Festival koji ne želi odrasti
15. Le Petit Festival du Théâtre, Dubrovnik, 13.-16. lipnja 2019.
-
U dubrovačkoj kronologiji festivalskog obilja u kojoj jedan festival sustiže drugi a u danima proljeća, ljeta i rane jeseni preslaguju se i pretaču razni programi festivalski - uglavnom izvedbenih umjetnosti, svoje posebno, ili točnije, drugačije mjesto ima Le Petit Festival du Théâtre. Nakon raznih zimskih i proljetnih glazbenih festivalskih rasporeda, logično dovoljno ranije od etabliranih Dubrovačkih ljetnih igara, ali i posljednjih godina Midsummer Scene festivala uglavnom namijenjenog inozemnoj publici, Le Petit Festival du Théâtre specifičnim estetskim zagovorima, neposrednošću programa i komornim izvedbama upisuje u kulturnu sliku Dubrovnika zanimljive, inspirativne i poetske izvedbe koje imaju svoju odanu i, rekli bismo, ciljanu publiku. Uz nepotrebna inzistiranja, što postaje sve češće sličnom praksom, festivale (i razne druge javne programe i ne samo kulturne) nazivati na stranim jezicima, dubrovačka festivalska zbilja ispunja svakodnevlje grada sadržajima koji se, u kalendarskom slijedu izmjena, izmjenjuju zavidnom frekvencijom sa svim prednostima ali i posljedicama. Le Petit Festival du Théâtre tako ovih dana ranog ljeta u Dubrovniku bilježi, pa onda i slavi, petnaestu godišnjicu.
Mali kazališni festival pokrenuo je Vinko Prizmić, svestrani umjetnik, zaljubljenik u kazalište i razne izvedbene umjetnosti, nemirni animator koji svojom osobnošću bitno određuje poetske tragove, izazove i pustolovine programa koje sam osmišljava, izvodi ili, u biranom izboru međunarodnih umjetnika, prilagođava prostorima i ozračju Dubrovnika. Rođeni Dubrovčanin, koji od 1982. živi i radi u Amsterdamu i Parizu, Vinko Prizmić posebno se afirmirao svojim književnim radom i tzv. umjetničkim knjigama, kao što su K5, Seksi bicikl, Priče o mističnoj O, Ljubav život i nakon toga ili Tajna o Nori, koje je redovito izlagao na frankfurtskom sajmu knjiga. U ožujku 2009. započinje projekt United Artist s ciklusom izvedbi My happy funeral u kojima, kako pojašnjava, „svjetlo igra metafizičke zavrzlame“. Do sada je ovaj kazališni sjetni happening predstavio u St. Moritzu, Wroclawu, Berlinu, Sydneju, Kopenhagenu, Helsinkiju, Amsterdamu, Stocholmu, Barceloni i Dubrovniku. U suradnji s Kazalištem Marina Držića Prizmić 2005. u Dubrovniku utemeljuje Le Petit Festival du Théâtre, međunarodni festival koji će godinama poslije oživljavati prostore grada okupljajući slikare, plesače, glazbenike, glumce, pjevače i multimedijalne umjetnike iz cijelog svijeta, dopunjujući sadržaje raznim radioničkim programima, posebno za najmlađe.
Ovogodišnje 15. Mali kazališni festival, za razliku od nekih ranijih sezona, ponudio je unekoliko komorniji izbor izvedbi i događanja koja su se odigravala u dosluhu s Art radionicom Lazareti, uglavnom u prostorima stare dubrovačke karantene. I ne samo usput; u tijeku su završni radovi obnove triju Lazaretskih lađa pa će tako uskoro cijeli kompleks ovog povijesnog prostora Dubrovnika biti u funkciji. Le Petit Festival du Théâtre je otvoren izložbom plakata svih dosadašnjih izdanja u Studiju Pulitika, izložbenom prostoru Umjetničke galerije Dubrovnik u Tvrđavi sv. Ivan, gdje su izloženi radovi Radovana Jwnka, Thomasa Henrikssona i Ivana Brucka. Tema ovogodišnjeg festivala bila je – vrijeme, s posebno apostrofiranom misli Nikole Tesle: „Mogao sam vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost, sve u isto vrijeme“.
U Lazaretima, performans Strah i vrijeme izveli su Enora Lalet i Waagal iz Francuske, a iste večeri nastupili su portugalski glazbenici Acacio Barbosa i Waren Cahill, poznati pod umjetničkim imenom Port do Soul. Moglo bi se reći, središnji program festivala koji problematizira i na poetski način interpretira pa i reinterpretira vrijeme kao temeljnu zadanu temu ovoljetnog koncepta, započeo je koncertom Chansons d'Amour Through Time (Ljubavne pjesme kroz vrijeme). Nastupili su pjevač i gitarist Mathieu Chardet iz Francuske i Ayser Vancin iz Turske, svirajući obou i pianino. U specijalnom nastupu pojavio se i Viki Vučetić iz Hrvatske, a program je zaključen bajkom Ogledalo i metafizički Crveni tepih po scenariju Vinka Prizmića u režiji Aleksandre Blagojević. Nastupili su Mirjana Šajinović i Aleksandra Blagojević iz Slovenije, te Marta Čatić, Đive Čatić, Tyra Vladić i Andreo Bezić iz Hrvatske. Tradicionalno, kao i svih proteklih godina, festival je zaključen Koncertom za jučer, sutra i sad... i okupljanjem svih aktera, protagonista, prijatelja i publike u suton na plaži Veliki žali blizu mjesta Brsećine kraj Dubrovnika.Prije pet godina u kolovozu Le Petit Festival du Théâtre počeo se održavati i u finskom gradu Hanko s programima koje osmišljava Prizmić i glumica Alexandra Grӧnlund, a od ove godine, uz umjetničku suradnju Ikua Ichimorija, festivalska filijala otvorena je i u japanskim gradovima Osaki, Kyotu i Tokyju.
Mali kazališni festival i svojim novim izdanjem ponudio je zanimljiv i prepoznatljiv izbor programskih sadržaja dosluhnih konceptu na kojem ustraje Vinko Prizmić, ali i uvijek novi umjetnici koje okuplja i dovodi u Dubrovnik. Tako je bilo i ovih dana ljeta u Lazaretima, prostoru koji svojom poviješću i arhitektonskim skladom postaje, čini se, stalnim susretištem aktera ovog možda nepretencioznog i, po svojim poetskim programima, „estetski eteričnoga festivala“ definiranog i jasnog koncepta, ali i poruka koje samo prizivaju ljubav. Zagovoru od kojeg ne odustaje i kojeg, svakom novom sezonom, dopunjuje novim susretima, pustolovinama i, sada već pomalo, uspomenama. Do novog dubrovačkog Malog kazališnog festivala koji ne želi odrasti i onda kada ga „vrijeme opominje“ i „ogledalo suočava“ sa stvarnošću.
© Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 21. lipnja 2019.
Piše:
Mojaš