Slojevita i kvalitetna komedija zanimljivog koncepta

13. Gumbekovi dani, Glumačka družina Histrion, Zagreb: Na parove razbroj s, red. Ivan-Goran Vitez



  • Trinaesti Gumbekove dane u Histrionskom domu otvorila je i zatvorila predstava Na parove razbroj s' koja je u istinskom kabaretskom duhu uveličala ovaj festival posvećen velikom glumcu i komičaru Mladenu Crnobrnji Gumbeku. Ova komična duodrama nastala je prema tekstu Petera Quiltera, a u režiji Ivana-Gorana Viteza te izvedbi vrhunskog glumačkog para Hrvoja Klobučara i Ana-Marije Percaić četirima različitim scenama dva je sata nasmijavala publiku i vodila ih u naizgled potpuno različite svjetove likova koji ipak počivaju samo na jednom postulatu – ljubavi.

    Predstava se otvara gotovo voajeristički. Publika nenajavljeno dolazi u dom dvoje glumaca i hvata ih nespremne te kormilo preuzima Hrvoje Klobučar omogućujući svojoj partnerici da se pripremi za ulogu. Klobučar i Percaić na početku predstave te između scena izlaze iz uloga te prelaze u uloge domaćina koji, potpuno prirodno i bez imalo zadrške, animiraju goste i razgovaraju s njima, kao da se obraćaju dugogodišnjim prijateljima.

    U prvoj sceni glumci tumače uloge društveno neprilagođenog para Jadranka i Vedrane koji se upoznaju putem aplikacije za upoznavanje i po prvi puta se naslijepo nalaze u njegovom stanu. Oboje nervozni, drugačiji i neuspješni u ljubavi u tridesetominutnoj sceni uz brojne uspone i padove, ipak shvaćaju da su možda jedno drugome bolja polovica i netko s kime mogu dijeliti svoj neobičan smisao za humor, strahove i čudne afinitete. Ana-Marija Percaić Vedrani daje visoki, piskutavi glas, koji podržava njezinu nervozu i neprilagođenost, a njezin je lik zaokružen strogom frizurom, naočalama i bež kostimom (Elvira Ulip) koji gotovo sami za sebe progovaraju o Vedraninoj uštogljenosti.



    Druga se scena temelji na intrigantnoj zamjeni spolova. Ana-Marija Percaić glumi osebujnog i razmetnog bogataša Branka, dok Hrvoje Klobučar glumi njegovu nesigurnu, no vjernu tajnicu Janu. Jana je starija žena, neudana, svoj život je posvetila poslu te ugađanju Branku i njegovim ekstravagantnim željama. Iako Branka nimalo ne zanimaju žene, to ne sprječava Janu da ipak pokušava.

    Ana-Marija Percaić pritom izvrsnom uvjerljivošću tumači eklektičnog poslovnjaka i sve njegove nijanse - od emocionalne distance i ćudljivosti do nježnosti i topline, koje ipak pri kraju uspijeva pokazati svojoj tajnici. S druge strane, Hrvoje Klobučar u grotesknoj izvedbi Jane uspijeva izazvati simpatije i naklonost publike, a svojom blagošću u kontrastu s grubom pojavom sjajno interpretira sve brige žene koju društvo uvjerava da joj vrijeme protječe. Važno je spomenuti i odličnu kostimografiju koja ovu iluziju čini toliko stvarnom da je Ana-Marija Percaić gotovo neprepoznatljiva kao Branko, za što je također zaslužno i njezino precizno vladanje diskretnom mimikom i gestama.

    Glumci se u trećoj sceni nalaze u hotelskoj sobi u Dubrovniku, dok izvana dopiru zvuci elektroničke glazbe. Svetlana i Miloš na godišnji odmor stigli su iz Beograda kako bi dovršili svoj razvod i zatvorili jedno poglavlje svog života. Svetlana s dugom crnom perikom, odjevena u haljinu veselih boja, samo želi isprobati sve koktele i zabaviti se, dok njezin bivši muž Miloš tvrdi da je ipak samo načet i da nije pijan. Uskoro počinju sukobi i rasprave uz neizostavne ikone srpskog tržišta, Plazma kekse i Smoki, te se osvrću na sve propuste u svome braku, kao i na pogreške koje su činili. Miloš demonstrativno odlazi usred noći, no uskoro shvaća da ne može nikud u to doba te se pokunjeno vraća u sobu. Pritom se smili Svetlani, koja ga zamoli za još jedan, posljednji ples prije kraja kako bi se mogli rastati u stilu.



    Zahvaljujući fokusu na osobine likova, koji su sasvim slučajno Srbi, te na njihov odnos, Klobučar i Percaić ipak vješto uspijevaju izbjeći sklisko tlo kakvo ovakve teme nerijetko nose, no zahvaljujući pitkom tekstu uspješno izbjegavaju ustaljene i odveć dosadne šale. Svetlana i Miloš mogli su biti bilo koje druge nacionalnosti te bi scena bila u jednakoj mjeri smiješna, dok je komika ovog dijela dodatno potencirana pretjeranim naglašavanjem i upotrebom srbizama te neuvredljivim šalama na račun Dalmatinaca.

    Nakon gotovo sat i pol predstave te nekoliko interpolacija glumci stižu i do finalne, četvrte scene. Nakon para na spoju naslijepo, poslovno-prijateljskog odnosa te razvedenog para, Hrvoje Klobučar i Ana-Marija Percaić naposljetku tumače i rodbinu. Ana se udaje po treći put te joj u pripremama koje se odvijaju neposredno pred sam čin društvo pravi nonšalantni brat Toni koji zbija šale na račun njezinih (već brojnih) udaja, dok je on sâm ostao neženja.

    Od vjenčanice koja nalikuje padobranu i prolivene kave, a potom i suza do brzinskog krpanja i nenadanog pljuska i uništene frizure dok mladenka unezvijereno nariče jer u svemu što se događa prepoznaje znakove zle kobi, Klobučar i Percaić publiku vode na emocionalnu adrenalinsku vožnju punu uspona i, većinom, padova te Percaić pritom odlično glumi histeričnu mladenku na rubu živčanog sloma, dok lik Hrvoja Klobučara pokušava ostati pribran. On je pritom u svojoj izvedbi dojmljiv kao frajerski staložen i ležeran brat, koji naposljetku ipak otkriva svoju zaštitničku crtu i veliku ljubav koju gaji prema sestri.



    Ana-Marija Percaić i Hrvoje Klobučar u gotovo dva sata predstave glume četiri sasvim različita lika, zbog čega je Klobučar zasluženo i osvojio nagradu XIII. Gumbekovih dana za najbolju mušku ulogu u predstavi Na parove razbroj s'. U svakoj od svojih šarolikih i živopisnih uloga uspijevaju istaknuti druge kvalitete te svoje likove tumače s minucioznom preciznošću, dok si na sceni u svakom trenutku u potpunosti pariraju.

    Njihova dinamika je osvježavajuća, kao i lakoća glume koja u svojoj prirodnosti ponekad graniči s improvizacijom, što je apsolutno za svaku pohvalu. Iako cjelokupno trajanje predstave bez pauze ipak graniči s pretjerivanjem, jasno je da bi se kraćenjem scena žrtvovala kvaliteta priče, kao i glumačka izvedba koja bi potom bila ishitrena, dok bi sama radnja bila manjkava i nepotpuna. Rezultat ovakvog redateljskog izbora jest osam kvalitetnih i cjelovitih likova zaokruženih vjerodostojnim zbivanjima i izvrsnom komikom.

    Na parove razbroj s' dinamična je komedija koja gledateljima pruža uvid u odnose četiriju različitih parova, dok izvrsni glumački duo vjerno interpretira sva lica koja ljubav može poprimiti. Slijedeći tekst Petera Quiltera, redatelj Ivan-Goran Vitez svoje je glumce uspješno pripremio za široku paletu emocija s kojima se nose u ovoj predstavi zanimljivog koncepta te su zajedničkim snagama publici predstavili slojevitu i kvalitetnu predstavu, koja podsjeća na ljubav, daje nadu i pritom briše sve granice koje stoje na putu emocionalnog ispunjenja.

    © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 22. prosinca 2020.

    Produkcija: Glumačka družina Histrion, Zagreb
    Premijera: 4. prosinca 2020.

    Redatelj: Ivan-Goran Vitez
    Autor: Peter Quilter
    Prijevod: Ivan-Goran Vitez
    Kostimografija: Elvira Ulip; scenografija: Ivan-Goran Vitez
    Rasvjeta: Dražen Dundović
    Ton: Gordan Matejko
    Tehnika: Daniel Pavlović

    Glume: Ana-Marija Percaić i Hrvoje Klobučar

Piše:

Tea
Schmidichen