Raspjevana bajka ekoloških zagovora
Kazalište Marina Držića u Dubrovniku: Srđana Šimunović, Bajka o Baki Mokoš, red. Srđana Šimunović
-
Drugi ovosezonski premijerni naslov Kazališta Marina Držića namijenjen je najmlađoj i mladoj publici i novi je autorski iskorak dubrovačke glumice Srđane Šimunović koja je autorica i redateljica predstave Bajka o Baki Mokoš. Inače, u repertoarnom prošlogodišnjem dubrovačkom preslagivanju, odigrane su Blizanke Nikoline Rafaj prema Erichu Kästneru, koje je režirala Lea Anastazija Fleger i tako je nakon dugo godina i ne baš uspjelih ranijih pokušaja, u dubrovačkoj profesionalnoj kazališnoj kući sazrela i afirmirala se relevantna produkcija predstava za mlade i, ako su ova dva posljednja naslova u igri, polučila po svemu preporučujuće rezultate i možda ponajbolja ostvarenja i ne samo takvog repertoarnog rasporeda. Svoj glumački angažman u Kazalištu Marina Držića Srđana Šimunović već je obogatila po svemu zanimljivim pa i intrigantnim i glumačkim i redateljskim ali i dramaturškim prinosom s predstavom Glumice II. kategorije, najavivši tako i svoje intenzivnije sudjelovanje u kazališnim repertoarnim izborima i ubuduće. Njena predstava Bajka o Baki Mokoš donosi zanimljivu, veselu, razigranu, promišljenu i poučnu priču mitoloških izvorišta i ekoloških zagovora.
„Pričamo priču o zajedništvu i različitosti, o savezima skovanima na pravdi, hrabrosti i umješnosti...Uistinu znamo da zlo i dobro čine istu stvar ali nijesu isti i nikada neće biti isti, ali ako nema zla kako ćemo znati prepoznati dobro.“ – pisalo je u najavi predstave („mjuzikl bajka za velike i male“) koja otvara slikoviti, mitološki ali i izmaštani svijet kazališne bajke s pjevanjem i zanimljivim reminiscencijama aktualnih priziva koje svoje ishodišne i inspirativne povode pa i izgovore crpi u zamišljenoj bajki u kojoj su preuzeti, i u novom kontekstu, upleteni znani likovi iz „Slavenskog Panteona i...iz ponovnog čitanja Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić“ kojoj je predstava i posvećena. Baka Mokoš, Velez, Djeva i Perun središnji su akteri priče kojoj je šuma okvir i locirano mjesto Plavog planeta gdje svi se prepoznaju i gdje sve se događa. Mokoš („ali nemojte nikome reći, bila je kokoš“) ugnijezdila se uz bistri izvor vode gdje biva okrunjena i postaje „Carica precarica Dubrave mokoške“. Zmijski vodeni bog Velez uzaludno joj se udvara i, odbijen, odluči Plavi planet zagaditi smećem, „otpadom i tehnologijom“, nastavljajući „boj sa ptičjim pukom“. Perun, i ne slučajno prvi susjed, sa svojom čarobnom moći i upravljanjem gromovima, odazove se pozivu za pomoć.
Baka Mokoš pobijedi Veleza i zavlada mir u Ptičjem carstvu. On ostade živjeti uz rječicu Omblu a Mokoš i Perun vesele se svojoj svadbi uz radostan pjev stanovnika šume. „Premaljeće je došlo“ – poruka je nekoliko puta apostrofirana, godišnja doba slijedit će svoj uobičajeni raspored, priroda nije ugrožena, život će se nastaviti. Plavi planet je spašen. Uveden je mir u šumi i red u Ptičjem carstvu. Ono što daje poseban ton i boju ovoj raspjevanoj kazališnoj bajki promišljeno je i vrlo umješno odabrano mjesto radnje, rijeka Ombla (Rijeka dubrovačka) u neposrednoj blizini Dubrovnika koja izvire u podnožju Golubova kamena i iz koje je potekao i prvi dubrovački vodovod još u doba Dubrovačke Republike. Obale joj krase brojni napušteni ali i obnovljeni ljetnikovci dubrovačke vlastele. Napokon, jedno od najgušće naseljenih gradskih kotara u Hrvatskoj je naselje Mokošica u sastavu Grada Dubrovnika uz Omblu i koje je ime dobilo upravo po Mokoši, božici plodnosti i zaštitnici žena. Tako je osmišljen vrlo poticajan okvir brojnih nekih lokalnih i mnogih aktualnih prepoznavanja, pa kada se Gorska vila (koju tumači upravo Srđana Šiminović) nakon sretnog završetka vraća u bajku, njen usklik: „Mokošica živi vječno“, izaziva oduševljene mlade ali i starije publike.
Scenografkinja Anamarija Obradović funkcionalno je i jednostavno riješila prostore okupljanja, sukoba i radovanja šumskog svijeta uz video-projekcije Ivana Markušića Klifa i svjetlo Marka Mijatovića, a kostimografkinja Tea Bašić Erceg uspješno je na simboličnoj i aluzijativnoj razini kreirala kostime. Skladatelj Hrvoje Hegedušić bitno je pridonio uspješnosti izvedbe koja, ako se sabere sve ono otpjevano i odsvirano, ostaje na granici mjuzikla a nekoliko songova, posebno onaj u interpretaciji Dražena Čučeka kao Veleza, ostaju vrhuncem predstave. Ono što cijelom projektu daje i dodatnu autentičnost, a u sličnoj dubrovačkoj kazališnoj često zanemarivanoj praksi, je dubrovački govor koji predstavu čini djeci primjerenijom, prisnijom i koji naprosto traži i svoj živi današnji teatarski život, a u Bajci o Baki Mokoš na pravi ga način nalazi i preporučuje. Vješto odabrana glumačka podjela, sastavljena od gostujućih i domaćih glumaca, već u startu bila je zalog uspješnom rezultatu: Izmira Brautović (Baka Mokoš), Dražen Čuček (Velez), Nikola Sekulo (Perun), Mirej Stanić (Mjesec), Srđana Šimunović (Gorska vila), Nika Lasić (Djeva), Carmela Grgurević (Pčelica), Bojan Beribaka (Papagalo Messi), Hrvoje Sebastijan (Knez Orsat Soko) i Maro Martinović (Narator). Uigran, predan i dobro raspoložen ansambl podario je nekoliko pamtljivih glumačkih kreacija i ritmički ujednačenu predstavu koja je svojom praizvedbom, na radost dubrovačke publike, ostavila važan i izdvojeni trag u novijem repertoarnom slijedu Kazališta Marina Držića.
Produkcija: Kazalište Marina Držića, Dubrovnik
Redateljica i autorica teksta: Srđana Šimunović
Scenografkinja: Anamarija Obradović
Kostimografkinja: Tea Bašić Erceg
Kompozitor: Hrvoje Hegedušić
Oblikovanje svjetla: Marko Mijatović
Oblikovatelj video projekcija: Ivan Marušić Klif
Oblikovanje zvuka: Milan Tomašić
Glazbeni korepetitor: Sanja Lasić
Fotografije i video: Palm Productions
Inspicijentica i šaptačica: Ivana Ljepotica
Izvode:
Izmira Brautović: Baka Mokoš
Dražen Čuček: Velez
Nikola Sekulo: Perun
Mirej Stanić: Mjesec
Srđana Šimunović: Gorska vila
Nika Lasić: Djeva
Carmela Grgurević: Pčelica
Bojan Beribaka: Papagalo Messi
Hrvoje Sebastian: Knez Orsat Soko
Maro Martinović: Narator© Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 15. siječnja 2020.
Piše:
Mojaš