Igra dosjetki i seksa
Zagrebačko kazalište mladih: Filip Nola, Tri X i ja, red. Arija Rizvić i Filip Nola
-
Na gotovo praznoj pozornici, kojoj je pozadina osmišljena stilizacijom u crno-bijelim tonovima (Filip Nola je ne samo autor i koredatelj nego i scenograf), Tri X i ja započinje u polumraku u kojem je u pozadinu potisnut jedini namještaj. Iza naslona okrenuta publici pojavljuje se ruka koja izbacuje žensku cipelu, a potom se otkriva da je na dvije, do tada spojene velike fotelje, spavalo četvero mladih ljudi. Njihovo buđenje ne izgleda kao da donosi bilo kakvo značenje predstavi, pa ga veći dio gledatelja vjerojatno odmah zaboravlja, jer nakon promjene svjetla kreće dio izvedbe koji se najavljivao kao početak predstave.
Predstavnik bogate tvrtke o kojoj se malo što zna ispituje dvije finalistkinje natječaja za novo radno mjesto. Tri X i ja treća je predstava (nakon uspjelih Velike bilježnice i Zdrav i čisti dom, to je baš po mom) ZKM-ovog projekta Inkubator, u okviru kojeg članovi ansambla razvijaju vlastiti autorski izraz. Iako naziv projekta može asocirati na prve korake u tom smjeru, istaknuti glumac Filip Nola već se afirmirao i kao autor, tako da je za Jukebox, Melita dobio Nagradu Marin Držić za dramsko djelo. Sam ga je i režirao u Teatru &TD, kao i Palačinke u ZKM-u. I u Tri X i ja pokazuje zamjetno umijeće pisanja, vodeći postupno i vrlo precizno konvencionalno ispitivanje prema svojevrsnom psihičkom nasilju. Imajući svu moć u svojim rukama, ispitivač kojeg dojmljivo tumači Paško Vukasović koristi situaciju da bi ponižavao kandidatkinje koje uspjelo tumače Petra Svrtan i Angela Ramljak, vrlo nijansirano i efektno interpretirajući prijelaze iz kolegijalnosti u agresivnu kompetitivnost, a i mijene raspoloženja u odnosu na ispitivača, mireći se zbog dobivanja posla s nekim od njegovih verbalnih napada ili se suprotstavljajući kada im se čini da to prelazi sve granice.
Uz vještu dramaturgiju, Nola i kao koredatelj u suradnji s Arijom Rizvić vješto koristi glumačke domete za stvaranje napetosti koja počinje upućivati na triler od trenutka kad ispitivač prelazi na fizičko, ponajviše seksualno nasilje, koje daleko nadilazi „decentnu erotiku“, kako je predstavu u jednoj izjavi okarakterizirala koredateljica. Doduše nema potpunog obnaživanja, ali nasrtljivost ispitivača iskazuje se ne samo izravnim, uglavnom uvredljivim verbalnim opisom seksualnih organa i njihove uporabe, nego i simuliranim seksualnim nasiljem koje vodi do prijetnji umorstvom, pa i njegovim prividom.Tada se otkriva da bogata tvrtka zapravo ne postoji i da situacija s traženjem posla nije bila slika nasilja moćnika u okviru nepravednog društva nego samo alat za omogućavanje seksualnih perverzija. To pojašnjava i neočekivani obrat, koji se nažalost sveo na običnu dosjetku, da se početna situacija ponavlja s gotovo identičnim pitanjima koja vode prema spirali nasilja, ali sada žena (Angela Ramljak – lažna kandidatkinja žrtva iz prvog dijela) ispituje dvojicu muškaraca, pa je jasno da predstava nema nikakve namjere kritički govoriti o deformacijama dominantnih muškaraca, jer sada oni moraju podnositi seksualno nasilje. Jedan od njih je ispitivač iz prethodnog dijela, dok moguću pravu žrtvu uspješno tumači Mateo Videk, koji je igrao četvrtu osobu iz uvodnog prizora buđenja. No, dosjetke i obrati se i dalje nastavljaju, pa se tako u sceni silovanja maloljetnice pojavljuje kandidatkinja za koju se činilo da je bila prava žrtva prvog dijela predstave (Petra Svrtan), tako da je definitivno jasno da se čitava priča svodi na igru četvero ljudi koji izmišljaju situacije koje će stimulirati njihove seksualne, uglavnom sado-mazo aktivnosti. Tako se sve svodi na igru, što doduše jest jedan od važnih načina stvaranja kazališne predstave. Međutim, unatoč vrsnom ansamblu koji uvjerljivo tumači lica koja protagonisti interpretiraju da bi se u toj seksualnoj igri ostvarili, ništa ne saznajemo o njima kao ljudskim bićima, pa cijela igra ostaje pomalo praznjikava.
Doduše, Filip Nola je u intervjuima uoči premijere govorio kako je Tri X i ja njegova seksualna biografija, pa bi mu se možda moglo čestitati na iskrenosti. O njoj bi ipak mogli suditi tek njegovi prijatelji ili znanci, no ostaloj publici vjerojatno je ipak zanimljivije je li se ta iskrenost prometnula u cjelovitu kazališnu predstavu koja kompleksnošću i značenjima nadilazi privatne seksualne maštarije. Pritom ne držim da autoru vlastito privatno seksualno iskustvo ili maštanja ne mogu biti poticaj za stvaranje velikih djela, kao što su to pokazali primjerice Jean Genet u teatru ili Nagisa Oshima i Bernardo Bertolucci na filmu. No, to se u Tri X i ja nažalost nije dogodilo, pa je predstava najvećim dijelom ostala u okvirima igre seksom i dosjetkama, koja ne prelazi granice osobnih seksualnih fantazija.
Redatelji: Arija Rizvić, Filip Nola
Suradnica za scenski pokret: Dina Ekštajn
Skladatelj: Mario Mirković
Kostimografkinja: Marta Žegura
Scenograf: Filip Nola
Inspicijent: Željko Začek
Igraju: Anđela Ramljak, Mateo Videk, Petra Svrtan, Paško Vukasović@ Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 3. lipnja 2019.
Piše:
Kurelec