Kazališne inicijative za opstanak kulture

Online-program slavonskih kazališta za vrijeme COVID-19 karantene, travanj – lipanj 2020.

• 
  
  Do ožujka 2020. čovječanstvo je usprkos svim svojim manama nezaustavljivo hrlilo naprijed - tehnološki napredak, 5G mreže, svemirska istraživanja, medicinska otkrića… Bili smo veliki, jaki, ponosni i probitačni. Međutim, u ožujku 2020. dogodilo se nešto nezamislivo, scenarij kojega se ne bi postidjeli niti najveći holivudski blockbusteri. Jedan mali i isprva bezopasni respiratorni virus pojavio se u dalekoj Kini te se munjevitom brzinom proširio svijetom, paralizirajući donedavno nezaustavljivu ljudsku rasu. Brojni zaraženi, preminuli, pretrpane bolnice, doktori i sestre na rubu od iznemoglosti, svjetsko gospodarstvo na koljenima - sukus je to globalne pandemije pod nazivom COVID-19. U jednoj pandemiji takvih razmjera i virusa koji se širi munjevitom brzinom, navedene konsekvence čine se zapravo realnima.
  
  Međutim, ono što je zanimljivo jest to da je taj mali virus uspio nešto što nije pošlo za rukama nacistima, partizanima, ustašama, četnicima i ostalim politički primjerenim izrodima - zaustavio je na trenutak kulturu i kazalište, barem u obliku na koji smo navikli. To do sada nikome nije uspjelo, niti u I., niti u II. svjetskom ratu, a niti ni Domovinskom ratu. Na svu sreću (ako to možemo u ovoj situaciji to tako nazvati), kultura je zaživjela online, pa su sva kazališta u Hrvatskoj prigrlila blagodati moderne tehnologije i preselila svoje scene na Facebook, YouTube, Instagram, televizijske postaje i slično. Raspravljati ovdje koliko je to bilo dobro je redundantno, a svaki iole ozbiljniji zaljubljenik u kazalište namrštit će se na spomen snimke kazališne predstave. Često se u slučajevima emitiranja radilo o dokumentarističkim snimkama za potrebe kazališta, a ne snimci namjenski kreiranoj za prikazivanje na ekranu, tako da smo bili svjedoci svega i svačega, ali u ovoj situaciji to je bio jedini način da mi preživimo s kazalištem i kazalište s nama.

  
  
  Osječki HNK nametnuo se u ovoj situaciji kao predvodnik očuvanja kakvog-takvog kazališnog života te je osmislio brojne i bogate programe. Inicijativa je započela 21. ožujka 2020. godine pod nazivom Kazalište dolazi k vama, a vi #ostanitedoma. U periodu od 21. 3. do 2. 6. realizirano je preko 40 zasebnih programa - od emitiranja snimaka predstava, koncerata, novoosmišljenih online-nastupa i dramskih i glazbenih, u kojem su sudjelovali svi članovi HNK-a, ali i cjelokupan backoffice koji je planirao, organizirao i vodio inicijativu. Hvalevrijedan je i način strukturiranja programa, koji je omogućio kontinuiranu prisutnost kulture na različitim medijima kako bi bila dostupna svima, a to su bili STV kao glavni medijski pokrovitelj te YouTube kanali Večernjeg lista i Jutarnjeg lista, njihove Facebook stranice i Instagram profili.
  
  U danih dva i pol mjeseca, HNK Osijek tako je počastio publiku svojim uspješnicama, od kojih bih izdvojio 260 dana Marijana Gubine u režiji Dražena Ferenčine, Šokicu Ilije Okrugića u režiji Dražena Ferenčine, Navještenje Paula Claudela u režiji Branke Cvitković, Pidžamu za šestero Marca Camolettija u režiji Roberta Raponje i Paralelne svjetove Mira Gavrana u režiji Roberta Raponje. Osim snimaka predstava, HNK je ponudio i gotovo svakodnevne nastupe svojih članova koji su donosili poznate dramske monologe, arije, sonate, ulomke iz opera… Svoj udio u bitci za kulturu dali su i sudjelovanjem s različitim programima u incijativi Kultura na kotačima grada Osijeka i Kulturnog centra Osijek, pri čemu su se različiti programi odvijali na otvorenom u različitim dijelovima grada.

  Posebno zanimljiv dio programa činila je i potpuno nova inicijativa HNK u Osijeku za maturante u kojoj su članovi ansambla HNK u suradnji sa srednjoškolskim profesorima Osijeka i okolice snimili edukativne uratke koji će pomoći maturantima. Video-uradci sastoje se od tri dijela. Za prvi su dio zaduženi glumci, drugi dio osmišljavaju  profesori na način da u obradu djela uključuju i učenike kroz postavljanje pitanja te učenici daju svoj osvrt, a na kraju videa sami profesori referiraju se na odgovore učenika te donose sintezu djela.

  
  
  Jednakovrijedan pokazao se i program koji su osmislili uprava i članovi Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku. Svoju su inicijativu započeli 29. ožujka 2020. te vjernoj publici Osijeka, ali i cijele Hrvatske prikazali preko 20 različitih programa sve do 17. svibnja, nakon čega su 23. 5. izveli prvu besplatnu premijeru na otvorenom Jednozubi gusar. Cjelokupan program emitiran je i na Osječkoj televiziji i na Facebook stranici DKOS-a, tako da se pazilo kako bi bio široko dostupan. Poput HNK Osijek, i kod njih su se na programu našle brojne uspješnice i predstave omiljene i mladima i starima, poput Grge Čvarka Ratka Zvrka u režiji Tamare Kučinović, Bijelog Jelena Vladimira Nazora u režiji Tamare Kučinović, Uspavanke za mišića Konstantina Fedorova u režiji Ljudmile Fedorove, Nije me strah Dubravke Pađen Farkaš u režiji Ljudmile Fedorove, Priče s morskog dna Monike Kompanikove u režiji Maje Lučić. Osim navedenog programa, DKOS je za vrijeme lockdowna aktivno sudjelovao i s različitim programima u već spomenutoj inicijativi Kultura na kotačima grada Osijeka i Kulturnog centra Osijek. 

  
  
  Gradsko kazalište Joza Ivakić iz Vinkovaca također se pridružilo slavonskim kazalištima u ovoj nezavidnoj situaciji, te su od 30. travnja do 31. svibnja osmislili program koji se emitirao na vinkovačkoj Plavoj televiziji, Facebook stranici kazališta te web-stranici Narodnog sveučilišta Sesvete. Pri tome su online dostupnim učinili preko 10 programa, od kojih vrijedi izdvojiti Vrzino kolo Joze Ivakića u režiji Vjekoslava Jankovića,  Slučajnog perverznjaka Andrewa Goffmana u režiji Gorana Grgića, Eva nije Adam Lydije Scheuermann Hodak u režiji Ivana Kristijana Majića i Četiri priče žene Želimira Periša u režiji Roberta Raponje.

  Sukladno svom repertoaru i Gradska kazališta Požega i Virovitica pridružila su se hvalevrijednoj inicijativi te publici putem vlastitih Facebook kanala ponudili snimke svojih najgledanijih predstava poput Snježne kraljice Marijane Matoković u režiji Marijane Matoković, Ivice i Marice Marijane Matoković u režiji Marijane Matoković, Hajdemo skakati po tim oblacima Elvisa Bošnjaka u režiji Jelene Hadži-Manev, Floromanija Borisa Senkera u režiji Majkla Mikolića, Nespojivi Nine Horvat u režiji Ive Srnec, Gospodin mrak i tri bijela šeširića Silvije Šesto u režiji Draška Zidara, Dokaz Davida Auburna u režiji Roberta Raponje, Nećeš razbojniče Zoltana Egressyja u režiji Dražena Ferenčine, Komšiluk naglavačke Nine Mitrović u režiji Darija Harjačeka…

  
  
  Sve u svemu, dva i pol koronska mjeseca slavonskih kazališta pružila su publici pregršt programa donoseći snimke svojih predstava, ali i potpuno nove inicijative u kojima su publika i svekoliko pučanstvo uživali potpuno besplatno. Za one koji su ih ranije gledali bilo je ovo lijepo prisjećanje na neka bolja vremena, a za nove gledatelje možda poticaj da postanu redoviti posjetitelji kazališta. Kako god bilo, i kazališta su još jednom demonstrirala da su spremna na sve, te kako je potrebna puno viša sila da bi se kultura zaustavila. Ipak, naglasit ću zaključno, bilo i ne ponovilo se da kazališni program gledamo na ekranima!
  
  © Alen Biskupović, KAZALIŠTE.hr, 5. lipnja 2020.

Piše: