Hommage Kosti Spaiću

Kazalište, časopis za kazališnu umjetnost, gl. ur. Željka Turčinović, br. 77, god. XXII, Hrvatski centar ITI, 2019.

• Časopis Kazalište Hrvatskog centra ITI, kao okosnica suvremenih promišljanja o kazališnoj umjetnosti, posvetilo je svoj 77. broj jednom od najvećih imena hrvatskog kazališta - Kosti Spaiću. Postavljen na temeljima simpozija održanog u listopadu 2018. godine u čast 95. obljetnice rođenja tog velikog hrvatskog redatelja, naslovljenom Fanatik kazališta: režija, pedagogija, kultura i politika u stvaralaštvu Koste Spaića, ovaj broj časopisa Kazališta donosi neke od radova predstavljenih upravo na tom skupu.

  Iako se časopis Kazalište obično sastoji od stalnih rubrika kao što su Premijere, Razgovor, Festivali ili Međunarodna scena, čime se daje zaokruženi pregled aktualnog lokalnog i međunarodnog teatra, temat ovoga broja u cijelosti je posvećen doajenu hrvatskog kazališta Kosti Spaiću. Uvod toga temata pod nazivom Kosta Spaić: naš suvremenik napisala je vjerojatno najbolja poznavateljica Spaićeva opusa danas, a ujedno i urednica ovog izdanja časopisa te voditeljica spomenutog skupa Fanatik kazališta, Snježana Banović, a na njegov se institucionalni rad, kao i na njegov velik utjecaj na razvoj zagrebačke i hrvatske kazališne scene osvrnula i u radu Spaićeva intendatura u HNK-u – mina u činovničkom sustavu koja nije eksplodirala.
  
  Na uvod Snježane Banović kronološki se i fizički nadovezuje tekst Radovana Grahovca, odnosno portret Koste Spaića - Popravljač svijeta u mirovini, o kojem piše iz perspektive učenika, no s određenim odmakom od kazališnog viđenja Spaića, kako bi se i njegovoj privatnoj personi podarila višedimenzionalnost i dubina pored one kazališne koja je mnogo poznatija. Vrijedne doprinose ovome broju Kazališta dali su i Spaićevi suvremenici Tonko Lonza i Neva Rošić, koji su imali priliku s njime surađivati, a u svojim su se esejima osvrnuli na sjećanja i dodire koje su u svome dugogodišnjem glumačkom radu imali sa Spaićem.

  Autori su se dakako posvetili i konkretnom kazališnom radu Koste Spaića te tako metodički predstavili njegov opus u kontekstu suradnje s određenim kazališnim kućama i festivalima. Boris Senker stoga piše o Kosti Spaiću i Dramskom kazalištu Gavella te Spaićevim ostvarenjima u tom kazalištu dok još nije nosilo ime njegova mentora Branka Gavelle. Hrvoje Ivanković napisao je osvrt na Kostu Spaića kao ravnatelja dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara (1964. – 1971.), a na to se veže i spomenuti tekst Snježane Banović o Spaićevoj intendanturi u HNK-u.
  
  Svoj doprinos Spaićevoj ostavštini izvan domovine dao je i kritičar Aleksandar Milosavljević tekstom Novosadski dani i poslovi Koste Spaića u kojem se osvrnuo na velik utjecaj koji je Spaić ostavio na novosadsku kazališnu scenu, čak i godinama nakon što ju je napustio. Na tragu Spaićevog utjecaja u regiji jest i tekst Marine Milivojević-Mađarev o nekoliko gostovanja koja je ostvario na festivalu Sterijino pozorje (festival Jugoslovenskih pozorišnih igara) te percepciji njegovih predstava na toj manifestaciji. Redatelj i dramaturg Matko Botić u svom se radu osvrnuo na, danas već kultnu, Spaićevu adaptaciju Kiklopa Ranka Marinkovića te ju je postavio u odnos sa suvremenim redateljskim praksama u Hrvatskoj.
  
  Sjećanje na čast gledanja Spaićevih predstava u kazalištu donosi kazališni kritičar Bojan Munjin koji se u tekstu Djeca raja ili pogled s učeničke galerije s dozom emotivnosti i pristranosti prisjeća svog gledateljskog iskustva u kontekstu Spaićeva rada i time mu odaje dužno poštovanje. S druge strane, interdisciplinarnost pojedinih Spaićevih izvedbi objedinjena je u radovima Seadete Midžić, Gradimira Gojera i Marine Petranović koji su se, redom, posvetili glazbeno-scenskom radu Koste Spaića, njegovom odnosu prema dramskoj baštini i kulturno-političkom angažmanu te povezanosti njegova rada s kazališnom likovnošću, odnosno povezanosti kostimografskih i scenografskih elemenata u postavljenim predstavama.

  
  
  Od retrospektivnog pogleda na život i djelo Koste Spaića i osobnih ispovijesti o njemu do praktičnog pregleda njegova bogatog kazališnog djelovanja kroz redateljsku, glumačku, ali i kulturno-umjetničku prizmu, zaokruženi temat 77. broja časopisa Kazalište ima drugačiju formu nego što je za to izdanje uobičajeno. Unatoč tome (ili upravo stoga), ovaj je broj vrijedan doprinos i hommage liku i djelu kazališnog umjetnika koji je zadužio povijest hrvatskog teatra, a u najboljem svjetlu predstavljen je bogatim tekstovima nekih od ponajboljih kazališnih teoretičara i kritičara – kako to veličini poput Koste Spaića i priliči.
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 6. travnja 2020.

Piše: