Detaljno izgrađeni karakteri u uvjerljivom prikazu muško-ženskih odnosa

Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb: Marina Vujčić, Umri ženski, red. Rajko Minković

• 
  
  Iako su protagonistice ovog komada Marine Vujčić tri sestre, autorica se ne nastavlja na čehovljansku tradiciju nego se odlučuje za samosvojnu reinterpretaciju danas popularnih žanrova da bi neke stereotipe suvremenosti pokazala u drugačijem svjetlu. Na to upućuje već i sam naslov, koji parafrazira naslov serije velikih filmskih akcijskih hitova Umri muški, iako radnja ne ide u smjeru akcije nego prema opisu tipičnih odnosa žena i muškaraca kako ih opisuju mnogi primjeri chick-lita u kojima nesretne žene pate zbog nerazumijevanja loših (ili loše izabranih) muškaraca.
  
  Iako se u prikazu sestara, a i njihove ne manje važne majke, pa i tonu čitavog komada osjeća blaga ironija i prema tipiziranim muško-ženskim odnosima, a i banalnosti svakodnevice u kojoj se oni očituju, ipak se osjeća da autorica ima ne samo razumijevanja za svoje ženske likove nego ih doista i voli, pa ne čudi da su mnoge gledateljice izjavljivale kako su se u njima prepoznale. Uz to Marina Vujčić nema odbojnosti niti prema svojim muškim licima, iako su ona u većini slučajeva uzroci nevolja, pa to ne odbija niti muški dio publike bez obzira na to jesu li se u nekom od interpreta prepoznali ili im je barem bilo zanimljivo kako ih dobar dio žena vidi.
  
  Autorsku adaptaciju te tragikomedije u prepoznatljivu tipično kerempuhovsku hit-predstavu potpisuju redatelj Rajko Minković i dramaturginja Dora Delbianco, koja je vjerojatno zaslužna za prilagodbu lica Marine Vujčić posebnim glumačkim osobnostima vrsnog Kerempuhovog ansambla. Takva adaptacija omogućila je uspješnost režije kojoj je u prvom planu bila dotjeranost svakog detalja u gradnji karaktera, što je onda kroz vrhunske glumačke interpretacije donijelo predstavi i životnu uvjerljivost nesretnih muško-ženskih odnosa koji su ipak bili daleko od ozbiljne dramatičnosti, zahvaljujući i nizu komičnih detalja koji su obogatili osobnosti likova, a i sjajno zabavljali publiku.
  
  
  
  Sestru Valeriju, zaposlenu statističarku i jedinu udanu, sugestivno tumači Iskra Jirsak koja joj pridaje toliku ozbiljnost da počinje zadobivati karikaturalna svojstva, pa to uz poneki duhoviti detalj vodi prema smijehu u kojem niti njen umor od braka s književnikom Gregorom - koji ne uspijeva napisati niti prvu stranicu svoje buduće uspješnice i kojeg ona uzdržava, zapravo ne djeluje toliko tragično koliko bi takve životne situacije mogle biti. Mia Anočić-Valentić tumači drugu sestru Emiliju silnom energijom koja se u velikom dijelu očituje kao životna radost, a komika proizlazi ponajviše iz činjenice da za takvo raspoloženje nema razloga žena koja ne uspijeva promijeniti svoj odnos s arhetipskim oženjenim ljubavnikom Vladimirom koji ne misli održati niti jedno svoje obećanje.
  
  Ines Bojanić kao treća sestra Patricija nizom prostudiranih detalja bojazni prema okolini, a posebice kontaktima s muškarcima, gradi poneke komične prizore izmišljajući nepostojećeg partnera s kojim vodi razgovore. Na kraju time ostvaruje dojmljivu sliku senzibilne žene kojoj ostale pomalo i zavide, jer nju izmišljeni muškarac ne može povrijediti. Takvo miješanje suprotnosti omogućilo je i Nini Erak-Svrtan vrlo uspjelu interpretaciju majke Barbare koja je sama odgojila svoje kćerke, pa i danas nastupa prema njima vrlo autoritativno.
  
  Tek prema kraju predstave postaje jasno da sada kćerke glume poslušnost da bi se tako mogle bolje brinuti o majci za koju su zabrinute, dijelom i zato što je ona našla znatno mlađeg partnera, policajca Fabijana. Međutim, niti taj odnos nije ono što se čini. Kada su se djevojke odselile, ona je u njemu našla ne mladog ljubavnika nego biće za koje se treba brinuti i otuda njena kćerkama nepojmljiva nježnost i komične scene u kojima ona izjavljuje kako obožava kuhati za njega.
  
  No, ni muškarci nisu takvi kakvima se kao stereotipi pokazuju. I sam Fabijan - kojeg Nikša Butijer uspješno tumači kao kombinaciju snažnog muškarca i nedozrelog dječaka, nije s Barbarom zbog seksa a niti (čega se kćerke najviše boje) da bi se dokopao njezinog stana nego zato što u njezinoj vrsti brige pronalazi odnos kakav je nekad imao sa svojom majkom koje više nema. Književnik Gregor u nijansiranoj interpretaciji Damira Poljička nije lijenčina koji živi na grbači svoje žene nego doista razmišlja o tome kako naći način da napiše originalno djelo, ne  prihvaćajući Valerijine sugestije da piše o onome što je sam iskusio. Na to će se odlučiti tek kada ga ona odluči ostaviti, a sve to služi autorici i redatelju za diskretnu, ali dobro osmišljenu raspravu o tome predstavljaju li bolji izbor za temu umjetničkog djela originalnost pod svaku cijenu ili transpozicija svakodnevnih, čak i stereotipnih situacija.
  
  
  
  Najbliži stereotipu je oženjeni ljubavnik Vladimir, što bi njegovom tumaču - vrsnom komičaru Luki Petrušiću, moglo pružiti mogućnost za vatromet duhovitih ekshibicija, no on ga igra suzdržano, uz tek pokoji geg, ali time postiže obrat, predstavljajući to lice kao muškarca u strahu od dvije snažne žene – ljubavnice i žene koju snažnom agresivnošću s nizom duhovitih i neočekivanih rješenja tumači Anita Matić Delić, ostvarujući izvanredno upečatljivu epizodu.
  
  Rajko Minković je te, tek na dublji pogled razaznatljive pomake u tumačenju lica, precizno uklopio u predstavu točno odmjerenog ritma kojoj su pridonijele i kostimografkinja Vedrana Rapić kostimima koji su pomagali određenju karaktera i scenografkinja Irena Kraljić koja je tek ponekim komadom namještaja vješto ukazala na promjenu prostora u kojem se radnja zbiva, ostavljajući u sredini stražnjeg dijela pozornice veliki ekran na kojem se povremeno prikazuju video-snimke koje je također realizirao Rajko Minković, dijelom da bi prostorima radnje dodao i poneki eksterijer, a dijelom da bi predstavi uz cjelovitost uspješne glumačke igre dodao i jedinstvenost atmosfere kojoj je pridonijela i pjesma Darka Rundeka Sjaj što izdaje.
  
  
  
  Sve je to rezultiralo vrlo zabavnom izvedbom koja je oslonjena na tipične situacije ženskih problema u odnosima s muškarcima, ali koja je svojim ne samo tekstualnim nego i glumačkim i redateljskim pomacima pokazala da se iza tih stereotipa kriju živi ljudi koji svakoj toj situaciji daju vlastitu posebnost, pa se time Umri muški pokazuje kao duhovito i vrijedno ostvarenje.

  Produkcija: Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb
  Praizvedba: 10. listopada 2020.
  
  Autorica teksta: Marina Vujčić
  Autori adaptacije: Dora Delbianco, Rajko Minković
  Redatelj: Rajko Minković
  Scenografkinja: Irena Kraljić
  Kostimografkinja: Vedrana Rapić
  Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Mondecar
  Autor pjesme “Sjaj što izdaje”: Darko Rundek
  Autor video: Rajko Minković
  Animacija: Dino Krpan
  Autor fotografija: Ivan Posavec

  Glume: Nina Erak-Svrtan, Iskra Jirsak, Mia Anočić – Valentić, Ines Bojanić, Anita Matić Delić, Nikša Butijer, Damir Poljičak, Luka Petrušić
  
  @ Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 20. listopada 2020.      

   

Piše: