Inovativna i svestrana reimaginacija Pinokia
53. Međunarodni festival kazališta lutaka PIF, Lutkovno gledališče Maribor: Pinokio, red. Matteo Spiazzi
-
Pinokio, odnosno izvorno Ostržek, predstava je Lutkovnog gledališča Maribor koja je gostovala na 53. Međunarodnom festivalu kazališta lutaka PIF, a koja je ujedno i osvojila nagradu za najbolju predstavu u cjelini na tom festivalu. Izvedena kao monodrama, s jednim glumcem zaduženim za naraciju, upravljanje lutkama, svjetlo i zvuk, Pinokio je napravio mali odmak od poznate priče i prezentirao je na sasvim novi način.Predstava se otvara rušenjem četvrtog zida i jezične barijere koja se ispriječila između Mihe Bezeljaka, naratora i glumca, te građenjem prisnosti s mladom publikom. Uz pomoć mnogobrojne publike glumac je nosio predstavu na mješavini slovenskog i hrvatskog jezika, što mu sigurno nije bilo lako, te već samo zbog toga zaslužuje hvalu, no uz malu pomoć publike, nestalo je i te barijere. Na samome početku narator upoznaje gledatelje s drvenim blokovima, među kojima jedan po svojoj sredini ima izduženi šiljak koji neodoljivo podsjeća na poznati Pinokijev nos. Ostatak je priče poznat: Pinokio pomalo laže, ne odlazi u školu nego u cirkus, gdje se njegova sreće okreće i upada u nevolje te se pretvara u magarca. Uz pokoru naposljetku ipak postaje pravi dječak zahvaljujući dobroj vili i živi sretno s ocem Geppetom. No, ono što ovo gostovanje iz Maribora čini posebnim nije ni tema predstave, pa čak niti nevjerojatno uvjerljiva izvedba one-man showa koju je priredio karizmatični Miha Bezeljak, nego se prava magija predstave skriva u jednostavnosti rekvizita i širenju perspektive lutkarstva.
Naime, mariborski Pinokio temelji se na stolarskoj radionici u kojoj nastaju modularne drvene figure koje predstavljaju likove, dok ih Miha Bezeljak oživljava velikim brojem različitih glasova i popratnih zvukova. To predstavi daje dinamičnost, zbog čega je djeci nevjerojatno zabavna i zanimljiva te je dvorana neprestano ispunjena smijehom i imitacijama likova. Budući da je Pinokijev otac Geppeto u priči stolar, tako je i Matteo Spiazzi, redatelj i autor likovnosti mariborskog Pinokija, postavio obradu drva i stolarsku radionicu u središte svoje pozornice i na neki način izvanscenski preuzeo Geppetovu ulogu.Ovaj je Pinokio prije svega umjetnina, remekdjelo inovativnosti i lutkarstva koje zaslužuje mnogobrojne festivalske nagrade te se vraća korijenima kako lutkarstva, tako i same priče o Pinokiju. Matteo Spiazzi na sceni je oživotvorio poantu Pinokija te propitao odnos živog i neživog, lutaka i pravih osoba te ponegdje i zamaglio tu granicu. Modularni koncept lutaka praktičan je u svojoj jednostavnosti te bi se isprva moglo pomisliti kako je zapravo drveni blok podosta neinventivan rekvizit, no u tome i je čar predstave.
Miha Bezeljak svojim pokretima i glasom iz sjene te istovremenim upravljanjem svjetlima i zvukom uz pomoć publike daje život jednostavnim komadima drva. Budući da se pred njima nalaze neobrađeni komadi, oni djeci omogućuju putovanje maštom i uživanje u vlastitoj interpretaciji izgleda likova bez ograničenja unaprijed uređenih lutaka. Ponekad se neobrađenim dijelovima pridružuju i već izrađene lutke, koje uglavnom utjelovljuju zlikovce u priči, no bezličnost samog Pinokija upravo mu daje dodatnu čar i nevinost u usporedbi s licima primjerice Lisice ili Mačka, izobličenima od zlobe. U nekoliko navrata predstava pomalo naginje i u neke dublje i ozbiljnije kazališne vode koje su vjerojatno prošle neprimijećene ispod dječjeg radara te su takve scene vjerojatno smatrali vizualno impresivnima i stoga zanimljivima, no one su mnogo više od svoje estetske vrijednosti. Pred sam kraj predstave događa se nevjerojatno scenski osmišljena transformacija drvenog lutka u pravog dječaka, koja je istovremeno vizualno dojmljiva i pomno promišljena, a koju je Miha Bezeljak izvrsno samostalno iznio, istovremeno upravljajući lutkama, svjetlom, sjenom, zvukom, svojim glasom, ali i svojim tijelom koje i samo naposljetku postaje rekvizit.Predstava je namijenjena djeci starijoj od šest godina te se čini da je to bio ispravan odabir. Naime, Pinokio bi i mlađoj djeci vjerojatno bio zabavan jer je dinamičan, bučan i vizualno atraktivan, no školarci stariji od šest godina savršene su dobi za upijanje svega što im predstava može pružiti. Odgojna je uloga predstave nevjerojatno vrijedna, pogotovo kad se u obzir uzme programska knjižica i web-stranica samog Pinokija, na kojima se mogu pronaći dodatni sadržaji o predstavi. U mariborskog je Pinokija uloženo mnogo truda koji nadilazi granice same kazališne pozornice; stoga je za gledatelje odnosno pratnju najmlađih gledatelja, pripremljena i dodatna knjižica kojom ih se može pripremiti na gledanje i bolje razumijevanje predstave. U njoj se može saznati više o važnosti stolarstva u Sloveniji, posebnim tehnikama upotrijebljenima u predstavi te o samim lutkama, autoru te autoru adaptacije, kako bi se olakšalo njezino praćenje.
Neka su djela vječna i svima poznata u jednom obliku te se može pomisliti da su savršena takva kakva jesu i da se u njih ne treba dirati. Nasreću, tim se mislima nije vodilo Lutkovno gledališče Maribor prilikom razvijanja ideje za svog Pinokija. Iako prati originalnu priču Carla Collodija, Pinokio je doživio jednu potpuno drugačiju realizaciju i adaptaciju, i to sve uz samo jednu osobu na sceni. Redateljska inovativnost i svestranost glumca u ovoj su predstavi dotaknuli neke nove granice i Pinokija zajedničkim snagama pretvorili u uistinu magično iskustvo gledanja.Produkcija: Lutkovno gledališče Maribor
Premijera: 19. rujna 2019.
53. Međunarodnom festivalu kazališta lutaka PIF: 20. rujna 2020.Redatelj i autor: Matteo Spiazzi
Kostimografkinja: Mojca Bernjak
Oblikovanje lutaka i scenske opreme: Primož Mihevc
Oslikavanje lutaka i scene: Darka Erdelji
Majstor svjetla: Miljenko KnezociGlumi: Miha Bezeljak
© Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 2. listopada 2020.
Piše:
Schmidichen