Izlog dubrovačke kazališne zbilje

Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, online-program predstava na YouTube kanalu

• 
  
  U ovoproljetnim pandemijskim okolnostima svekolikih redukcija i uskrata i najavljenih blagih popuštanja, uz novouvedeni termin relaksacija i normalizacija, ono što je ostavljeno za kasnije i za vremena konačnih otvaranja svih javnih okupljanja - pa i onih kulturnih i izvedbenih programa, ostvaren je sasvim nov i drugačiji mogući pristup koncertnim izvedbama, ali i kazališnim predstavama. Snimke opernih, koncertnih i raznih drugih izvedbenih programa postale su i logičnom i po svemu dobrodošlom, kako se to kaže, online-ponudom.
  
  Dubrovačke ljetne igre objavile su zanimljiv online-izbor svojih produkcija, prizivajući protekla festivalska ljeta i domišljajući kako planirati, novim okolnostima usloženu, 71. festivalsku sezonu. Ovim povodom razabrat ćemo samo onaj dio kazališnih online-rasporeda koji afirmiraju i podsjećaju na dubrovačku kazališnu zbilju, ali i skoriju prošlost, onu festivalsku, i posebno onu dubrovačke profesionalne kazališne kuće. Uz Dubrovačke ljetne igre, na svom YouTube kanalu Kazalište Marina Držića ponudilo je online-izlog predstava, odabirući naslove iz novijih i starijih sezona i predstave koje su imale različite odjeke kod kritike i publike.

  
  
  Produkcijski Hasanaginica Milana Ogrizovića 2011. bio je jedan od zahtjevnijih premijernih naslova sezone. Uz domaći, glumački potencijal bio je osvježen gostujućim glumcima: Vladimirom Posavcem, Slavkom Juragom i Lanom Helenom Hulenić u nosećim ulogama Age Hasanage, Imotskog kadije i Sultanije. Hasanaginicu je igrala Jasna Jukić. Svojim kreacijama, svaki na svoj način, a posebice Posavec i Juraga, bitno su osnažili i usložili onaj sudbinski naboj tragedije, ostvarivši zaokružene, cjelovite glumačke prinose koji su bili podatnim okvirom onom, recimo tako, imanentnom ženskom principu žrtve na kojoj je insistirao redatelj Ivan Leo Lemo. 

  
  
  Predstavom Ljubavnik Harolda Pintera 2012. u režiji Lawrencea Kiirua, nakon osam godina zatišja, Kazalište Marina Držića iznova je ovom premijerom vratilo u funkciju svoju malu scenu - Teatar Bursa, koja je u svojoj dotadašnjoj gotovo petnaestogodišnjoj povijesti ostavila važan trag u dubrovačkom kazališnom iskustvu i novijoj teatarskoj povijesti grada. Glumačke kreacije Glorije Šoletić i Frane Perišina važni su prinosi hrvatskom glumištu, a uspješnost predstave i dobar prijam kod publike ostavili su predstavu na životu sve do današnjih dana

  
  
  Prasac koji gleda u sunce Olje Lozice, koja je režirala predstavu 2012., zasigurno je jedna od ponajboljih predstava Kazališta Marina Držića proteklih sezona i šteta što i danas nije na repertoaru. Režirana u detaljima, precizna u igri, lokalizirana u jeziku, zaigrana u svakom prizoru i iskrena u svojoj autentičnosti, predstava Olje Lozice važan je događaj za dubrovačku profesionalnu kazališnu kuću. Predstava koja ima svoje razloge, povode, umjetnička pokrića i prepoznatljivu nježnu poetiku iskrene kazališne zaigranosti, koja je ljubav sama ili njen priziv kojem je teško (ne)odoljeti. Glumačka je podjela gotovo bez slabog mjesta i trenutka u dvosatnoj priči o otuđenju, o vremenu današnjem koje ne ostavlja ravnodušnima sve one kojima je životni alibi svođenje osobnih računa kao posljednja crta obrane. Olja Lozica pretapa slijed obiteljskih, ali i drugih začudnih i izmaštanih prizora i slika života svakodnevice međusobno upućenih sudbina. Njezin dubrovački kazališni amarcord plijeni poezijom i nježnošću.

  
  
  Braća Karamazovi F. M. Dostojevskog u režiji Dejana Projkovskog 2013. godine, bila  je, a takvom se čini i danas nakon vremenske distance, jedna od najzahtjevnijih produkcija Kazališta Marina Držića. Iz preobilja filozofije, religijskih rasprava i posve konkretnih ljudskih sudbina i likova koje Dostojevski svojim Karamazovima nudi, dramaturg Andrej Hieng za potrebe scenskog uprizorenja romana znalački je zgusnuo radnju i osnažio likove dajući im, uz od Dostojevskoga već zadanu mnogolikost, i nove uloge i nove dramske naboje. Brojan glumački ansambl s gostima ostvario je ujednačenu, vrsnu igru koja predstavu preporučuje i otima zaboravu.

  
  
  Kao treći premijerni naslov sezone  2017., obilježavajući 450. godišnjicu smrti Marina Držića, Ivica Kunčević postavlja Skupa. Režirajući predstavu bez nedostajućeg završnog dijela, vješto je, služeći se redateljsko-dramaturškim škarama, komediju skratio; Satirov Prolog oslobodio satirskih pastorala, i morala, i jadikovki o odnosima mladih i starih, nevjesta i svekrva, i sve važno prenio na Munua, djetića, slugu vlastelina. Munuo je Kunčevićev meštar od komedije, ali i glavni od Njarnjasa. Kraćenjem činova, izbacivanjem prizora i pojedinih likova i ponovnim lijepljenjem Držićeva teksta, Ivica Kunčević je na sceni Kazališta Marina Držića oslobodio neobično živog, svježeg i aktualnog Skupa.

  
  
  Novi ravnatelj dubrovačkog kazališta Paolo Tišljarić kao svoju inauguralnu predstavu sezone 2019/2020. na komornoj sceni u Teatru Bursa uvodi novi suvremeni naslov - Nemreš pobjeć od nedjelje Tene Štivičić u režiji Marine Pejnović. Ljubavni par na sceni, Bojan Beribaka i Angela Bulum, predanom igrom i  glumačkim prinosima ostvarili su predstavu koja je iznova dovela publiku u Teatar Bursa, ali koja je nažalost relativno malo igrana. Zahvaljujući ovim online-mogućnostima, moći će je vidjeti mnogo širi auditorij, pa i onaj dio dubrovačke publike kojoj je promakla.

  
  
  U online-izlogu dijela repertoara Kazališta Marina Držića našla se i predstava Adam i Eva Miroslava Krleže iz 2019. godine. Redateljica Helena Petković, ujedno i dramaturginja i adaptatorica teksta upotpunjenog i fragmentima iz romana Na rubu pameti, za praizvedbu u Kazalištu Marina Držića odabrala je moguće odgovore na vječne upitanosti o ljubavnim usudima sa svim dubinskim slojevima žensko-muških odnosa. Skladatelj Damir Šimunović preradbama skladbi Roya Orbisona, Jimmyja Fontane i Francoise Hardyja obojio je novim i ne samo sudbinskim suzvučjima Hotel Eden. Glumačkim prinosima istaknuli su se Frane Perišin, Nika Lasić, Marija Šegvić i Anđela Bulum. Predstava koja je također relativno rijetko bila na repertoarnom rasporedu aktualne sezone koju je otvorila.

  
  
  I, najposlije, u ovom online-izlogu Kazališta Marina Držića našla se i predstava Suton Iva Vojnovića u režiji Ivice Boban, premijerno odigrana 2019. godine. Drugi dio konteove Dubrovačke trilogije relativno je često igran u Dubrovniku, posebno u raznim festivalskim produkcijama koje su ostale upisane u noviju povijest hrvatskog glumišta. Ali i na sceni dubrovačkog teatra i redovito na radost dubrovačke publike koja ima poseban senzibilitet i empatiju kada su u pitanju uprizorenja Vojnovićevih drama. Tako je bilo i s ovom novijom produkcijom koja se također, kao i još neki noviji naslovi, kratko zadržala na repertoaru. Izvedbom Sutona Kazalište Marina Držića dostojno je obilježilo 90. godišnjicu smrti Iva Vojnovića.

  Kada se sve sagleda i razabere, zanimljiv teatarski izlog, bez obzira na svoj online-okvir i ograničenosti koje se podrazumijevaju i koje logično nikako ne mogu nadomjestiti živu izvedbu. Ali u ovakvim okolnostima, ostvarena je mogućnost uvida u noviju dubrovačku kazališnu praksu koja, očekujući publiku u gledalištu, podsjeća i priziva kazalište. Ono pred publikom izravno suočeno sa svojom zbiljom i odrazom u zrcalu koje je i samo kreiralo vremenu i svemu usprkos. Ili bi to tako trebalo biti. Nadajući se da će nas ipak uskoro u toplijim noćima dočekati reducirana, novonastalim okolnostima prilagođena, ali ipak dovoljno puna gledališta i glumci željni izvedbi.  Do tada ostajemo s kazalištem, usprkos svemu i svima, protagonisti, akteri i gledatelji na daljinu. Vjerujući u podrazumijevajuću i našu i kazališnu blizinu.

  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 11. svibnja 2020.

Piše: