Plošni likovi i kaotičnost strukture

B GLAD Produkcija i Tonika: Igor Barberić, Igor Weidlich, Žuta minuta, red. Hana Hegedušić, Igor Barberić

• 
  
  Žuta minuta, podnaslovom određena kao komični polumjuzikl, djelo je koje pokušava tematizirani audiciju za suradnike, izvođače u budućem mjuziklu. Kako to na audicijama biva, redateljica i suradnik slušaju kandidate različitih, često pomaknutih i karikaturalnih profila, koji misle kako su baš oni idealni sudionici projekta koji se priprema. Već iz ovog kratkog opisa razvidno je kako je Žuta minuta Igora Weidlicha i Igora Barberića (potpisani u programskoj knjižici kao autori priče) te Tončija, Vjekoslave, Ivana i Hane Huljić (autori glazbe i tekstova songova), praizvedena u produkciji B Glada i Tonike, metamjuzikl - glazbeno-scensko djelo koje se bavi radom na mjuziklu, točnije audicijom za odabir suradnika. U čemu, uvelike, ne uspijeva. Naime, poanta, princip na kojem funkcionira metateatar je kreiranje kazališta u kojem se igra kazalište, teatra u teatru, čime se osvješćuje i narušava kazališna iluzija.
  
  Žuta minuta, kako je postavljena, ne osvješćuje nego stvara kaotične scenske odnose u kojima je, unatoč jednostavnosti pa i plošnosti odnosa na kojima se temelji, počesto teško pratiti što se zbiva, tko je na audiciji i zašto se ponaša na određen način. Hana Hegedušić i Igor Barberić, koji ujedno potpisuju i režiju, na sceni gotovo bez ikakvog scenografskog oblikovanja ostvaruju vrlo nejednaku dinamiku. Tako Barberić igra niz likova, prebacuje se iz jedne u drugu ulogu bez vidljivog reda, strukture ili naznake na koji način to čini. Hegedušić, s druge strane, cijelo je vrijeme u istom liku, uglavnom statičnom i bez većeg sudjelovanja u radnji. Pri tome, likovi koje Barberić igra su svi potencijalni sudionici imaginarnog mjuzikla, kandidati na audiciji, a odlikuju se plošnošću i čudnovatim, počesto bizarnim karakteristikama. U čemu se, počesto, otišlo predaleko te se pretjeralo u isticanju i naprezanju plošnih karikaturalnih osobina, zbog čega likovi ne funkcioniraju. Tako, se, primjerice, među kandidatima pojavljuju ostarjela glumica ili muškarac fašističkih inklinacija, što očito pretendira biti galerija društvenih karikaturalnosti. Kakav se može sresti na različitim mjestima koja osiguravaju potencijalnu medijsku i inu pozornost javnosti. Svakog od njih prati odgovarajući song, koji se također kreće u plošnim, jednostavnim melodijama (ponekad suptilnim citatima poznatih glazbenih brojeva) i još jednostavnijim tekstovima.

  
  
  Sve likove, u brzoj i kaotičnoj izmjeni prizora, organiziranih kao dolazak nekog od kandidata na audiciju, igra Igor Barberić, koji se pri tome snalazi vrlo dobro. No, pjevačka i glumačka vještina ne može nadoknaditi slabosti koje predstava pokazuje u dramaturgiji, organizaciji prizora i pretjeranom broju plošnih i, zapravo, nefunkcionalnih likova koje igra isti glumac. Kraj, tijekom kojeg audicija završava te se tematiziraju odnosi između redatelja i producentice, a završni se songovi izvode u duetu,  pokazuje nešto više dinamičnosti i potencijala za razvoj metateatarskog bavljenja temom odnosa između osoba koje bi zajedno trebale oblikovati mjuzikl. Ipak, to ne popravlja dojam o cjelini kaotičnih promjena i teškoća u praćenju Barberićevih preobražavanja iz jednog u drugi lik, plošnosti likova i njihovim nejasnim funkcijama, osim one zabavljačke te svakovrsnom pretjerivanju. Zato Žuta minuta ostavlja dojam nedorađenosti, komornog mjuzikla koji uvelike počiva na jednom glumcu i njegovoj scenskoj umješnosti, koja jest na visokoj razini, ali ne može prekriti druge slabosti predstave.
  
  Niz od osam ne osobito zanimljivih songova koji opisuju nekoliko isto tako nezanimljivih i plošnih likova u kontekstu audicije za mjuzikl, gotovo bez ičega drugog i u izvedbi dvoje glumaca (od kojih jedan od njih igra nerazmjerno više od drugog i pri tome mora mijenjati uloge u kaotično brzom i neurednom slijedu) nije rezultirao osobito zanimljivim djelom, pa čak ni polumjuziklom. Za to nisu prvenstveno zaslužni komorni uvjeti, ni kratkoća predstave, ni glumačka i pjevačka vještina, nego slabosti nedorađenog koncepta. Prozirni, plošni likovi, kaotičnost strukture ovog polumjuzikla koji je načelno duomjuzikl, ali zapravo većim dijelom svog opsega monomjuzikl, rezultiraju žutom minutom, u cjelini uobičajenog značenja te fraze, ali ne kao osmišljenim konceptom koji se uspjelo predočiti gledateljima i pritom ih zabaviti, nego kao reakcijom na viđeno.
  
  Režija: Igor Barberić, Hana Hegedušić
  Glazba i tekstovi: Tonči, Vjekoslava, Hana, Ivan Huljić
  Autori priče: Igor Weidlich, Igor Barberić
  Aranžmani: Filip Gjud
  
  Igraju: Igor Barberić, Hana Hegedušić
  
  © Leon Žganec-Brajša, KAZALIŠTE.hr, 24. lipnja 2019.

Piše: