Najopsežnije izdanje časopisa Kazalište dosad

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 81/82/83, god. XXIII, Hrvatski centar ITI, 2020.

• Dosad najopsežnije izdanje časopisa Kazalište obuhvaća broj 81/82/83 te donosi pregršt raznovrsnih tema koje su obilježile hrvatsku i međunarodnu kazališnu scenu u 2019. i burnoj 2020. godini. Počevši s opsežnim tematom koji obuhvaća djelo i praksu Mihaila Čehova, objavljenim povodom novog hrvatskog izdanja njegovog priručnika Glumcu. O tehnici glume., prva trećina časopisa obuhvaća razgovore s redateljima, glumcima i teoretičarima Čehovljeve tehnike te njihove eseje. Denis Bosak i Lovro Krsnik pritom ističu primjenu Čehovljeve prakse u vlastitom radu, dok Cintija Ašperger u razgovoru s Katarinom Kolega i u svom eseju navodi vodeće principe tehnike Mihaila Čehova.

  Ana Fazekaš u drugom dijelu trobroja u rubrici Fenomeni donosi iscrpno predstavljanje KunstTeatra i razgovor s kreativnom okosnicom tog nezavisnog kazališta Romanom Brajša, Ivanom Planinićem i Domagojem Jankovićem. U razgovoru je autorica predstavila postulate KunstTeatra, kao i viziju njegove budućnosti te izvedbe s kojima se u protekloj godini predstavilo. Teorijski dio časopisa posvećen je Williamu Shakespeareu, a Ljiljana Filipović kao urednica tog dijela, donosi promišljene i analitičke oglede Harolda Blooma i Joyce Carol Oates o Shakespeareovoj drami Antonije i Kleopatra.
  
  O međunarodnoj sceni piše Ana Fazekaš te donosi pregled triju predstava izvedenih u sklopu Europskog ansambla: Erazmusa u režiji Anne Smolnar, Imaginarne Europe Olivera Frljića te Vječnog malograđanina Anestisa Azasa izvedenog u Zagrebačkom kazalištu mladih te ih kritički, tematski i motivski povezuje u cjelinu. Nikolina Židek čitateljima donosi pregled hrvatske dramatike na španjolskom govornom području tijekom 2019. i nabraja suvremene hrvatske drame u izvedbi raznih južnoameričkih i španjolskih kazališta, kao i uspjehe koje su postigle na tim scenama. Mahom je pritom riječ o predstavama dramatičara i redatelja tzv. nove generacije, poput Ivane Sajko, Ivora Martinića i Vedrane Klepice, što dodatno utvrđuje njihov položaj na međunarodnim scenama.

  
  
  Mario Kovač, urednik rubrike Blok, u ovom je trobroju odabrao temu Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru povodom 25. godišnjice njegova osnutka i predstavio ga kao prostor multikulturalnog i multietničkog susreta. O tome su pisali Marina Petković Liker i Josip Mlakić, s jedne strane fokusirajući se na nastanak predstave Gnijezdo, a s druge na općenitiji pregled izvedenih predstava u mostarskom kazalištu.
  
  Kao što navodi urednica časopisa Željka Turčinović, ovo je prvi broj Kazališta objavljen bez stalne rubrike Premijere zbog globalne pandemije, koja je uvelike spriječila izvođenje brojnih predstava. U ovom je broju ta rubrika svedena na Pogled iznutra, odnosno na razgovor Ivane Vuković s Tomislavom Zajecom, autorom Male Moskve te tekst Rajne Racz o predstavi Eichmann u Jeruzalemu. U rubrici Nove knjige predstavljeno je sedam osvrta novih teatroloških radova, koji obuhvaćaju značajnu teoriju i autobiografiju u jednom istaknute autorice Lade Čale Feldman, povijesno-umjetnički prikaz Sergija Glumca iz pera Lovorke Magaš Bilandžić, osvrt na Scenski dizajn kao umetnost Tatjane Dadić Dinulović i monografiju o kostimografkinji i kustosici Vandi Pavelić Weinert, potom analizu Krležinih žena Zlatka Svibena, sintezu kazališne umjetnosti tijekom 1950-ih Martine Petranović i Ane Lederer te naposljetku zbornik o Georgiju Paru kao središnjem liku sljedećeg broja ovog časopisa.

  Najopsežniji dio trobroja ujedno je i najslobodniji, te čitateljima svakako najzanimljiviji. Riječ je o projektu Monovid-19, čija je uloga bila u pandemijskom dobu okupiti 19 dramatičarki i dramatičara koji će u monološkoj formi interpretirati svoj pogled na izolaciju i život tijekom pandemije.
  
  Tekstovi variraju od iznimno intimnih do (samo)kritičnih, slobodne su forme, varijabilnih duljina, tema i motiva, stoga je teško izdvojiti samo jedan ili nekoliko tekstova koji bi se istaknuli među ostalima, jer bi to uvelike ovisilo o našem vlastitom poimanju pandemije i 2020. godine uopće. Obuhvaćaju misli i osjećaje s kojima se svatko od nas suočavao tijekom tzv. prvog vala, no svaki od njih na svoj se način suočava s nametnutom nam svakodnevicom i novim normalnim.
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 15. siječnja 2021..

Piše: