Između antičkog i suvremenog
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Slavoj Žižek, Antigona, red. Angela Richter
-
Pretpremijera Antigone slovenskog filozofa i pisca Slavoja Žižeka, u režiji Angele Richter, izvedena je 11. 10. 2019. u zagrebačkom HNK-u, dok je premijera održana 19. 10. 2019. Ova obrada antičkog klasika prvo je dramsko djelo Žižeka, međunarodno priznatog socijalnog teoretičara. Angela Richter je u Hamburgu završila studij kazališne režije i osnovala kazalište, a bila je i stalna redateljica u kölnskom kazalištu.
Dobro poznata priča o Antigoni tragedija je koja otvara značajna društveno-moralna pitanja, osobito naglašavanjem kontrasta dva lika - Antigone kao junakinje koja ne odustaje od moralnih i onozemaljskih zakona ni po cijenu smrti, i Kreonta koji se zalaže za vladavinu zakona te predstavlja autoritet u državi i u obitelji. Tu je i konflikt Kreonta i njegovog sina koji mu oponira zbog despotizma. Sofoklovi junaci su snažni i djeluju izričito po svojoj visokoj moralnosti, inteligenciji ili časti. Mislav Čavajda je antičkog Kreonta oživio i dobro ga kreirao približivši ga suvremenosti, dok su ostali glumci tražili izvedbe negdje između antičkog i suvremenog izraza. Scenografija je atraktivna, neuobičajena i metaforički poticajna, a ujedno zahtjevna za gledatelje s obzirom na to da naglašeno skreće pažnju na sebe, kao da se tim kazališnim sredstvom želi reći više nego radnjom i glumom, i poručiti da se događaji u životu mogu dogoditi u više mogućih smjerova.
Zagrebački HNK donosi specifičnu predstavu inovativnog pristupa, u kojoj protagonisti ne ocrtavaju tek jednodimenzionalne opreke nego su višeslojni, a pitanja aktualne društvene problematike pokušavaju se u gledateljima pokrenuti istaknutim izražajnim sredstvima i radnjom - npr. rasprava likova sa zborom koji se javlja s raznih strana iz publike. Autor svoju verziju Antigone usmjerava u Brechtovom stilu, te uz kritiku stvarnosti donosi montažu naracije, svjetlosne i video-efekte, a umjetnička sredstva ne služe za buđenje osjećaja nego za poticanje publike na promišljanje o temama koje se dotiču (npr. zakoni koji služe kao oruđe nečasnim vladarima).Ideja je predstave da želi zadirati ispod površine, pozivati publiku na uključenje i odabir kraja, te na nastavak promišljanja i brige o suvremenom svijetu, što redateljica postiže osebujnim kazališnim sredstvima. Na videozapisu usred ove multimedijske predstave sam autor kazuje kako je njegov kraj, u kojem zbor ustaje te uhićuje i ubija Antigonu i nepravednog vladara, zapravo sretan kraj. Dakle od tri moguća kraja, malo više je ponuđen kraj koji je na kraju. Ipak, Kreontova spoznaja da je bio u krivu mogla bi mu biti kazna veća od smrti. Može li danas u tragediji katarza, oslobađanje osjećajnog stresa kod gledatelja, dovođenje do shvaćanja, imati učinak koji je imala nekada, osobito usred ogromne zasićenosti nasiljem u medijima?
Dovođenje u sadašnjost Antigone - Sofoklovog antičkog kazališta, dakako nudi dosta statičnu mizanscenu, radnju putem razgovora glumaca i zbora, ne prikazujući nasilne radnje na pozornici. Ovakva predstava, dojmljivih dijaloga i monologa, a koja nedvosmisleno i otvoreno uključuje suvremenu društveno-političku situaciju u svoju strukturu i koristi inovativna kazališna sredstva, mogla je možda biti i zanimljivija.
Ako je zamisao dovesti Antigonu, Kreonta, Izmenu… kao likove u sadašnjost, autor ih nije pokušao ukomponirati u suvremeni svijet, nego oni donose svoju stvarnost iz prošlosti i odnose se prema suvremenim likovima, te sve odaje dojam razgovora prošloga svijeta sa sadašnjim svijetom na nekoj zamišljenoj liniji, čime se izvedba pretvara u most koji ih povezuje i ukida granicu koja nas sve odvaja vremenom – da bi se dosegnulo ljudsku svijest vrednota iznad vremena. Ukazuje se time da su društveni problemi i dalje isti, 2500 godina ništa se nije promijenilo, postoje zakoni, postoje oni koji ih poštuju i oni koji ih krše, kao i oni koji rade po vlastitim zakonima i oni koji koriste zakone kao oruđe za svoju korist.Autor: Slavoj Žižek
Redateljica: Angela Richter
Scenograf: Peter Baur
Video-umjetnik: Jonas Link
Kostimograf: Silvio VujičićIgraju: Iva Mihalić, Luca Anić, Mislav Čavajda, Alma Prica, Filip Vidović, Silvio Vovk, Barbara Vicković, Vanja Matujec, Alen Šalinović, Kristijan Potočki, Tesa Litvan, Tin Rožman
@ Nataša Bjelan, KAZALIŠTE.hr, 23. listopada 2019.
Piše:

Bjelan