Ksenija Krčar
-
Hector Hugh Munro, koji se potpisivao pseudonimom Saki, bio je britanski novinar i pisac, čije su priče ostvarile iznimnu popularnost u kasnoviktorijanskoj i edvardijanskoj Engleskoj. Danas su, osobito izvan Otočja, uglavnom relativno nepoznate. Ipak, prevođene su na hrvatski, pa tako postoje dva izdanja, novije iz 2007., zbirke Zvijeri i superzvijeri u prijevodu Andree Vlahović i starije iz 1984., izbora naslovljenog Sredni Vashtar i druge priče, u prijevodu Nikole Kršića. Sakijeve priče vrlo su kratke, obilježene začudnim i često bizarnim motivima u portretiranju likova i uspjele u kombiniranju jezovite atmosfere s ironiziranjem britanskog društva, navika, života i licemjerja.Redateljica Ksenija Krčar, koja se već bavila kazališnim adaptacijama priča jezovite, horor atmosfere (prije dvije godine režirala je ne baš uspjelu predstavu Horor diptih prema pričama E. A. Poea u atriju varaždinskog Starog grada), upravo je u dvjema Sakijevim pričama, Sredni Vashtar i Gabriel-Ernest, pronašla predložak za svoje novo ostvarenje, predstavu naslovljenu Skriveno i praizvedenu na Velikoj sceni HNK u Varaždinu. Ponovno se, dakle, baš kao u Horor diptihu, radi o dvodijelnoj strukturi, ponovno o žanru horora. Međutim, rezultat je ispao oprečan. Predstava je, naime, za razliku od Horor diptiha na koji se žanrovski, atmosferom i autorski nastavlja, mnogo zanimljivija, lucidnija i kvalitetnija.
Prva priča, Sredni Vashtar, centrirana je oko Conradina, mladića kojeg, pod izlikom navodne psihičke nestabilnosti, njegova skrbnica, gospođa de Ropp drži na imanju ne dopuštajući mu da ode na studij i tako proživi iskustvo odrastanja. Kad na imanju ulove lasicu, Conradin ju počne obožavati, što, naravno, dovodi do tragičnih posljedica. Druga priča, Gabriel-Ernest, bavi se dječakom pronađenim u šumi, kojeg tipično licemjerna vlasnica u pokroviteljskoj maniri prima na skrb, nazivajući ga jadnim djetetom i dajući mu ime Gabriel-Ernest, e da bi se pokazalo kako se zapravo radi o ubojici, nekoj vrsti križanca vukodlaka i vampira.
I dok Saki u pričama ponešto više smjera na razotkrivanje i poigravanje s hipokrizijama svojevremenog engleskog društva, Ksenija Krčar u predstavi naglasak stavlja na atmosferu, stoga i slobodno prerađuje pojedine dijelove i odnose među likovima kako bi se naglasili ti elementi. U tome je uspjelija druga priča, jer je znatno koncentriranija i bez povremenog praznog hoda kakav se može nazrijeti u prvoj, ali i zbog lika Gabrijela-Ernesta koji je punokrvni hororski antijunak.Scenografija (Leo Vukelić) i kostimi (Žarka Krpan) izgledaju kao tipična evokacija viktorijanske engleske. Uspjela je i scenografska dosjetka s platnom na kojem je otisnuta velika fotografija koncertne dvorane varaždinskog kazališta, čime je donekle lokaliziran sentiment historicističkog licemjerja koji prožima Sakijeve tekstove. Slično je i s organizacijom izvedbenog prostora na dvije razine, gdje „rupa“ za orkestar predstavlja šumu, dok je na samoj pozornici postavljen salon ladanjske kuće.
Nešto je manje uspjelo korištenje kazališta sjena, prvenstveno zato što tehnički nije precizno izvedeno, naime paravan je transparentan te se zajedno vide glumci i njihove siluete, a i dramaturška funkcija sjena kao prijelaza između prizora i podsjetnika na jezovitu atmosferu brzo se iscrpljuje u repetitivnosti. Glazba (skladatelj je Vid Novak Kralj), naprotiv, funkcionira odlično u podržavanju napetosti i neizvjesnosti kao tipičnih osjećaja iz repertoara horora.
Nikša Eldan kao Conradin i Ljiljana Bogojević kao njegova skrbnica, tetka de Ropp u prvoj priči funkcioniraju na principu kontrasta. Naime, dok je Conradin povučen, gospođa de Ropp oblikovana je u povišenim, snažnim tonovima, koje Ljiljana Bogojević dobro balansira. Precizno je izvedeno i Conradinovo poigravanje sa životinjicom smještenom u kutiju, u čemu zasigurno pomaže i glumčevo lutkarsko obrazovanje i iskustvo. Još u ovoj priči igraju Mirjana Sinožić i Zdenko Brlek kao Mary i James, članovi posluge kućanstva, u čemu su odgovarajuće nenametljivi, a opet uspijevaju ostvariti prisutnost na sceni i sudjelovanje u radnji.
U drugoj priči, Filip Eldan kao Bertram van Cheele, mladić koji prvi razgovara s Gabrielom-Ernestom u šumi dobro gradira spoznaju o tome s kim zapravo ima posla, od pokušaja tjeranja dječaka kao bezazlenog nametljivca do trenutka u kojem prvi shvaća koliko je opasna i potencijalno tragična njegova infiltracija u kućanstvo. Barbara Rocco kao Elisabeth van Cheele i Ljiljana Bogojević kao njezina prijateljica Charlotte Smithly-Dubb uspješno ironiziraju i raskrinkavaju društvenu hipokriziju i naivnu neukost koju ove dame simboliziraju, dok je Robert Španić pretjerano prigušen kao slikar Cunningham, još jedan gost na imanju.
Karlo Bernik, koji igra Gabriela-Ernesta, ostvario je najbolju kreaciju predstave, stvarno je jezovit kao dječak koji prepredeno skriva svoju užasavajuću narav, da bi je razotkrio na kraju, što će, dakako, imati tragične posljedice. Bernik glumački prelazi širok registar od nevinašca koje stalno pokazuje da s njim, ipak, nešto nije u redu, do punokrvnog monstruma i ubojice, čime snažno pridonosi, a u dobrom dijelu i sam nosi, atmosferu horora.U nekoj drugoj kazališnoj sredini, ovakva predstava smatrala bi se zanatskim radom, tečnim i gledljivim, u fakturi relativno konzervativnim žanrovskim komadom, stoga i ne posebno zanimljivim. Ovako, ona je sasvim uspješno djelo koje se, iako nije bez nedostataka, može gledati vrlo zainteresirano, a uspijeva na trenutke biti i zaista jezovito.
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 26. travnja 2021.
Produkcija: Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu
Praizvedba: 17. travnja 2021.
Režija i adaptacija: Ksenija Krčar
Scenografija: Leo Vukelić
Kostimografija: Žarka Krpan
Skladatelj: Vid Novak Kralj
Teatar sjena: Nikša Eldan i Filip Eldan
Oblikovatelj videa: Damir Chytil
Autor fotografija: Siniša Sović
Dizajner plakata: Filip Topolnjak
Inspicijent: Sanjin Rožić
Šaptačica: Natalija Gligora Gagić
Asistentica redateljice: Ljiljana BogojevićGlume: Niša Eldan, Filip Eldan, Ljiljana Bogojević, Mirjana Sinožić, Zdenko Brlek, Barbara Rocco, Robert Španić, Karlo Bernik
Piše:

Žganec-Brajša