Sveobuhvatno o kazalištu

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 78, god. XXII, Hrvatski centar ITI, 2019.

• U svojoj 22. godini izlaženja 78. broj časopisa Kazalište u velikoj je mjeri posvećen humanizmu i načinima njegova ostvarivanja u drami, kazalištu, ali i društvu općenito, a kao što je to i dosad bio uglavnom slučaj, sadržaj i ovog broja organiziran je u devet stalnih rubrika. Uz četiri osvrta na premijerne izvedbe ZKM-a, Erato kazališta, Teatra &TD te Kazališta Grupa u suradnji s Triko cirkus teatrom, uredništvo časopisa nastavlja ustaljenu praksu pisanja o predstavama vrijednima gledanja i promišljanja u proteklim godinama, u ovom slučaju u 2018. i 2019. Osim toga, mnogi autori u tekstovima navode i niz teorijskih promišljanja, čime svojim osvrtima daju dodatnu dimenziju, kako didaktičnu tako i kontekstualnu.
  
  Tako se primjerice Mario Kovač u tekstu Glas u pustinji osim na izvedbu Mistera Buffa osvrće i na položaj drame u kazalištu i književnosti uopće, ali i na autora Darija Foa u cjelini. Ana Fazekaš u toj je rubrici autorica dvaju tekstova, te pritom piše o predstavama ZKM-a i Teatra &TD, Huddersfield i Katalonac. U oba iskreno secira humanizam i humanost spomenutih predstava te ih povezuje s vremenskim i prostornim kontekstom unutar kojeg su stvarane ili izvođene. Suzana Marjanić naposljetku piše o intimnoj adaptaciji romana 6 mm – ispovijest o boli i pobjedi Josipe Pavičić Berardini te je intertekstualno povezuje s knjigom Susan Sontag Bolest kao metafora iz 1975. godine.

  
  
  Razgovor u ovome broju Kazališta vodila je Nataša Gvozdenović i to s Igorom Vukom Torbicom, jednim od najprominentnijih redatelja mlađe generacije u regiji, poznatim po adaptacijama slabije izvođenih djela. U inspirativnom intervjuu Gvozdenović je postavljala konkretna pitanja kojima čitatelji dobivaju uvid u Torbičinu kazališnu i privatnu personu, a redatelj se osvrnuo i na aktualno stanje među kazalištima u regiji te na vlastiti redateljski uspon i razvoj u odnosu na posljednji razgovor koji je autorica vodila s njima nakon premijere Hinkemanna.
  
  Teorijski je dio ovoga puta posvećen drami Cymbeline Williama Shakespeara, kao jednom od manje izvođenih djela iz autorove kasne stvaralačke faze, te njegovim scenskim izvedbama koje su nerijetko bile problematične za postavljanje. Ljiljana Filipović, David M. Bergeron i Bernard Shaw u svojim tekstovima pritom pružaju tri pogleda na jedan tekst, međusobno se nerijetko ispreplećući. Spomenutim je autorima zajedničko seciranje svih dijelova drame, a posebice njezina kraja, što je najistaknutije u tekstu Bernarda Shawa (prijevod Ljiljane Filipović) Ponovno dovršeni Cymbeline: varijacija Shakespearova završetka u kojem je ponudio svoja promišljanja i stavove o tom djelu.

  
  
  U rubrici posvećenoj kazalištu za djecu i mlade nailazimo na četiri osvrta o predstavama Male scene, Kazališne družine Pinklec, ZKM-a i HNK Ivana pl. Zajca izvedenima 2017. godine uz iznimku riječkog Regoča koji je premijeru imao početkom 2019. Tanja Novak, Jelena Kovačić, Iva Gruić i Maša Rimac Jurinović pišu o bajkovitosti tih predstava, njihovoj (ne)prilagođenosti za preporučeni uzrast te uglavnom hvale razvoj hrvatske scene za djecu i mlade, u kojoj će uvijek biti mjesta za dječju zaigranost i maštovitost. Sličnom je temom vezana i jedna od recenzija u rubrici Nove knjige u kojoj Ozana Iveković piše o knjizi Vladimira Krušića Kazalište i pedagogija i pritom iznosi najvažnije navedene ideje i koncepte.
  
  Osim toga, u istoj rubrici Snježana Banović piše o knjizi Antonije Bogner-Šaban, Ivo Raić – hrvatski i europski glumac i redatelj, a Đurđa Knežević potom piše baš o knjizi Snježane Banović Službeni izlaz – eseji, ogledi i kolumne o kazalištu, kulturi i politici, pri čemu se posebno osvrće na neraskidivu vezu kazališta i društva. Jedan od zanimljivijih tekstova u cijelome broju općenito izašao je iz pera Martine Petranović te je recenzija knjige Od prijestupnice do umjetnice autorice Lucije Ljubić, koja se bavi pregledom hrvatskih glumica kroz povijest, kao i njihovim položajem u kazališnim krugovima.

  
  
  Rubrika Sjećanje ovoga puta donosi osobnu i dirljivu posvetu Slobodana Šnajdera dugogodišnjem prijatelju, suradniku i kolegi Darku Gašparoviću, koja je svojevrsni omaž njihovom dubokom odnosu punom poštovanja i odanosti. Osim toga, Međunarodna scena na 20 stranica donosi iscrpan osvrt na rusku kazališnu scenu i rad nekih od najvećih ruskih kazališnih umjetnika uopće te ih Katarina Kolega u tekstu Majstori ruskih pozornica povezuje sa spomenutim humanizmom, kao jednom od okosnica ovoga broja. Naposljetku, u ovome je broju objavljena i drama Beatrice Kubel Park.
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 15. travnja 2020.

Piše: