Predstava kompleksnih značenja i dojmljivog vizualnog prosedea
Zagrebačko kazalište mladih: Tove Jansson, Knjiga o ljetu, red. Nadežda Perišić Radović
-
Tove Jansson književnica je koja je život provela u Finskoj, no pisala je na švedskom jeziku kao pripadnica švedske manjine. U Skandinaviji, opus Jansson uživa status klasika, osobito Knjiga o ljetu i serija priča o Moominima, dobroćudnim trolovima, dok je u Hrvatskoj njezino ime relativno slabije poznato, unatoč popularnosti prvenstveno Moomina na širokom spektru umjetnosti za djecu. Knjiga o ljetu, roman naizgled bezazleno jednostavne strukture, tematizira ljetne praznike na otoku koje zajedno provode baka i unuka Sofija. Pri tome, zapravo, ničim ne odudaraju od uobičajenih razonoda za ispunjavanje slobodnog vremena; provode vrijeme na plaži i u vrtu, promatraju brodove i kupaju se, u dvorištu pronalaze gujavice i dive se leptirima, zaigrano strepe nad nadolazećom olujom. S njima je i otac djevojčice.
Ono što čini središnje tkivo romana su razgovori bake i Sofije koji se vode, dakako, na teme njima neposredno vidljive, dakle naoko ničim izuzetne. No, upravo se u toj neizuzetnosti, u obličjima prirode koja se nalazi oko njih, pletu rasprave, narativi izrazom vrlo jednostavni, ali koji suptilno zadiru u niz filozofskih, gotovo eshatoloških i egzistencijalnih tema. Ono za što bi osobama na pozicijama intelektualne moći, ovjenčanih sveučilišnim i inim titulama trebale kartice i kartice visokoparnog, teško prohodnog i kvrgavim, stranim i teškim izrazima opterećenog teksta, Sofija i baka izriču jednostavno, a smisleno i duboko.Projekt Inkubator Zagrebačkog kazališta mladih platforma je, kako to u tekstu otisnutom u programskoj knjižici definira Tomislav Zajec, osmišljena kao „kreativni prostor u kojem članovi ansambla u kućnoj i zaštićenoj atmosferi vlastita kazališta mogu slobodno istraživati i razvijati osobni autorski izraz, koji često izlazi izvan okvira temeljne profesije“. Nadežda Perišić Radović, glumica, članica ZKM-ova ansambla, u inkubatoru je tako razvijala predstavu prema romanu Tove Jansson, naslovljenu također Knjiga o ljetu, prema dramatizaciji koju supotpisuje s dramaturginjom Ivanom Vuković, a sama ju je režirala i u njoj igra ulogu bake (u predviđenoj, zasad iz objektivnih razloga nerealiziranoj alternaciji s Natašom Dorčić), dok je uloga unuke Sofije također alternirana između Nike Barišić (koja je igrala na izvedbi na koju se odnosi ovaj tekst) te Jane Slamnig, dok oca igra Nikša Butijer. I drugi članovi glumačkog ansambla ZKM-a pojavljuju se u kreativnim ulogama „izvan okvira temeljne profesije“, pa je tako scenograf Jasmin Telalović, kostimografkinja Barbara Prpić, a ilustracije programske knjižice potpisuju Pjer i Mara Meničanin.
Iz opisa i sinopsisa Knjige o ljetu vidljivo je kako je to djelo blisko nekoj vrsti snovitog, poetskog simbolizma, koji u običnosti traži i pronalazi prostor za progovaranje o onome najsloženijem i nedokučivom. U dramskoj literaturi ovim se finim mehanizmom koji izgleda jednostavno, no zapravo je vrlo zahtjevan i za izvođače i za publiku, često koristi poetska drama, osobito ona simbolistička, te se utoliko u dramski rod i medij preveden roman Tove Jansson nalazi negdje na ehu klasičnih djela poput Plave ptice Mauricea Maeterlincka (čime se nikako ne želi osporiti originalnost i inventivnost same Tove Jansson) ili u hrvatskoj književnosti, usporedbama s poetskim dramama Vesne Parun. Dramatizacija Nadežde Perišić Radović i Ivane Vuković brižno čuva tu estetiku, što ima višestruke posljedice i određuje cijelu fakturu predstave.
Prva i tijekom izvedbe najočitija posljedica je na planu izgovorenog teksta. Naime, on svojom strukturom istovremene jednostavnosti izraza i tematske složenosti stalno poziva na upisivanje značenja, razmatranje mogućih metaforičkih i(li) čak alegorijskog značenja cjeline. To zahtijeva izrazitu gledateljsku koncentraciju i iako je na kraju ta koncentracija nagrađena, može biti, pa i postaje na trenutke zamorno, čak i naporno, osobito jer pravog razvoja, odgovora na pitanja, dakako nema i ne može biti, pa ostaje gledateljsko propitivanje i upisivanje.
Druga je posljedica u vizualnom prosedeu predstave, a koji je ujedno i njezin najbolji, najdojmljiviji i najzaokruženiji dio. Tako video-projekcije (autor im je Dalibor Barić) precizno pogađaju onu suptilnu liniju između figurativnosti, predstavljanja konkretnih pojava i stvari (poput broda koji protagonistice gledaju s plaže, dočaravanja oluje ili životinjica s kojima se susreću) i višestrukosti mogućih značenja, čime se uvelike približavaju simbolističkoj ostvarenosti, dok su i likovno izvedene lijepo i dojmljivo, zauzimajući središnje mjesto u prizorištu. Scenografija i kostimi čisti su i jednostavni te otvaraju prostor za maksimalnu glumačku kreaciju i redateljsku imaginaciju.Sofija, djevojčica koja u jednom trenutku mašta o pisanju disertacije o glistama a u drugom sasvim prostodušno i jednostavno izjavljuje: „Oče naš, umirem od dosade, amen!“, kompleksna je uloga kod koje stalno postoji opasnost otklizavanja u neuvjerljivost, bilo infantilnosti ili pretjeranog naglašavanja egzistencijalnih značenja, koja se djevojčici nadaju uglavnom spontano. Nika Barišić, na viđenoj premijernoj izvedbi, izbjegla je obje ove mogućnosti te kreirala ulogu točne intonacije, koja se nije gubila ni u pretjeranoj djetinjastosti, ni u filozofiranju očito intelektualno vrlo nadarene i pronicljive djevojčice. Nadežda Perišić Radović kao baka ostala je stoga ponešto zasjenjena kreacijom mlađe partnerice te joj je uloga bila korektna, ali kao da nije sasvim iskoristila sve mogućnosti bakinog lika. Otac Nikše Butijera sveden je na statista, ništa ne govori, a vizualno je zanimljiv samo na početku i kraju, kada se pojavljuje sa svijećom, uokvirujući predstavu.
Zaključno, Knjiga o ljetu u ZKM-u predstava je mnogo kompleksnijih značenja nego što se može činiti na temelju njezine radnje, u čemu dosljedno slijedi roman na kojem se temelji. Nakon sabiranja, ipak ostaje dojam kako su odnosi i rasprave Sofije i njezine bake, unatoč oživljavanju scenskim sredstvima, i dalje življi na papiru, u romanu, nego na sceni, no predstava je ipak zaokruženo, osobito na vizualnom planu, intrigantno i zanimljivo djelo.
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 7. travnja 2021.
Produkcija: Zagrebačko kazalište mladih
Premijera: 27. ožujka 2021.
Autorica: Tove Jansson
Redateljica: Nadežda Perišić Radović
Autorice dramatizacije: Nadežda Perišić Radović, Ivana Vuković
Scenograf: Jasmin Telalović
Kostimografkinja: Barbara Prpić
Video projekcije: Dalibor Barić
Skladatelj: Viktor Slamnig
Scenski pokret: Dina Ekštajn
Oblikovatelj svjetla: Saša Bogojević
Oblikovatelj zvuka: Miroslav Piškulić
Ilustracije: Pjer i Mara Meničanin
Asistenti redateljice: Nikša Butijer, Patrik Sečen
Jezična savjetnica: Ines Carović
Inspicijentica: Milica SinkauzGlume: Nadežda Perišić Radović, Nataša Dorčić, Nika Barišić, Jana Slamnig, Nikša Butijer
Piše:
Žganec-Brajša