Abecedarij lutkarstva začinjen osjećajem za humor i poigravanje

Livija Kroflin, Duša u stvari, Akademija za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2020.

• Napisati udžbenik za neku disciplinu, dakle središnje, obrazovno djelo namijenjeno studentima i svima koji traže osnovne informacije, zahtjevan je posao. Zahtijeva skladno i spretno ujedinjavanje razložnog, ne pretjerano kompliciranog i početniku razumljivog izlaganja s prezentacijom same srži discipline. Stoga udžbenik traži predanog poznavatelja, iskušanog predavača, nekoga tko poznaje svoju disciplinu podrobno i pedantno.
  
  Livija Kroflin, profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku – znaju to svi hrvatski lutkarski profesionalci, a i mnogi koji se lutkama ne bave profesionalno ali ih strastveno prate i zanimaju, upravo je ta i takva, lucidna i ludička, a predana i pedantna pratiteljica ne samo hrvatskog nego svjetskog lutkarstva. Osim što je sveučilišna profesorica, Livija Kroflin je i dugogodišnja izbornica zagrebačkog PIF-a te je oblikujući taj festival i pišući o njemu u sad već lijepom broju izdanja, svojevrsna kroničarka lutkarstva promatranog kroz taj, na hrvatskoj kazališnoj i medijskoj sceni počesto nepravedno zapostavljan festival. Duša u stvari naslov je knjige, priručnika o lutkama i lutkarstvu, objavljene u nakladi osječke Akademije, dakle autoričine matične ustanove.
  
  Na 255 stranica, uključujući bogat popis literature i pedantno kazalo imena, Duša u stvari pregledno i jednostavno, jasno i bez nepotrebnih okolišanja predstavlja različite vrste lutaka, njihovu povijest i podrijetlo, način upotrebe. Izlaganje je koncipirano priručnički, definicije su postavljene jasno i pregledno, povijesni pregled i način upotrebe lutaka izloženi jasnim i smislenim redom uz bogate i vrijedne ilustracije. Nižu se tako, redom nakon uvodnog poglavlja i sistematizacije izlaganja, poglavlja o lutkama na ruci, ginjolima, zijevalicama i mimičkim lutkama, prstnim lutkama, rukama-lutkama, marionetama, štapnim lutkama, kazalištu sjena, stolnim lutkama, kazalištu predmeta, crnom kazalištu, mehaničkim lutkama i, zaključno, ostalima, nerazvrstanima ili kako je to autorica sročila – O neobičnim lutkama, neobičnim i običnim nazivima, čime tekstualni dio završava. I upravo se iz naslova danog završnom poglavlju može nazrijeti stilski moment koji se provlači cijelim djelom, a izdvaja ga od (samo) priručničko-udžbeničkog narativa kakav se može sresti u drugim sveučilišnim početnicama.

  Naime, profesorica Kroflin piše s primjetnom dozom ironije, humora i ludičke radoznalosti, poigrava se leksikom, a ponekad i temom, ne preže od prekidanja udžbeničkog načina izlaganja ponekom anegdotom ili zgodom iz (vlastitog) iskustva bavljenja lutkama. To tekst čini mnogo iskričavijim, otvorenijim za čitanje izvan traženja objašnjenja, usvajanja znanja i dobivanja objašnjenja kao osobitih svrha priručničko-udžbeničke literature. Tako se čitatelj iz znalca s lakoćom, zahvaljujući autoričinoj dovitljivosti i osjećaju za razbijanje izlaganja ludičkim intervencijama, lako i na pravim mjestima može pretvoriti u radoznalca. To će entuzijasta obradovati, omogućiti čitanje i izvan potrebe za stručnim objašnjenjem neke lutkarske zbiljnosti ili pojave, a moglo bi i pomoći u učenju pokojem studentu.
  
  Duša u stvari vrijedna je knjiga, jer je jednostavna i korisna, donosi pravi abecedarij lutkarstva začinjen autoričinim osjećajem za humor i poigravanje, tako svojstveno, u konačnici, i lutkarstvu, dakle predmetu njezina teorijskog zanimanja. Usto, ona i popunjava prazninu te bi trebala, baš poput nekih klasika hrvatske teatrologije, postati referentno mjesto svih koji se zanimaju za ovaj segment kazališnog života.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 30. siječnja 2021.

Piše: