Zabava pod svaku cijenu
HIT TEATAR: Matko Elezović, Udavače, red. Mario Kovač
-
Kretanje kroz niz humornih situacija čiji je podtekst uvijek isti – spajanje partnera, humorni uvod u budući brak, okosnica je komedije Hit teatra Udavače, nastale prema tekstu Matka Elezovića a u režiji Marija Kovača koja je, nakon niza gostovanja, zaigrala u Zagrebu na Sceni Vidra, mjestu koje nakon epidemije i potresa nastavlja sa svojom ulogom udomljavanja neovisnih kazališta. Često je, i prije svega što je snašlo cjelokupni zagrebački društveni život, to udomljavanje funkcioniralo po takoreći sasvim komercijalnim osnovama. Dvoranu njezin upravitelj - Satiričko kazalište Kerempuh, koje je vlastiti program iz nje uglavnom povuklo i ograničilo ga na matičnu scenu u Prolazu Fadila Hadžića, otvara svakome tko zadovolji uvjete iz cjenika. Dakle, plati traženi iznos za (više)dnevni najam dvorane. Sama po sebi, takva praksa nije loša jer je vrlo inkluzivna, no dovodi do vrlo dvojbenih vrijednosti programa koje zapravo nitko sustavno ne prati i ne nadzire. Iznimki ima, poput vrlo kreativnog i vrijednog kazališta Novi život, kojem je Vidra praktično stalna adresa. Glavnina programa je, ipak, ustrojena po opisanim principima. Udavače se savršeno uklapaju u tu i takvu sliku.Predstava se, naime, sastoji od niza skečeva, kratkih prizora utemeljenih na nekoj jednostavnoj dosjetki, redovito u slogu komedije situacije, čiji je domet trenutno nasmijavanje svih prisutnih u dvorani. Te je skečeve nepotrebno prepričavati, njihov je sadržaj banalan, a isključiva mu je svrha zabaviti u trenutku. Model se uspostavlja već na prvom, smještenom u zajednicu Roma i utemeljenu na ismijavanju prakse dogovorenih brakova. Ponešto korištenja stereotipa, ponešto prepoznatljivih prvoloptaški smiješnih situacija i elementarna komičnost je tu, a to je sve na što Udavače aspiriraju.
Potrebno je ipak priznati kako se u cjelini povremeno otvaraju socijalni momenti, predstava redovito simpatizira sa svojim likovima koliko ih i stereotipizira, no to se u cjelini čini uzgrednim, manje važnim, više incidentnim nego namjernim i promišljenim.
Pojavljuju se tako, primjerice, manjine ili regionalni odnosi koji se tumače s mnogo simpatije i razumijevanja, ali sve je u službi cjeline, a ta se cjelina svodi na zadovoljavanje potrebe za skečevima koji će u zadanom vremenu i okvirima jednostavne produkcije s tri glumca i minimalnim dekorom i kostimima (što znatno pojednostavljuje brojna gostovanja) omogućiti instant-nasmijavanje i tu se iscrpiti. Socijalno je, dakle, samo prostor za prepoznavanje i postavljanje situacije, a ne dodana vrijednost, propitivalački impuls za komediju situacije. I iako se ovakve predstave u trenutku mogu činiti zabavnima, one su zapravo poprilično dosadne i gledateljski potrošene već u prvim trenucima gledanja, kad se shvati mehanizam funkcioniranja. Kod Udavača to je temeljni stereotip traženja partnera, a može biti gotovo bilo što, što omogućuje laku identifikaciju i ima humorni potencijal u jednom od poznatih komediografskih registara. Ako je još i produkcijski jednostavno i lako prenosivo, eto idealnog materijala za brojna gostovanja.
Vrijednost, zapitanost, čak i ona suptilna - a snažna lucidna ludičnost je tako moguća u socijalno utemeljenoj komediji, kod projekata poput Udavača je sporedna; bitno je da se svi dobro nasmiju i odu kućama nakon odgledane predstave. Umjesto gledanja u zrcalu nakon kojega ostaje zapitanost nad ironičnom bizarnošću (i naše) svakodnevice, ostaje tek pogled u iskrivljenom zrcalu, pogled na iščašene i do krajnosti dovedene stereotipne modele društvenih odnosa.Dvije glumice - Matea Elezović Brdar i Erna Rudnički, uvelike nose skečeve od kojih su Udavače sačinjene, dok je treći član ekipe - Jan Kerekeš, u mnogočemu pomoć i pokretač jednostavnih zapleta. O viđenoj glumačkoj vještini, osim takta za rudimentarnu komiku kakva prevladava, obilježenu preglumljivanjem, egzaltiranjem i svakovrsnom karikaturom, nema se mnogo dodati. Očekivano s obzirom na materijal, a ispunjeno bez iznenađenja.
Sve u svemu, svrha je ispunjena. Publici se očito željela pružiti, kao i s bezbrojnim produkcijama do sada, a ne sumnja da će takvih biti i dalje u izobilju, jednostavna zabava. Potpuni uspjeh dolazi pod cijenu obilnog stereotipiziranja, prvoloptaškog građenja situacija i siromašne dramaturgije stalno na rubu podilaženja vrlo niskim standardima. Ali, Udavače su ponovno, po tko zna koji put, potvrdile kako su kod ovakvih produkcija umjetnički standardi ionako sporedni. Glavno je zabaviti pod svaku cijenu.
Produkcija: HIT TEATAR
Autor: Matko Elezović
Režija: Mario Kovač
Kostimografija: Elvira UlipGlume: Matea Elezović Brdar, Erna Rudnički, Jan Kerekeš
© Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 20. listopada 2020.
Piše:
Žganec-Brajša