Praktičan trening i rad na sebi

Mihail Čehov, GLUMCU - O tehnici glume, 2. izdanje u nakladi Biblioteke Mansioni i Hrvatskog centra ITI, 2019.

• GLUMCU – O tehnici glume priručnik je Mihaila Čehova namijenjen prvenstveno glumcima, no i glumačkim entuzijastima te onima koji se tek namjeravaju baviti glumom. Čehov, inače nećak velikog Antuna Čehova te nadareni učenik velikog teatrologa Konstantina Stanislavskog, jedan je od najvećih glumaca, redatelja i pedagoga svih vremena, a njegov je rad ovjekovječen i brojnim priznanjima te su njegove psihofizičke tehnike glume i danas iznimno cijenjene. Tijekom obrazovanja i suradnje s mnogim renomiranim kazalištima i umjetnicima odmaknuo se od sustava svog mentora Stanislavskog te postavio vlastite temelje glumačkog umijeća i radnih metoda, što je objedinjeno u drugom izdanju knjige GLUMCU – O tehnici glume Hrvatskog centra ITI.

  Zapravo sastavljena od dvaju priručnika, Glumcu, u kojem navodi svoje radne metode te O tehnici glume, detaljnijoj varijanti istog djela, ovo izdanje Biblioteke Mansioni u prijevodu Vladimira Gerića na jednome je mjestu okupilo najveće misli Mihaila Čehova koje je godinama marljivo prikupljao u radu s nekima od najvećih kazališnih umjetnika 20. stoljeća. Prvi hrvatski prijevod Čehovljeva djela izdan je 2004. godine, a ovo dopunjeno izdanje zaokružilo je sliku i položaj Mihaila Čehova u hrvatskom kazalištu. Nastalo kao reakcija na nemarni i tromi rad ruskog kazališta dvadesetih godina 20. stoljeća te zanemariv položaj izvedbene umjetnosti u društvu, Čehov je svoje djelo osmislio kako bi teatru vratio njegov stari sjaj, a danas predstavlja temelj glumačke umjetnosti.
  
  GLUMCU – O tehnici glume lako je čitljiva knjiga koja može poslužiti kao udžbenik i priručnik ne samo studentima glume, nego i onima koji žele proširiti svoja iskustva te produbiti poznavanje i puni potencijal glumačkog poziva. Uz dva eksplicitna i čak četiri dodatna implicitna predgovora, po čemu se i razlikuje od prvoga izdanja, GLUMCU – O tehnici glume već se na samome početku postavlja kao priručnik namijenjen svima, no dakako prvenstveno glumcima, ali i redateljima te svima onima koji se bave kazališnim radom. Kontekstualizirajući život i djelo Mihaila Čehova, ali i njegovu teoriju u suvremenom dobu, predgovori olakšavaju čitanje i razumijevanje Čehovljevih metoda i tehnika glume uz navođenje velikog broja praktičnih primjera i načina primjene.
  
  
  
  Snažno se temeljeći na filozofiji, psihologiji, ali i duhovnosti, Čehov je osmislio pravac kojim je napravio odmak od svog učitelja, pritom nadogradivši njegovu osnovu te uvijek mu odajući dužno poštovanje. Naime, u ovome djelu naglasio je važnost jedinstva glumčeva duha i tijela te njegovih gesti, kretnji i artikulacije kako bi se u potpunosti mogao ostvariti kao zaokružena glumačka persona. Da bi glumac bio uspješan u onome čime se bavi, prvenstveno treba raditi na sebi, što mu Čehov i omogućuje teorijom, ali i nebrojenim savjetima, praktičnim primjerima te, naposljetku, mnoštvom grupnih i individualnih vježbi kojima glumcima olakšava razumijevanje svakog poglavlja. Uz to, Čehov se izravno obraća čitateljima i poziva ih na kritičko sagledavanje odgledanih predstava, nudi alternative postojećim izvedbenim rješenjima te pritom koristi konkretne primjere iz dramske književnosti i umjetnosti.

  Knjiga GLUMCU – O tehnici glume podijeljena je na dvanaest poglavlja, u kojima se Čehov bavi psihologijom, duhovnošću, sintezom tijela i uma, ali i opipljivijim problemima kao što su ansambli, odnosi glumca i lika te vrste i kompozicije predstave, a sve u svrhu razvoja imaginacije, osjećaja i atmosfere. No najznačajniji dio, ali i okosnica Čehovljeve teorije, sadržan je u petome poglavlju Psihološka gesta, bez kojeg se niti ostala poglavlja ne mogu u potpunosti ostvariti. Osim predgovora, boljem shvaćanju Čehovljevih tehnika pomažu i pogovori koji čitatelju donose dodatna objašnjenja njegovih psiholoških gesti te praktične primjene Čehovljeve teorije. Također, uz ilustracije te slikovni prilog Čehovljevih kazališnih uloga, čitatelji lakše mogu i vizualizirati njegove teorije, što dodatno olakšava razumijevanje djela.

  Naposljetku, cjelokupna se teorija o glumačkoj tehnici Mihaila Čehova može svesti na praktičan trening i rad na sebi. Uzevši znatnu inspiraciju iz joge uz dodatan fokus na psihologiju, Čehov je svoju teoriju temeljio na duši – duši predstave, duši scene, ali i duši glumca, odnosno lika. A do duše je pokušao prodrijeti upravo svojim tehnikama, kontrolom daha te uspostavljanjem ravnoteže tijela i uma. Ovaj pitak priručnik prvenstveno može biti koristan glumcima, neovisno o njihovom radnom i životnom iskustvu, jer na jednostavan način polaže temelje glumačkog rada, ali i osobnog rasta. Od njegovih vježbi na kraju svakog poglavlja koristi mogu imati svi, ne samo glumci, a činjenica da je Čehov općeprihvaćen i poznat u svjetskim glumačkim krugovima govori u prilogu tomu da je i drugo izdanje, poput epohalnog prvog, zaista nužan doprinos hrvatskoj kazališnoj literaturi, koji može samo poboljšati postojeće stanje na daskama koje život znače.
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 26. ožujka 2020.

Piše: