Razigrana, ali neuvjerljiva komedija farsičnih priziva
Kazalište Marina Držića u Dubrovniku i HNK u Šibeniku: Ivana Vuković prema J.B.P. Molièreu, Amfitrion, red. Helena Petković
-
Kazalište Marina Držića u nastavku sezone, ne odustajući od planiranog premijernog rasporeda pandemijskim okolnostima usprkos, prikazalo je na svojoj velikoj sceni premijeru predstave Amfitrion Ivane Vuković prema J.B.P. Molierèu u režiji Helene Petković. Prva pojava Amfitriona na dubrovačkim pozornicama, podsjetimo, bila je ona Heinricha von Kleista na 54. Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Janusza Kice, sada već pomalo i daleke 2002. godine. Molierè je, u ovom malom prigodnom podsjećanju, na sceni Kazališta Marina Držića u proteklih desetak godina dva puta bio na repertoaru. Mizantropa je 2011. režirao Dražen Ferenčina a 2015. Joško Juvančić Šmigalove furbarije, frančezariju koju je po Molierèu i njegovim Scapinovim spletkama napisao Luko Paljetak.
Spomenimo u ovim novijim ljetopisnim teatarskim fragmentima, Kunčević je režirao i Molierèovog Amfitriona 1998. godine u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Molierè se tako, da ne otvaramo starije kazališne kronike, u logičnim intervalima pojavljuje i na dubrovačkim pozornicama uvijek, moglo bi se reći, iščekivan i sa znatiželjom dočekivan. Bez obzira na različite redateljske rukopise i kazališne tragove u kojima je ostao upisan.
Molierè u Amfitrionu tematizira sudbinu tirintskog kralja, sina Alkejevog i Heraklovog očuha iz grčke mitologije, ucrtavajući mu mane i prijepore svoga vremena u komediji koja komentira moćnike, ali i običan puk koji ne bira vlast nego uz nju pristaje i ostaje nemoćan sa svojim svakodnevnim, pa onda i povijesnim usudima. Kao i u antičkom uzoru, kod Molierèa su u igri bogovi i ljudi koje on, pazeći na mjeru, dopuštenu kritičnost i dociranu porugu, ismijava uključujući ih u komediju, moglo bi se reći, ravnopravnih protagonista sa svim svojim manama i rijetkim vrlinama.
Izbalansirana je tako situacija nezamjeranja, gotovo jedino moguća ali i dovoljno provokativna, koja se otima vremenu i onom Molierèvom i ostaje aktualna i danas. Sve se začinje kada se Amfitrion vraća iz ratne pustolovine kojom je želio osvetiti Alkmeninu braću i tako ispuniti njezin uvjet za njihov brak. Dok je Amfitrion u ratnom pohodu, Jupiter je, u njega prerušen, u svom pohodu na Alkmeninu čast. Amfitrion i Alkemena postaju nove žrtve Jupiterovih spletki i nezasitnosti.Redateljica Helena Petković, u posljednje vrijeme sve prisutnija u dubrovačkoj kazališnoj zbilji, uprizoruje Amfitriona kao razigranu komediju farsičnih priziva inzistirajuće brze izmjene slika i prizora, pa onda i raznih pretjeranosti u igri zamjene identiteta, spletki očekivanih, pa i neočekivanih posljedica. Na praznoj sceni Irene Kraljić s jednim stupom, reduciranim izborom nužnog namještaja i crnom pozadinom koju svjetlom boja Vesna Kolarec, razmješta i suprotstavlja likove komedije u prometnim ophodnjama s glazbenim akcentima, intermezzima i komentarima (Damir Šimunović) te koreografijama (scenski pokret Matea Bilosnić), čineći ih prolaznima, krhkima, pa i neuvjerljivima u njihovim izgubljenostima.
Eklektični kostimi Sare Lovrić Caparin, bogati u detaljima i nekim suvremenim modnim prizivima, jednako kao i jaka šminka i cijeli asortiman naglašenih perika, služili su možda upravo želji da se, ako ništa drugo, vanjskom živopisnošću likova obogate i popune scenske tišine i praznine. Sve je nekako u nagovještaju i naznakama koje se brzo iscrpljuju i onda nepotrebno dugo traju. U tako složenom konceptu dramaturške raspršenosti glumci su dovedeni u situaciju da širokom gestom, naglašenim i, redateljski očito upisanim, potenciranim egzaltiranostima brane svoje dramske opravdanosti u alibijima suočenih i tako postavljenih likova koje su tumačili. Ostajući najčešće ostavljeni i prepušteni vlastitim snalaženjima.
Usprkos svemu, ono što je ipak moguća vrijednost predstave upravo je discipliniran i redateljskom rukopisu odan i predan glumački ansambl koji je dosljedno slijedio odabrane dramaturške i dosluhno provedene redateljske nakane, pokušavajući usložiti i obogatiti igru individualnim karakterizacijama likova. Dovoljno da se složi i odigra komedija, prepoznaju alibiji, uspostave odnosi i dogodi zaplet. Hrvoje Sebastijan (Amfitrion), Bojan Beribaka (Sosija), Pavle Vrkljan (Jupiter), Branimir Vidić (Merkur), Franka Klarić (Alkmena), Ana Perković (Kleantida) i Srđana Šimunović (Noć), glas u offu, uspjeli su, svatko na svoj način, ostvariti dovoljno širok i raznolik spektar uloga koje su imale, kako se komedija razvijala, dovoljno pokrića ali i povremene nedorečenosti, pa i površnosti. Kao moguće opravdanje mjestimičnim nedovršenostima i usporavanjima upravo je možda ovo kazalištu nesklono vrijeme i svekolike pa i dubrovačke koronavirusne okolnosti koje opterećuju i, očito, ostavljaju traga usprkos entuzijazmu, htjenju i želji da se ne posustaje i da se predstavi i pokaže publici. Pa i onolikom reduciranom broju nevelikog gledališta dubrovačkog kazališta.Ostvarena je tako predstava koja je izborom autora i naslova pa i umjetničkog tima te sudjelovanjem gostujućih glumaca, donijela zanimljiv repertoarni izazov, ali istovremeno i ne potpuno uspješnu realizaciju. Ovaj koprodukcijski projekt dubrovačkog Kazališta Marina Držića i Hrvatskog narodnog kazališta Šibenik, prvi do sada, zaslužuje priznanje, posebice u pandemijskim okolnostima svekolikih uskrata i ograničenja koje svaki novi premijerni naslov, posljedicama usprkos, izdvaja ipak kao pohvalu glumcima i svima onima koji ne odustaju od teatra. Kao što je bio i ovaj dubrovački slučaj Amfitriona.
© Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 7. travnja 2021.
Koprodukcija: Kazalište Marina Držića u Dubrovniku i HNK u Šibeniku
Premijera: 26. ožujka 2021.Autorica: Ivana Vuković prema J.B.P. Molièreu
Redateljica: Helena Petković
Dramaturginja: Ivana Vuković
Scenografkinja: Irena Kraljić
Kostimografkinja: Sara Lovrić Caparin
Koreografkinja: Matea Bilosnić
Oblikovateljica svjetla: Vesna Kolarec
Skladatelj: Damir Šimunović
Glume: Hrvoje Sebastijan (Amfitrion), Bojan Beribaka (Sosija), Pavle Vrkljan (Jupiter), Branimir Vidić (Merkur), Franka Klarić (Alkmena), Ana Perković (Kleantida), Srđana Šimunović (Noć)
Piše:
Mojaš