ZABAVNI KABARETSKI BAAL

34. Gavelline večeri, Zagreb, 11. - 23. listopada 2019., Slovensko mladinsko gledališče, Ljubljana: Andrej Rozman Roza, Baal, (po motivima Baala Bertolta Brechta), red. Vito Taufer



  • Prije stotinjak godina Bertolt Brecht napisao je prvi komad - Baal, kojeg je zamislio kao neku vrstu protukazališta. Moglo bi se reći da je to bio svojevrsni ekspresionistički antiteatar u kojem se ogledala Brechtova težnja prema revolucionarnosti i u kazališnom izrazu i u odnosu prema društvu. Njegov antijunak koji nosi ime jednog od uglavnom zastrašujućih bogova mnogih bliskoistočnih naroda iz davnih mnogobožačkih vremena, jednako je prijeteća pojava i nakon Prvog svjetskog rata, jer se radi o mladom egocentričnom pjesniku koji radi, govori i uzima sve što mu padne na pamet, ne obazirući se na druge ljude i muke koje će im time zadati. Tekst pun žestine i strasti postupno otkriva da i drugi ljudi rade isto što i Baal, ali to prikrivaju licemjerjem, kvazi-pristojnošću i prividnom uljuđenošću, pa tako Baal postaje simbolom neljudskih društvenih odnosa koji ranog Brechta potiču na revolucionarnost. Iako tekst u većini prikaza Brechtovog opusa ne zauzima važno mjesto, čak niti u njegovoj prvoj, ekspresionističkoj fazi, samom Brechtu značio je puno više (vjerojatno zbog snažne buntovnosti) pa ga je tijekom naredna tri i po desetljeća preradio u još četiri verzije.



    Vjerojatno je prije nekoliko desetljeća ta revolucionarnost privlačila jednog od najrenomiranijih slovenskih redatelja Vita Taufera, a taj je duh pronašao i u ranoj poeziji glumca i pjesnika Andreja Rozmana Roze, pa je već tada pomišljao da bi baš u Rozinoj poetskoj adaptaciji i aktualizaciji mogao stvoriti suvremenu, slovensku inačicu Brechtovog komada. No, priliku da od Rozmana naruči njegovog Baala dobio je tek sada na pragu svojih šezdesetih godina, dok je Roza još nekoliko godina stariji. Vjerojatno su tijekom tih godina i redatelj i autor postali mnogo kritičniji prema revoluciji, a uz to im se i protagonist Rozmanovog komada generacijski približio, pa je taj Baal kojeg začudno s mnogo uspjeha interpretira Ivan Godnič zapravo činovnik u kasnim srednjim godinama koji se stjecajem okolnosti otkriva kao vrlo dobar pjesnik i kao takav postaje slovenska kulturna senzacija.



    Rozman je svoj komad napisao u rimovanim stihovima koji daju stanovitu ljupkost i zaigranost u kojoj i Baalova isključiva briga za svoju dobrobit ne djeluje zvjerski kao kod Brechta nego se iscrpljuje u pomalo komičnim situacijama koje ponajviše određuje protagonistova sklonost opijanju. Zato i njegova zloba i bezdušnost djeluju ponajviše kao alkoholičarski ispadi. Uz to vrlo dobri glumci srednje generacije Jure Ivanušič, Uroš Maček, Robert Prebil, Matej Recer, Ivan Rupnik, Dario Varga i Matija Vastl iznimno uspješno tumače po više vrlo različitih lica, a među njima i žene. Upravo u ženskim ulogama blagom grotesknošću i povremenim karikiranjem zaslužuju ponajviše aplauza razveseljenog gledatelja, ali pritom je jasno da jedna od bitnih karakteristika nepravednog Brechtovog svijeta – Baalovo (i ne samo njegovo) užasno nasilje nad ženama ovdje postaje komično. Konačno i najkritičkije dijelove teksta Taufer prepušta efektnoj glazbenoj pratnji – Vasku Atanasovskom, pjevaču i sviraču saksofona i flaute i članovima njegovog trija - Dejanu Lapanji na gitari i Marjanu Staniću na bubnjevima i udaraljkama. 



    Tako ovaj Tauferov i Rozin Baal postaje dobar i prvenstveno zabavan suvremeni satirički kabaret u kojem se uz pokoji žešći ubod uglavnom ismijavaju neki fenomeni suvremenog slovenskog društva - od umjetničke scene, prijetvornih akademika i gospodarskog kriminala, preko pedofilije u Katoličkoj crkvi, dilera drogom i trgovine ljudima (ne samo imigrantima nego i prostitutkama) do seoskih straža i fašistoidnih domoljuba. No, tražiti u ovoj predstavi brehtijansku buntovnost ili društvenu angažiranost bilo bi ipak pretjerano.

    Redatelj: Vito Taufer
    Dramaturg: Dubravko Mihanović
    Scenografkinja: Zora Stančič
    Animacije: Andrej Kamnik
    Kostimografkinja: Barbara Stupica
    Autor glazbe: Aleksander Pešut - Schatzi
    Glazbeni aranžmani: Vasko Atanasovski Trio
    Koreografkinja: Natalija Manojlović Varga
    Lektorica: Mateja Dermelj
    Oblikovatelj svjetla: David Cvelbar
    Oblikovatelj zvuka: Silvo Zupančič
    Prijevod na hrvatski jezik: Asja Kišević

    Igraju: Ivan Godnič, Jure Ivanušič, Uroš Maček, Robert Prebil, Matej Recer, Ivan Rupnik, Dario Varga, Matija Vastl

    Glazbu uživo izvodi: Vasko Atanasovski Trio
    Vokal, saksofon, flauta: Vasko Atanasovski
    Gitara: Dejan Lapanja
    Bubnjevi, udaraljke: Marjan Stanić

    @Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 6. studenoga 2019.

Piše:

Tomislav
Kurelec