Arhetipski likovi i pregnantni motivi

Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Davor Špišić, Nebo od gume, red. Aida Bukvić



  • Davor Špišić, književnik i novinar, predzadnju je Nagradu za dramsko djelo Marin Držić dobio za 2015., kada mu je nagrađen tekst Na gumama su… Pod izmijenjenim naslovom Nebo od gume, tekst je praizveden u HNK u Varaždinu u režiji Aide Bukvić. Crnohumorna komedija, kako je žanrovski označen, Nebo od gume prvenstveno je tekst koji se temelji na nekoliko dosjetki. Vulkanizerska radionica u vlasništvu obitelji koju čine supruga gorljiva vjernica, ponešto rezignirani suprug, sin i djed postaje poprište navodnih ukazanja Gospe, Djevice Marije u slici otkrivenoj nakon skidanja tapeta sa zida usred radionice. U radionici se pojavljuje i par, Tara i Edo, predstavnici konzumerizma i bankarske vladavine.



    Paralelno, u lokalnoj se Crkvi događaju pomaci, biskup postaje kardinal, a župnik bi ga trebao zamijeniti. Borko, vulkanizerov sin, redoviti je gost u svećeničkim odajama, a iskustva koja tamo proživljava svakako ne ulaze u domenu normalnog i uobičajenog. Točnije, naznačuje se i motiv svećeničke pedofilije. Sve je to oblikovano snažnim pomacima u smjeru apsurdističke komedije, istovremeno konkretne i aktualne kao i svevremenske i utemeljene na poznatim komediografskim principima. Na sceni se događa svašta, alteriraju se prizori u vulkanizerskoj radnji i svećeničkim odajama (čiji je dio i sauna), Mili, supruzi vulkanizera i Borkovoj majci ukazuje se Gospa, koja izgleda sasvim suprotno od ikonografskih predodžbi i djeluje kao netko kome je svega skupa zapravo dosta. Ukratko, mnogošto se naznačuje, pritom uspijeva biti aktualno, no rezultat je predstava koja nekako ostaje u zraku. Htjelo se puno, i još k tome nasmijati publiku, uspjelo se tek djelomično.

    Scenografija (Miljenko Sekulić), a osobito likovno rješenje prikaza Gospe na zidu, stiliziranom do granice prepoznatljivosti, možda je i najuspjeliji dio predstave. Gospa se prikazuje na zidu, prva ju vidi pobožnjakinja Daša, posjetiteljica kod Mile, no je li to zaista Gospa ili tek apstraktna mrlja preostala od skidanja tapeta, ostaje nejasno. Ovo, uz pojavljivanje Gospe u Milinim mislima u obličju i sa stavom potpuno različitim od očekivanja, omogućuje i pomak u gledateljskom shvaćanju – je li prepoznatljivi lik Gospe prisutan na zidu ili tek u očima promatrača, zato što smo se uvjerili kako je svima poznat Marijin lik prisutan. No s ovim, potencijalno vrlo zanimljivim pomakom, i iz šireg aspekta doživljavanja umjetnosti, nije se otišlo daleko. Ostatkom scenografije dominiraju automobilske gume, dakle ilustracija, te u prizorima smještenima na svećenički dvor, sauna – efektno rješenje, no dosjetka, koja se brzo potroši a režija na njoj inzistira. Kostimi Irene Sušac i Petre Dančević Pavičić su tipizirani, osim onog Gospinog, čije je pojavljivanje uspjelo u neuobičajenosti, čak i bizarnosti.

    Glumački, Nebo od gume uglavnom se svodi na igranje relativno tipiziranih uloga kako bi glumci bili istovremeno zabavni i aktualni. Sunčana Zelenika Konjević kao Mila, pobožna vulkanizerova supruga, igra svoj tip dobro i uvjerljivo, ali ne osobito pamtljivo. Ljubomir Kerekeš, njezin suprug, vulkanizer Pavle dovoljno je utišan kako ne bi izazivao smijeh svakim pojavljivanjem na sceni, ostvarujući ulogu svemu protivnog i skeptičnog čovjeka. Ognjen Milovanović kao njihov sin Borko opravdano je suzdržan, blijed, dok je Zdenko Brlek zabavan, na trenutke do gega, u ulozi djeda Ilije. Tomislav Krstanović promišljeno igra župnika Augustina, dok je Stojan Matavulj sirovi biskup Koloman. Hana Hegedušić i Ivica Pucar kao bankarsko-kapitalistički par Tara i Edo ostvarili su ponešto pretjeranu, afektiranu scensku pojavu. Gospa Beti Lučić prvenstveno ostavlja dojam, više svojom neobičnom staturom nego onime što govori. Gordana Slivka u ulozi Daše, koja prva ugleda Mariju na zidu, korektna je, dok su Mirjana Sinožić (župnikova domaćica Zdenka) i Karlo Mrkša (biskupov tajnik Franjo) uglavnom tu kako bi pojačali komiku pojedinih prizora.



    Komediografski spoj Marinkovićeve Glorije i fenomena poput Međugorja u Nebu od gume nije se pokazao sasvim uspješnim. Ponajviše zbog pregnantnosti motiva koje otvara, da bi se u njihovoj scenskoj provedbi zastalo.

    Produkcija: Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu

    Režija:
    Aida Bukvić
    Scenografija: Miljenko Sekulić
    Kostimografija: Irena Sušac i Petra Dančević Pavičić
    Oblikovanje rasvjete: Miljenko Bengez
    Suradnik za glazbu: Vid Novak Kralj
    Inspicijent: Sanjin Rožić
    Šaptačica: Natalija Gligora Gagić
    Asistentica redatelja: Sunčana Zelenika Konjević
    Asistentica kostimografkinje: Žarka Krpan
    Fotografije i video: Droolia UFO

    Glume: Ljubomir Kerekeš, Sunčana Zelenika Konjević, Ognjen Milovanović, Zdenko Brlek, Tomislav Krstanović, Mirjana Sinožić, Hana Hegedušić, Ivica Pucar, Stojan Matavulj, Karlo Mrkša, Gordana Slivka, Beti Lučić

    © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 11. studenog 2019.

Piše:

Leon
Žganec-Brajša