Na korak do savršenstva

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu: Andrew Lloyd Webber, Tim Rice, Evita, red. Renata Carola Gatica, dir. Igor Vlajnić



  • U Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci premijerno je izveden mjuzikl Evita prema glazbi Andrewa Lloyda Webbera i libretu Tima Ricea iz 1978. godine, a u izvedbi su sudjelovali svi ansambli riječkoga HNK-a u suradnji s polaznicima Riječkog kazališta mladih Kamov, Pjevačkim zborom mladih Josip Kaplan te Dječjim zborom Kap. Mjuzikl je nastao u koprodukciji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog te se s punom sigurnošću može reći da je Evita već nakon premijere apsolutna zvijezda na bogatom riječkom kazališnom nebu 2020. godine.

    Priča o Evi Peron većini je dobro poznata: djevojka iz siromašne obitelji trnovitim se putem probija do samog političkog i društvenog vrha u Argentini. Obožavana u svojoj zemlji, poznata kao velika humanitarka, feministkinja i borkinja za radnička prava, još je za vrijeme života postala popularna diljem svijeta te na svojim turnejama promovirala supruga, predsjednika Argentine Juana Dominga Perona, ali i svoj vlastiti humanitarni rad. Evi Peron cijeli je svijet bio pozornica, a zahvaljujući njezinoj karizmi danas bi je se smatralo svojevrsnimcelebrityjem. Svojim bogatim, no prerano prekinutim životom, inspirirala je i velikog Andrewa Lloyda Webbera, ali je potaknula i nastanak brojnih drugih filmskih i scenskih adaptacija. Hrvatska premijera Evite nošena je izvrsnim prepjevom Igora Vlajnića, koji je usto i dirigent nevelikog no instrumentalno bogatog i efektnog orkestra. Bez dobrog prijevoda, ne bi bilo ni dobre izvedbe te je najveće ovacije potrebno uputiti upravo maestru, a potom i cijelome ansamblu koji je besprijekorno odigrao omaž prvoj dami Argentine, Evi Peron.



    Evita
    prati život Eve Duarte de Peron od adolescencije do smrti te njezin uspon od siromaštva ruralne Argentine do obožavane desne ruke argentinskog predsjednika. Mjuzikl pritom ne zanemaruje ni poteškoće s kojima se Evita susrela tijekom svog uspona, no uglavnom je senzacionalistički usmjeren na dramatične točke njezina života. Pritom je malo riječi o njezinom zaista velikom humanitarnom radu, te možda nedovoljno prikazuje razloge tolike zanesenosti naroda Evitom. Oni doduše jesu spomenuti, no marginalno u odnosu na fascinaciju naroda i medija njome. Jasno je da bi nemoguće bilo prikazati sve detalje njezina života te da nisu svi ni prikladni za formu mjuzikla, stoga djelomično otvoreni kraj koji navodi da je Evitino tijelo nestalo na 17 godina gledatelje poziva da samostalno istraže njezin život i upotpune sliku započetu u kazalištu.

    U riječkim se adaptacijama izmjenjuju dvije podjele, jednako važne i uspješne, što je i potaknulo HNK Ivana pl. Zajca da odigra i dvije premijere. U prvoj podjeli naslovnu ulogu Evite preuzela je Leonora Surian Popov, koja se pravim izborom dokazala još u prošlogodišnjim ulogama u Sunset Boulevardu. Već je tada rečeno da je Surian Popov kao stvorena za mjuzikle te da joj je ta uloga legla bolje nego mnogim starijim kolegama, a isto je potvrđeno i na ovoj premijeri. Ona suvereno dominira scenom, a zvonkim sopranom s jednakom točnošću pjeva sve dionice, među kojima su mnoge pjevački iznimno zahtjevne. Gluma, ples i pjevanje sveto su trojstvo mjuzikla objedinjeno u Leonori Surian Popov, koju na drugoj premijeri mijenja Elena Brumini, također članica ansambla talijanske drame. Uz njih u ulozi Juana Perona u alternacijama nastupaju solisti riječke opere Dario Bercich i Ivan Šimatović. Bercicha je publika često ima prilike gledati, a u mjuziklu se okušao i prošle godine. Njegova je uloga u Eviti prilično sporedna u odnosu na samu naslovnu junakinju, a lik Juana Perona samo je okidač za razvoj Evite kao lika te nije pretjerano razrađen nego je prilično plošan. Bercicheva se glasa publika teško može zasititi te je u svojim dionicama zvučao kao i uvijek: standardno sigurno, samouvjereno i staloženo. Njegov bariton stapao se u duetima s glasom Leonore Surian Popov te su zajednički stvorili sanjivu i toplu atmosferu bračne ljubavi, a uvjerljivo je utjelovio i čvrstu ruku prvog čovjeka Argentine te održao moćan i glumački snažan govor, istovremeno zadržavši nježniju stranu u scenama s Evitom.



    Od ostalih je glumaca i likova iznimno važno izdvojiti Anu Majdak, stalnu članicu Opere, koja je u Eviti utjelovila Peronovu ljubavnicu. Ako je publici nedostajalo Darija Bercicha, Ane Majdak nedostajalo je još više. Jedan song bio je dovoljan da se publika zaljubi u ovu sopranisticu i pokloni joj dugotrajni pljesak. Njezina je dionica bila jedna od najemotivnijih u cijelome mjuziklu, što zbog njezina pjevanja, što zbog glume, a što zbog cjelokupnog angažmana autorskoga tima. Pažnje je vrijedan i gost iz Kazališta Komedija, Fabijan Pavao Medvešek, koji je utjelovio Chea (Stefano Surian u alternaciji), ujedno i naratora, s kojim Evita naposljetku vodi razgovor u halucinogenom umirućem stanju. Medvešek je visoko postavio ljestvicu pa mjestimice i odskače od ostatka ansambla te je već od otvaranja zastora jasno da je riječ o glumcu s višegodišnjim iskustvom glume u mjuziklima, naviklom na takav rad. Njegov glas odudara od klasičara poput Bercicha i Ane Majdak, no ljepota se krije u obama vrstama glasova. Dok Medvešek daje komercijalnu pop-rock notu Eviti, Bercich i Majdak odišu romantizmom koji mjuziklu daje potrebnu sentimentalnost u određenim dionicama.

    Na sceni (Dalibor Laginja) se ističe nekoliko platforma aluminijskog premaza koje se gotovo stapaju s pozadinom te su povremeno u ukupnosti bogate radnje gotovo nevidljive. Na njima se smjestio raznovrstan orkestar pod ravnanjem maestra Igora Vlajnića, koji ih precizno vodi kroz sve dionice te s jednakim uspjehom vodi i stalne članove svog orkestra te gostujuće gitariste i bubnjare koje se rijetko susreće u kazalištu. Na platformama se povremeno pojavljuje i zbor, koji dodatno naglašava kolektivne dramatične situacije, poput proglašenja Evitine smrti, tugovanja naroda, narodnog slavlja i prosvjeda. Efekt mase postignut je u suradnji s ansamblom Baleta i Riječkim kazalištem mladih Kamov, koji pridonose napučenosti scene za postizanje uvjerljivog dojma šušura argentinskih ulica, a naposljetku i evociranju snažnih osjećaja naroda. Radnici, žene, prosvjednici i prolaznici odjeveni su (Sandra Dekanić) u radničke uniforme i haljine tipične za četrdesete godine prošlog stoljeća. Evita se nekoliko puta presvlači, čak i na samoj sceni, a njezini su kostimi odlika njezinih godina i statusa, pri čemu mijenja i boju kose.



    Povijesna točnost dodatno je naglašena i argentinskim zastavama koje se pojavljuju u više navrata: jedna prije svega publiku dočekuje na ulasku u kazalište, potom se u nekoliko navrata javlja u predstavi kao simbol jedinstva, slobode i nacionalnog zajedništva, a naposljetku u argentinskome dresu na pozornicu izlazi i redateljica Renata Carola Gatica, i sama Argentinka, koja se uhvatila ovog velikog projekta i za njega opravdano dobila dugotrajne ovacije. Za koreografiju i scenski pokret bili su zaduženi Tihana Strmečki i Damian Cortes Alberti te se mnogo truda uložilo u plesanje tanga, ali i druge grupne plesne scene koje su uglavnom korektno odigrane uz nekoliko odudaranja od ostatka skupine, što se prvenstveno vidjelo po njihovu držanju na sceni. Cjelokupni dojam i dalje je pozitivan jer je veliki pothvat koreografirati toliki broj izvođača na sceni, od kojih nisu ni svi plesači, no kod predstave koja je u ovolikoj mjeri uspješna dolazi do seciranja i najmanjih detalja, što se ne treba zamjeriti nego sagledati kao stepenicu koja u sljedećim izvedbama predstavu može dovesti korak bliže savršenstvu.



    Rijeka je svoju veliku 2020. godinu u kojoj preuzima titulu Europske prijestolnice kulture otvorila popularnim mjuziklom Evita, čime je HNK Ivana pl. Zajca ostvarilo sve najavljeno i ovaj mjuzikl postavilo kao pravi show koji se ne smije propustiti. U zahtjevnom projektu sudjelovalo je mnogo izvođača različitih izvedbenih umjetnosti, a sve je izvedeno pod nadzorom redateljice Renate Carole Gatice i maestra Igora Vlajnića, koji je sam i prepjevao original Tima Ricea. Već je od rasprodane premijere sasvim jasno da će se za ovaj mjuzikl tražiti karta više, a nakon nesumnjivo dobrih kritika koje slijede, interes za predstavu samo će rasti, te bi on naposljetku svojom popularnošću mogao nadmašiti i prošlogodišnji hit sezone – Sunset Boulevard.

    Produkcija: HNK Ivana pl. Zajca, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, The Really Useful Group Ltd.
    Premijere: 15. i 16. siječnja 2020.

    Redateljica: Renata Carola Gatica
    Dirigent: Igor Vlajnić
    Stihovi: Tim Rice
    Glazba: Andrew Lloyd Webber
    Originalna režija: Harold Prince
    Koreografi: Tihana Strmečki, Damian Cortes Alberti
    Prijevod i prepjev: Igor Vlajnić
    Scenograf: Dalibor Laginja
    Kostimografkinja: Sandra Dekanić
    Oblikovatelj zvuka: Saša Predovan
    Asistentica scenografa: Carry Lee Hent
    Asistentica redateljice: Ana Marija Brđanović
    Oblikovanje svjetla: Dalibor Fugošić
    Zborovoditeljica: Doris Kovačić
    Inspicijentica: Sandra Čarapina

    Izvode:
    Eva Peron:
    Leonora Surian Popov, Elena Brumini
    Che: Fabijan Pavao Medvešek, Stefano Surian
    Juan Peron: Dario Bercich, Ivan Šimatović
    Augustin Magaldi: Stefano Surian, Marko Fortunato
    Peronova ljubavnica: Ana Majdak, Katja Budimčić

    Vojnici: Andrei Köteles, Vitalij Klok, Mateo Babić, Andrej Babić, Dominik Zoretić, Filip Mataja, Janko Grudenić, Filip Palle

    Aristokrati: Mario Jovev, Svebor Zgurić, Daniele Romeo, Cristina Lukanec, Anca Nicoleta Zgurić, Svetlana Andrejčuk, Marta Voinea Čavrak, Sandro Car, Tomislav Fabijanić, Marlena Brdar, Maja Šajatović, Veronika Kamenar, Tomislav Štefanić, Margareta Širola, Dorina Badurina, Ester Filipas, LeanaPaladin

    Argentinci (muškarci, žene i djeca): Leana Paladin, Leon di Giorgi, Noemi Dessardo, Irina Köteles, Svetlana Rasskazova, Danijela Menkinovski, Kristina Punovski, Nina Jugo, Marina Koprivnikar, Damjan Poljančić, Marko Grabar, Filip Mataja, Toni Fabijanić, Ana Brulja, Leonarda Ban, Claudia Marghetti, Judita Plazonić, Nikolina Ugrin, Jana Ropac, Terezija Petrić, Dorina Tijan Bauk, Marina Katić, Nina Ćepić, Željka Plazonić, Kelly Sabolović, Anamarija Martinčić, Petra Baričević, Jelena Anđelić, Tihana Novosel, Luka Babić, Lun Žic Paskuči, David Crnjaković, Dječji zbor Kap

    © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 23. siječnja 2020.

Piše:

Tea
Schmidichen