Dinamičan glazbeno-scenski spektakl

Teatar &TD, Zagreb: Ödön von Horváth, Nepoznata iz Seine, red. Rajna Racz

• 
  
  Nepoznata iz Seine autorski je projekt mlade redateljice Rajne Racz, kojoj je ovo prva profesionalna režija, te ujedno prva ovosezonska premijera Teatra &TD izvedena u Velikoj dvorani kazališta pod snažnim epidemiološkim mjerama. Nastala na predlošku istoimene tragikomedije Ödöna von Horvátha iz 1933. godine, ova predstava progovara o nepoznatima, onima koji se nalaze na granicama društvene prihvatljivosti i margina, pri čemu redateljica istražuje i različite kazališne forme, miješajući klasični tekst s modernom režijom i glazbom uživo.

  Tekstovi Ödöna von Horvátha nisu rijetka pojava na kazališnim daskama, kako na hrvatskim tako i na međunarodnim. Protagonisti njegovih drama uglavnom su izgubljeni pojedinci, antijunaci i malograđani bez životne perspektive. Drama Nepoznata iz Seine na istom je tragu te na jednome mjestu okuplja pljačkaše, ubojice, samoubojice, lažljivce i varalice, sve one s margina društva koji ne pripadaju nigdje, a njihova sudbina može zadesiti baš svakoga. Predstavu otvara energičan nastup zagrebačke skupine Porto Morto koja se na podiju iznad razine pozornice pojavljuje u narančastim kombinezonima, koji podsjećaju na zatvorska odijela. Njihov nastup nagovještava tijek cijele predstave, a publiku od neometanog pogleda na scenu i glumce dijele vješalice s narančasto-crvenim najlonskim kabanicama koje predstavljaju Irenin (Gloria Dubelj) ružičnjak.
  
  
  
  Na sceni se uz Irene pojavljuje i njezin zaručnik Ernst (Ivan Čuić/Robert Španić), uštogljeni trgovac kojeg je Irene odabrala za svojeg partnera nakon prekida veze s problematičnim Albertom (Marin Klišmanić). Likovi su već na prvi pogled određeni svojim kostimima (Ines Bašić) te su stoga Irene i Ernst odjeveni u klasične i profinjene komade koji ih smještaju na više razine društvene ljestvice, dok je dugokosi Albert odjeven u vojničke čizme i kožnu jaknu, čime ga se smješta u supkulturu i izravno suprotstavlja višoj klasi koju predstavlja spomenuti par, a istovremeno ga se i na samome početku osuđuje na život u sjeni. Nakon što Albert neuspješno pokuša vratiti Irene, a Ernst mu savjetuje da bi najbolje bilo da počini samoubojstvo, na sceni se pojavljuje Nepoznata (Judita Franković Brdar) uz jezivu popratnu glazbu Porto Morta, koji poput zloslutnih duhova neprestano prate likove, ponavljaju njihove riječi i glazbenim interpolacijama gledatelje uvode dublje u radnju i intenziviraju njihov dojam.
  
  Nepoznata se predstavlja kao prosjakinja i Albertov anđeo čuvar s kojim uskoro počinje izmjenjivati nježnosti na pola puta između senzualnosti i strasti. Ona se na sceni pojavljuje u istrošenoj i prljavoj bijeloj odjeći, kratke tamne kose i razmazane šminke. Djeluje rastreseno, bez jasnog smjera i cilja te pleše na granici ludila. Nepoznata istovremeno svjedoči ubojstvu starog urara, kojeg je upravo Albert ubio tijekom pljačke koja je pošla po zlu, te ga pritom štiti. S Albertom se zbližava na temelju zajedničke mračne tajne, dok on oscilira između nježnosti i agresije prema njoj. Pred kraj predstave sve se raspada: s jedne strane urušava se iluzija skladnog života Irene i Ernsta te oni prekidaju, dok s druge Albert naposljetku monstruozno siluje Nepoznatu unatoč njihovoj bliskosti i očitoj kemiji. Predstava završava gotovo filmski uz pjesmu Porto Morta te bi se uz nju, u filmskoj verziji, ispisivale glumačke uloge i autorska ekipa, dok se kazališnoj publici tek daje vremena za duboki udah i prihvaćanje svega odgledanog.

  
  
  Ovaj dinamični dramsko-koncertni spektakl plod je zajedničkog truda benda i cijele glumačke ekipe, no ipak s posebnim naglaskom na Juditu Franković Brdar u naslovnoj ulozi. Tijekom nastupa članovi Porto Morta povremeno nose maske metalik boje, čime se dodatno naglašava njihova onostranost  i negativna atmosfera. U predstavu unose dašak nekonvencionalnog i hrabrog te predstavljaju pozadinu cijele predstave. S jedne strane Porto Morto je scenografija obavijena dimom, a istovremeno je i zlokobni kor koji pjesmom, svirkom ali i šapatom, tekstom te neprestanom prigušenom glazbom pruža novu, mračniju dimenziju predstavi. Stoga je sasvim sigurno da Nepoznata iz Seine značajan dio svog uspjeha duguje upravo angažmanu tih šest mladića koji su uspješno i s lakoćom stvorili tešku i oporu atmosferu predstave.
  
  Marin Klišmanić koji tumači ulogu Alberta također je važna karika ovog lanca te sigurno i odmjereno prelazi iz očaja i beznađa u narcisoidnost i sebičnost lika. Publika s jedne strane može i pokušava suosjećati s Albertom, no istovremeno ih svojim ponašanjem odbija od sebe i u njima stvara revolt, što je i ideja predstave. No, Judita Franković Brdar svojom je glumom i pojavom ipak ostavila najsnažniji dojam u predstavi. Njezina izvedba Nepoznate u potpunosti je sigurna, samouvjerena i uvjerljiva te je besprijekorna u tumačenju izgubljene žene koja egzistira na rubu ovog i onog svijeta, koju društvo odbacuje i od nje odvraća pogled – žene koja je osim prosjakinje i ljubavnice, još i samoubojica. Publici uspijeva dočarati bol i prazninu Nepoznate te savršeno ilustrira osobu koja doslovno pleše po margini društva, ali i razuma.
  
  
  
  Upravo je scenski pokret (Nikolina Medak) jedan od najjačih aduta Judite Franković Brdar te ona elegantnim pokretima uspijeva dočarati ludilo Nepoznate, u kojem nema apsolutno ništa elegantno nego samo tragično. Pokret je važan i ostalim likovima, no Nepoznata je ipak jedina koja u potpunosti njime uspijeva progovoriti, a on ponekad govori i više od samog teksta. S druge strane, Gloria Dubelj i Robert Španić potpuna su opreka likovima Nepoznate i Alberta te predstavljaju ono tragikomično u Horváthovom djelu. Od ostalih se ističu svojim umjetnim držanjem i lažnom sofisticiranošću ispod kojih se svejedno skrivaju laž i trulež društva.

  Nepoznata iz Seine predstava je o svima onima koji nisu dio zajednice i koji su, zahvaljujući lošoj procjeni ili sili prilika, izbačeni iz društva te su sada meta osuda i srama tog društva. Priča je to o lošim odlukama, propuštenim prilikama, tzv. probisvijetima i onima od kojih svijet nema koristi te je poruka svima kako se kolo sreće ipak okreće. Mračna atmosfera poduprta je izvrsnom igrom svjetla i scene na funkcionalnoj dvoetažnoj sceni, a zla kob dodatno je naglašena glazbom benda Porto Morto. Zahvaljujući izvanrednoj glumi Judite Franković Brdar, koja je izvrsno utjelovila izgubljenu Nepoznatu, nesumnjivo je da će ova predstava postići velik uspjeh u nezavisnom kazalištu, što će posebno doći do izričaja po popuštanju mjera, kada će i Nepoznata iz Seine moći zasjati na zasluženi način, kao istinsko glazbeno-scensko djelo.
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 18. prosinca 2020.

  Produkcija: Teatar &TD, Zagreb
  Premijera: 4. studenog 2020.

  Redateljica: Rajna Racz
  Glazba: Porto Morto
  Scenografija: Paola Lugarić
  Kostimografija: Ines Bašić
  Suradnica za pokret: Nikolina Medak
  Oblikovanje svjetla: Dina Marijanović
  Oblikovanje zvuka: Ivan Botički
  Vizualni identitet i fotografije: Mare Milin
  Asistentica režije: Veronika Milinović

  Igraju: Judita Franković Brdar, Marin Klišmanić, Ivan Čuić/Robert Španić, Gloria Dubelj

Piše: