Izvedbeni naboj opterećen tekstom

Studentski Centar u Zagrebu, Teatar &TD: Vedran Husremović, Biste li pristali na smrt, red. Josip Kresović, Matea Bilosnić, Vedran Husremović

• 
  
  Otvaranje kazališta autorskim projektima umjetnika koji okupljaju potencijalno zanimljiv tim suradnika i realiziraju svoje kreativne ideje, uvijek je potencijalno rizična odluka iz pozicije uprave kazališta. Razlozi za to, dakako, jednostavni su, jer s takvim projektom je mnogo manje jasno što od njega očekivati i hoće li ga publika prihvatiti nego s nekim poznatim, kontroverznim ili lektirnim djelom. Zbog toga kazališta često igraju na sigurno i ne pripuštaju na svoje programe neiskušane autore, s kojima ne znaju što očekivati. Ipak, iznimaka na hrvatskoj sceni ima, i to sve više, a jedan od predvodnika otvorenosti mladim i ne sasvim afirmiranim kazalištarcima od svoga osnivanja bio je Teatar &td, unatoč svim mijenama uprava i njihovih koncepcija. Predstava Biste li pristali na smrt, odabrana na javnom natječaju Kulture SC-a i potpisana kao autorski projekt Josipa Kresovića, Mateje Bilosnić, Vedrana Husremovića, Lovre Ivankovića, Katije Bratković i Anđele Kusić, dakle dobrog dijela kreativnog tima koji je na njoj radio, produkt je upravo takvog, otvorenog stava prema umjetnicima. I to je dobro, pohvalno, iako u ovom slučaju dolazi od kazališta čiji se profil uvelike i izgrađuje na otvorenosti autorskim projektima i mlađim generacijama umjetnika. Ono što je manje dobro, nažalost, sama je predstava Biste li pristali na smrt.

  
  
  Na ulasku publiku, smještenu s obje strane duguljastog prizorišta u koje je pretvorena Polukružna dvorana &td-a, dočekuje troje glumaca smještenih u bijele kvadrate, iz kojih tijekom cijele izvedbe ne izlaze. A izvedba, nakon što se publika smjesti, počinje i završava na sličan način, ekspresivnim pokretima i uglavnom nejasnim bujicama riječi koje glumci izgovaraju naizmjenično, prelazeći na trenutke u potpuno značenjski nerazumljivo buncanje. Time bi se, barem prema naknadnom objašnjenju jednog od izvođača, trebalo prikazati suočavanje sa strahovima kroz psihička stanja koja dovode do hospitalizacije i svođenja ljudi na organizme lišene bilo kakvog dostojanstva u psihijatrijskoj ustanovi. Dakle, Biste li pristali na smrt trebala bi biti vrlo značenjski konkretna, čak angažirana predstava. Umjesto toga, tijekom izvedbe prevladava pitanje o čemu oni to?, gledateljske dvojbe o tome gleda li apsurd, predstavu na kojoj se nije dovoljno radilo ili izvedbu usmjerenu na pokret u kojoj je tekst (autor je Vedran Husremović, ujedno dramaturg predstave) nepovezan i nejasan. Ubrzo se javlja i zamor perpetuiranjem istih nejasnih motiva, čime se pozornost može premjestiti na ostale elemente izvedbe.

  A oni su znatno bolji. Scenski pokret (Matea Bilosnić) zarobljen u tri kvadrata, uz povremeni prolazak čistača od glave do pete u zaštitnom odijelu, vrlo je zanimljiv i odlično predočuje psihičku zarobljenost kroz fizičke naznake. Glumci ga provode dosljedno, stvarajući snažan izvedbeni naboj, opterećen ipak tekstom koji, kako predstava odmiče, sve više djeluje kao smetnja. Ipak, i takav pokret zaustavlja se na snažnom, ali jednom motivu - zarobljenosti u vlastite psihičke prostore, koji se onda pretvara u fizičke skučenosti. Kako predstava odmiče, a elementi scenskog pokreta su isti, i taj segment izvedbe počinje od intrigantnom kliziti prema napornom.

  U predstavi važnu ulogu igra i uglavnom bolnički hladno, neonsko svjetlo (potpisuje ga iskusni oblikovatelj Aleksandar Čavlek), pridonoseći tako izvedbi segmentima koja često bolje funkcionira nego što artikulira.

  Zaključno, Biste li pristali na smrt projekt je zanimljivih izvedbenih rješenja, osobito u segmentu scenskog pokreta i oblikovanja svjetla. No, nije uspio artikulirati svoja značenja.
  
  Produkcija: Studentski Centar u Zagrebu, Tearar &TD
  Premijera: 12. veljače 2020.
   
  Tekst i dramaturgija: Vedran Husremović
  Scenski pokret: Matea Bilosnić
  Scenografija i kostimografija: Josip Kresović
  Oblikovanje svjetla: Aleksandar Čavlek
  
  Izvode: Katija Bratković, Lovro Ivanković, Anđela Kusić, Josip Kresović
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 24. ožujka 2020.

Piše: