FILOZOFSKA OPERA

Nowy Teatr Varšava, Schauspiel Stuttgart, Zagrebačko kazalište mladih: Michał Buszewicz, Erasmus, red. Anne Smolar

• 
  
  Erasmus je druga predstava Europskog ansambla umjetničkog ravnatelja Olivera Frljića, dvogodišnjeg projekta stutgartskog kazališta u suradnji s varšavskim Nowym Teatrom i ZKM-om, kojeg je financirao njemački savezni fond za kulturu. U sve tri do sada realizirane predstave nastupilo je istih šest glumaca – iz Poljske Jaśmina Polak i Jan Sobolewski, iz Njemačke Tenzin Kolsch i Clauda Korneev i iz Hrvatske Tina Orlandini i Adrian Pezdirc, koji se u prologu obratio gledateljima na engleskom (na kojem su igrane obje prve predstave Europskog ansambla) pitanjem znaju li tko je Erasmus i uspio konstatirati da za njega gotovo nitko ne zna, ali je gotovo svima poznat program razmjene studenata koji nosi njegovo ime. No, čak niti ti studenti ne znaju za njega a niti za razlog zbog kojeg je njihov program imenovan baš po Erazmu Roterdamskom, najvećem humanistu prve polovice šesnaestog stoljeća, teologu, filozofu i filologu. Razlog je tome Erazmova teza da je jedini način da Europa izađe iz ratova i da se ujedini – čitanje, i s njim povezano obrazovanje svih žitelja kontinenta koji će tako shvatiti besmisao i užas ratova i neprijateljstava zbog nacionalnih i vjerskih razlika. To je bila neobična tolerancija za katoličkog teologa tog vremena kojom se opasno zamjerio crkvenim, a i državnim vlastima svog doba.

  
  
  No, niti suvremeni studenti programa Erasmus nemaju za njega razumijevanja. Njima on pripada prašnjavoj povijesti u kojoj su (na njihovo zgražanje) postojali neki čudni ljudi koji su uživali u čitanju, pa iz naslova njegovog najpoznatijeg djela Pohvala Ludosti (1509.) - kojeg naravno nisu čitali, zaključuju da je on lud pa im sva njegova duboka filozofska argumentacija djeluje smiješno. Tako suprotnost današnjih mladih intelektualaca i jednog od velikih mislilaca europske povijesti postaje glavni dramski sukob predstave za koju je doduše teško tvrditi da je drama. Uz studente i Erazma pojavljuju se i likovi koji za velikog humanista imaju više razumijevanja, poput njegovog velikog prijatelja Thomasa Morea koji međutim shvaća u kakvom se društvu našao, pa niti ne spominje svoje misli niti govori o svom najvažnijem djelu O najboljem uređenju države i o novom otoku Utopiji (1516.), a kao osoba oživljuje i Ludost iz Erazmove knjige koja je i ovdje dokaz da i opet postojimo u vremenu u kojem je ludost jedini način normalne egzistencije. Personalizirana je i slavna pariška  crkva Notre Dame kao živa žena koja stoji na postamentu i karikira ulogu Katoličke crkve u životu te zapravo nemoguće ujedinjenje Europe.

  Nakon što je zagrebačka publika vidjela treću predstavu Europskog ansambla (Vječitog malograđanina Ödöna von Horvatha u režiji Anestisa Azasa, realiziranu u ZKM-u) stigla je druga – Erasmus, pripremana u Varšavi, za koju je tekst priredio cijenjeni nekonformistički poljski dramatičar Michał Buszewicz a konačni joj oblik dala redateljica  Anna Smolar, koja je i u suradnji s njim već postigla nekoliko vrijednih uspjeha a svojim inovativnim pristupom kazališnom izrazu ostvarila je više zapaženih režija i u Francuskoj i u Poljskoj. U ovoj je predstavi jasnije nego u Vječitom malograđaninu vidljivo da se oslanja na ideje umjetničkog ravnatelja projekta Olivera Frljića i njegovo provokativno, ali scenski najčešće iznimno atraktivno poimanje angažiranog teatra kao žestokog kritičkog razmatranja temeljnih, često općeprihvaćenih i neupitnih karakteristika društvenog uređenja sredine u kojoj stvara predstave. Iako zbog toga nerijetko biva napadan od vlasti i njoj sklonih medija i to ne (kako se nama čini) samo u Hrvatskoj nego i u Srbiji, Bosni i Hercegovini i drugim zemljama (a vjerojatno najžešće u Poljskoj), u Njemačkoj njegove ideje nalaze i službenu (financijsku) potporu, ali ga to ne smeta da i tu kritički razmatra sredinu, pa se ovog puta čitav projekt s jednakom žestinom odnosi prema Europskoj uniji u čijem je formiranju i ustroju baš Njemačka imala iznimno važnu ulogu.
  
  
  
  Ipak, oblikovanje takvih ideja u interpretaciji Buszewicza i Smolarove izgleda potpuno drugačije. Polazeći od toga da se ideje u današnje vrijeme nečitanja ne mogu komunicirati riječima, a posebice kompliciranijim rečenicama, poljski su autori dobrim dijelom riječi zamijenili glazbom Jana Duszyńskog, uglavnom nekom vrstom suvremene opere za sintesajzer i glas. No unatoč vrlo dobrom glumačkom ansamblu i ponekoj efektnoj sceni, Erasmus se ipak pretvorio u neku vrstu suvremene filozofske opere koja je teško mogla održati pozornost gledatelja.
  
  Produkcija: Nowy Teatr Varšava, Schauspiel Stuttgart, Zagrebačko kazalište mladih
  
  Režija: Anne Smolar 
  Autori: Michał Buszewicz, Anne Smolar 
  Dramaturgija: Carolin Losch
  Prevoditelj: Agnieszka Fietz
  Oblikovatelj svjetla: Jörg Schuchardt
  Kostimografija: Sandra Dekanić
  
  Izvođači: Adrian Pezdirc, Claudia Korneev, Jan Sobolewski, Jaśmina Polak, Tenzin Kolsch, Tina Orlandini
  
  @ Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 16. prosinca 2019.

Piše: