Simpatičan i humorističan prikaz strankinje u Hrvatskoj

Teatar Puna kuća: Vanja Jovanović, Osjećajte se k`o doma, red. Vanja Jovanović

• 
  
  Iskustvo strankinje u Hrvatskoj tema je monodrame Osjećajte se k`o doma autora teksta i redatelja Vanje Jovanovića i izvođačice, glumice Svetlane Patafta. Strukturirana jednostavno, u maniri koja balansira između monodrame i stand-up komedije, pokazuje se kao jednostavna humorna drama, kronika života i snalaženja strankinje u novoj sredini. To joj omogućuje stalno balansiranje između općeg  i pojedinačnog, između stalnih mjesta života u novom okruženju i usvajanja novih običaja specifičnih za hrvatsku sredinu u kojoj se našla. Također, kako je posrijedi monodrama a Pataftina uloga je ona strankinje, izvještaji i dojmovi koje iznosi vrlo su subjektivni, a stoga i životni. Lik se gradi taman toliko koliko je potrebno kako bi se izbjegla pretjerana specifičnost i omogućila identifikacija svih onih koji imaju iskustvo prilagođavanja u novu sredinu, a istovremeno zadržao fokus na neka specifična hrvatska mentalitetska mjesta. U smislu izgradnje svog svijeta, gradnje lika čiji su osjećaji podjednako bliski i specifični kako bi mu dali osobnost, Osjećajte se k`o doma uspješna je, funkcionalna predstava.

  S druge strane, čini se kako je funkcionalnost upravo središnja odlika ove monodrame. Ona je, dakle, funkcionalna u svakom smislu - ne samo kao ispovijed strankinje u Hrvatskoj. Tekst je funkcionalan kao slika istovremeno univerzalno identificirajuća u globaliziranom svijetu u kojem gotovo svatko ima neko iskustvo prilagođavanja, a dovoljno specifična da se usidri u hrvatsku stvarnost.
  
  Funkcionalna je i režija, s jednom foteljom, stolićem i neizbježnom kavom kao jednim od najvidljivijih tropa hrvatskoga kolektivnog identiteta, a o kojoj se mnogo i govori. Funkcionalna je i izvedba, čiji je kontekst sveden na minimum i usredotočen na ostvarivanje - ako ne izravnog (iako ima i toga), a onda barem neizravnog kontakta s publikom. Također, ona se, zasigurno ponešto utemeljena i na osobnom iskustvu, uglavnom svodi na pripovijedanje priče, scensko evociranje sjećanja na nedavnu prošlost i dolazak u Hrvatsku turistice koja postaje njezina stanovnica.
  
  Kao i kod svake monodrame, a posebno one utemeljene na pripovijedanju i retrospekciji kao tehnici izlaganja, mnogošto presudno ovisi o glumici. Svetlana Patafta tu se pokazala vještom u dinamiziranju priče, vođenju kroz pojedinosti i naglašavanju emocija. Ipak, izvedba ima i loših strana - povremeno je gubila na uvjerljivosti i spontanosti, postajući više prenošenje priče, pripovijedanje, nego izgradnja lika. U tome joj nije pomoglo ni ponavljanje, odnosno struktura teksta koji se zapravo temelji na nekoliko epizoda, doživljaja koji se variraju kroz dijelove predstave te se, kako se radi o jednostavnim epizodama poput ispijanja kave ili mediteranske ležernosti, brzo počnu vrtjeti ukrug, podcrtavajući stalno isto.
  
  Osjećajte se k`o doma ne bavi se kritiziranjem ili propitivanjem. Predstava je, u biti, pozitivna, prikazuje Hrvatsku kao državu s mnogo simpatičnih mušica, no ugodnu za život te njezine stanovnike kao simpatične i pozitivne ljude. Naravno, to smanjuje njezine potencijale, ostavlja je u domeni suvenirskog pogleda na temu, umjesto zasigurno mnogo složenijeg iskustva koje bi doživjela svaka osoba na mjestu Pataftina lika u hrvatskoj stvarnosti, o čemu, uostalom, i postoje brojni zapisi. Ostajući u prostoru koji se temom mnogo više zabavlja nego što je stvarno propituje, Svetlana Patafta se pozicionira u komedijski žanr, njezina su iskustva prvenstveno tu da daju odmak i njime zabave publiku, a tek podredno im je cilj postaviti pokoje pitanje i proširiti pokoju perspektivu.

  
  
  U konačnici, Osjećajte se k`o doma pruža sliku o strankinji u Hrvatskoj na pozitivan i, prema njezinom odabranom mjestu za život, simpatičan način uz povremene humorne odmake. Pri tome, predstava ostaje u domeni štikleca iz života te ima određene dramaturške i glumačke nedostatke. Ipak, čini se kako bi mogla ostvariti svoju svrhu, kako je objašnjavaju sami autori, a to su igranja na kongresima i drugim događajima koji su (barem prije pandemijskog razdoblja) okupljali velik broj stranaca u Hrvatskoj. U čemu će, zasigurno, pomoći i to što je, paralelno s hrvatskom, pripremljena i verzija na engleskom jeziku.

  Produkcija: Teatar Puna kuća
  Premijera: 28. listopada 2020. u Teatru Exit
  
  Tekst i režija: Vanja Jovanović
  Oblikovanje svjetla: Domagoj Klasić
  
  Glumi: Svetlana Patafta
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 13. studenog 2020.

Piše: