Razvoj kazališne publike u neizvjesnim vremenima

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, online-program predstava na YouTube kanalu

• 
  
  Kako odmiče vrijeme u kojem iz dobro poznatih razloga nije moguće održavati kazališne aktivnosti uživo, sadržaji na različitim online-platformama postaju sve brojniji. Kazališta dijele snimke svojih predstava, uglavnom velikom brzinom prazneći vlastite video-arhive. Svi ti sadržaji gotovo po pravilu potpuno su besplatni. Publika se tako našla u situaciji nenadane dostupnosti brojnih predstava koje su do početka epidemije bile tražene, do ulaznica za koje je bilo teško doći, a izvedbe su bile popunjene mjesecima unaprijed. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu prvak je među našim teatarskim kućama u rasprodanosti pojedinih termina, do mjere da se (istina, ne zbog njegove dramske komponente, ali ipak) ponešto nepotrebno ispred njega stajalo u redovima kako bi se došlo do ulaznica za pojedine naslove. Sada su naslovi tog HNK, za koje su se do nedavno ulaznice kupovale mjesecima unaprijed i rasprodavale punim autobusima publike iz cijele države, dostupni u svakom trenutku na svakom računalu ili drugom elektroničkom uređaju s pristupom internetu.
  
  Je li to dobro, pitanje je koje otvara brojne perspektive i ne nudi jednoznačne odgovore. Kratkoročno, svakako ne, jer kazalište time gubi mnogo novca, ali i recepcijskog potencijala, prostora za odgoj publike i afirmaciju specifičnosti posjeta teatru kao aktivnosti. Dugoročno, ako se u ovim uvjetima išta može uopće napisati u rečenici koja počinje ovom riječju, možda i ne bude tako negativno, jer nekoga potakne da ono što je vidio na video-snimci utvrdi kako to iskustvo, ma kako mu dobra bila kvaliteta videozapisa, jednostavno nije isto kao ono gledanja izvedbe uživo.
  
  
  
  Možda se stvori i neka publika koja do sada za odlaske u kazalište nije marila, a nakon gledanja virtualnih, poželi pogledati i predstavu uživo. Možda. No, to su sve spekulacije; tek će se vidjeti kada će se kazališta ponovno otvoriti, a kakva će u tom vremenu biti reakcija publike, na to će se očito još trebati pričekati neko vrijeme. Do tada, ostaju naslovi u videoteci. Evo nekih koje je ponudilo HNK u Zagrebu (napomena: u izbor su uključene samo dramske predstave, iako je HNK u Zagrebu objavilo i neke operne i baletne produkcije):

  Ljudi od voska, sezona 2016/2017.

  
  
  Ljudi od voska Mate Matišića teška su, opora, impozantna freska društva kroz osobnu, malu povijest. Ovu predstavu nije uvijek lako gledati, osobito na videu; zahtijeva koncentraciju i mnogo posvećenog vremena, no trud se isplati. Ponekad pompozna, ponekad sasvim intimna i topla, Ljudi od voska društvena su stvarnost iz nekog vremena koje se trenutno može činiti istovremeno tako bliskim i tako dalekim. Ne štede se ni stvarnosne reference, a u brojnoj glumačkoj postavi sjajan je Goran Grgić.

  Tko pjeva zlo ne misli, sezona 2017/2018.

  Tko pjeva zlo ne misli ozbiljan je hit Drame HNK u Zagrebu, predstava zbog koje i ova grana središnje nacionalne kuće puni gledalište mjesecima unaprijed. Barem je tako bilo u normalnim vremenima. U ovim epidemijskim, ostaje snimka te predstave, koja je već od svog postavljanja na YouTube prikupila izuzetno velik broj pregleda. Tko pjeva zlo ne misli je predstava uz koju se može zaboraviti na opterećenu i neizvjesnu stvarnost. Englezi bi je nazvali feelgood kazališnom kreacijom. A to je u vremenima kada ništa nije izvjesno, osim činjenice kako će mnogošto uskoro biti još neizvjesnije, prilično dobra preporuka.

  Peer Gynt, sezona 2017/2018.

  
  
  Ovoj predstavi, nastaloj kao rezultat sudjelovanja HNK u Zagrebu u projektu Europski kazališni laboratorij, a u režiji Norvežanina Erica Ulfsbyja, svašta se moglo (opravdano) zamjeriti. No, ne može joj se poreći vizualna zanimljivost i svježina, posebice inventivno korištenje video-projekcija i različitih elemenata digitalnog oplemenjivanja prostora, što se spaja u vrlo zanimljiv vizualni prosede. Slično vrijedi i za scensku glazbu. Iako kamera ne uspijeva uvijek najbolje uhvatiti sve nijanse vizualnog doživljaja kreiranog na sceni (još jedan dokaz kako nije isto i zamjenjivo uživo kazališno iskustvo i ono sa snimke), dojam je moguće steći.

  Na kraju tjedna, sezona 2015/2016.

  
  
  Bobo Jelčić jedan je od najvažnijih aktivnih hrvatskih redatelja, iznimno profiliranog i samosvojnog autorskog stila. Pa iako Na kraju tjedna ni izdaleka nije najbolje što se posljednjih godina od ovog autora u Zagrebu moglo vidjeti, može biti dobar način upoznavanja stilskih odlika ove osebujne kreativne osobnosti. Pri tome progovara ponešto o neuralgičnim točkama srednje klase i to vrlo iskreno, iako povremeno nepotrebno opterećeno snažnim stilom.

  Treba završno napomenuti kako su sve navedene HNK-ove predstave snimljene u relativno visokoj kvaliteti, a dostupne su na YouTube kanalu dnevnika 24sata.

  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 7. svibnja 2020.

Piše: