Izuzetna glumačka autentičnost

26. Međunarodni festival malih scena u Rijeci, 2.-9. svibnja 2019.; Jugoslovensko dramsko pozorište: Neil LaBute, Sudnji dan, red. Jana Maričić

• 
  
  Sudnji dan predstava je nastala prema istoimenom tekstu suvremenog američkog dramatičara Neila LaButea, a u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u sklopu Međunarodnog festivala malih scena gostovala je u izvedbi Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda. Na temelju izvrsnog teksta redateljica Jana Maričić stvorila je emotivnu i iskrenu psihološku duodramu, naglasivši kvalitete pomno odabranih glumaca.

  Dramu Sudnji dan (The Mercy Seat) majstor psihologizacije likova Neil LaBute napisao je 2002. godine, otkad je doživjela brojna scenska uprizorenja. Radnja se odvija dan nakon terorističkih napada u SAD-u 11. rujna 2001. te se temelji na odnosu dvaju likova: Bena Harcourta (Milan Marić), muškarca u tridesetim godinama, i Abby Prescott (Aleksandra Janković), žene u četrdesetima, koji skrivaju svoju aferu već tri godine. Par se nalazi u Abbynome stanu, zaštićeni od kataklizme koja se događa izvan njihova četiri zida te, potaknuti katastrofom koja se oko njih događa, ulaze u brojne rasprave. Ben i Abby pukom se igrom slučaja nisu našli na svojim radnim mjestima u World Tower Centeru u trenutku napada nego su se, spašeni svojom aferom, nalazili u njezinome stanu. U tom tragičnom događaju Ben vidi šansu za izlaz iz zapleta u kojem se našao te planira lažirati svoju smrt kako bi na lakši način napustio suprugu i djecu te pobjegao s Abby. Taj je postupak LaButeu poslužio kao okidač daljnje radnje jer se Abby izričito ne slaže s time da Ben jednostavno ignorira suprugine pozive te potom kukavički pobjegne. Dok mobitel iznova zvoni, a Ben se ne može odlučiti hoće li hiniti smrt i pobjeći te time zauvijek obilježiti svoju obitelj ili će pak skupiti hrabrosti i odgovoriti na poziv, njegove se rasprave s Abby nastavljaju i produbljuju.
  
  Gledatelji svjedoče iskrenoj razmjeni emocija, svađama, mirenjima, bacanju predmeta i odjeće u afektu, ali i poljupcima te nježnostima. Okruženi tragedijom i ponukani teškim životnim odlukama, Abby i Ben napokon se u potpunosti upoznaju. Naime, za Bena je jedina mogućnost lažiranje smrti i nestanak, dok Abby za njihovu situaciju ne vidi drugu opciju osim one da Ben sve prizna supruzi. Njihovi su različiti ciljevi naposljetku i uzrok otuđenja jer se nijedno ne želi žrtvovati za zajednički cilj. Abby ne može zamisliti odlazak s posla i bijeg u drugu državu, kao što ni Ben ne može priznati supruzi da je vara već tri godine. Par u ovome ipak ne može naći zajednički jezik te se Ben, nakon Abbynih nagovora, odlučuje na sudbonosni poziv kojim će se sve riješiti. Međutim, Abby ne zna da je Ben prije terorističkih napada namjeravao zvati nju, a ne svoju suprugu, te on po prvi puta skuplja hrabrost i ostavlja šokiranu Abby radi svoje obitelji

  Neil LaBute je, između ostalog, ovom dramom dubinski propitao i moral, odnosno natjerao gledatelje da se zapitaju gdje je granica morala, ali i kolika je cijena ljubavi. Naime, iako je Abby preljubnica, ta je činjenica ne muči, no istovremeno joj je nepojmljivo Benovo shvaćanje tragedije i smrti 3000 ljudi kao prilike za njihov zajednički život. Ben je slabić i kukavica koji bi radije lažirao svoju smrt i pobjegao nego se suočio sa suprugom i djecom te im priznao aferu sa šeficom. Ironično, Ben jei konzervativac, što ga čini licemjerom jer želi intrigu i uzbuđenje starije ljubavnice, ali i stabilnost i ljubav svoje obitelji te dobar glas. S druge je strane Abby tipična uspješna žena, dominantna karijeristica, nepokolebljiva na putu do vrha. Sve je postigla sama isključivo svojim napornim radom, što ju je učinilo nepopravljivim cinikom. Nema obitelj, a život joj se sastoji od tvrtke kojoj je na čelu i Bena, koji je ipak samo djelomično njezin, zbog čega je djelomično i frustrirana. Njihovi su likovi stoga naizgled fundamentalno različiti: Abby je snažna, samostalna i uspješna poslovna žena i intelektualka koja ne mari za obiteljske vrijednosti nego uživa u čarima samačkog života, dok je Ben prvenstveno otac i suprug koji obožava svoju djecu i cijeni samo praktično znanje. No, istovremeno se u njihovim polemikama dolazi do saznanja da su zapravo veoma slični te naposljetku nijedno od njih nije spremno odreći se posla, odnosno obitelji radi onog drugog. Izvrsnim dijalozima u intimnom okruženju likovi se publici ogoljavaju, čime se mogu bolje razumjeti njihovi motivi, ali i nesigurnosti koje se skrivaju iza strogih poslovnih odijela.

  
  
  Ne samo da je Neil LaBute sastavio izvrsne dijaloge, nego ih je i redateljica Jana Maričić odlično postavila na scenu i pritom odabrala kvalitetne glumce. Milan Marić uz savršenu dikciju utjelovljuje muškarca razapetog teškim odlukama, dok je Aleksandra Janković naprosto izvrsna kao dominantna žena. Njezina je gluma toliko prirodna da lik Abby djeluje skrojen samo za nju. Manjak zatvorene scenografije koja bi poslužila kao svojevrsna akustična školjka uzrokovao je rasipanje zvuka te je mjestimice bilo teško čuti sve replike, čime se stekao dojam da je predstava namijenjena za manju pozornicu od one u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku. No unatoč tome, glumci su izvrsno utjelovili emotivna previranja i kemiju preljubničkog para, ali i njihovu grižnju savjesti. S izuzetnom su autentičnošću dočarane moralne dileme teksta, uz uvjerljivog Milana Marića koji interpretira neodlučnog muškarca na pragu najveće odluke u životu. Aleksandra Janković komičnom je mimikom i promišljenim gestama dodala dozu humora LaButeovom tekstu, koji u sebi ionako sadrži element gorke ironije.
  
  
  
  Scenografija (Marija Kalabić) je odlično uklopljena u koncept sudnjeg dana, odnosno u svojevrsni kontrast smaka vanjskog svijeta i smaka unutarnjeg svijeta Bena i Abby, a naposljetku i njihove veze. Pozornica je minimalistički uređena, gotovo je prazna, a sastoji se od dva taburea, stola i televizora te separea koji djelomično odvaja prostor kupaonice. Pod i dijelovi namještaja, a potom i odjeća likova u potpunosti su prekriveni prašinom s obližnjeg zgarišta, što ukazuje na vanjske događaje i njihovo preklapanje s odnosom Bena i Abby. Oboje su odjeveni korporativno (Maria Marković Milojev) u stroga odijela tamnih nijansi uz veću slobodu Benova lika, koji je i karakterno slobodniji od svoje partnerice. Kemija glavnih glumaca dodatno je produbila ionako tešku dramu te realno prikazala istovremeno strastven i bolan odnos ljubavnika, dok su glumci emocije odglumili iskreno, nehinjeno i uvjerljivo. Redateljica Jana Maričić nije se previše udaljavala od izvornika te je glumce izvrsno uklopila u LaButeovu viziju Bena i Abby. Važno je pohvaliti i pažnju koju je podarila detaljima, a koja se posebno odnosi na intimne trenutke para i njihove suptilne geste, poput distanciranih zagrljaja, fokusiranja na seksualnost i napetog govora tijela, čime se nagovijestio skori razlaz.

  Sudnji dan Neila LaButea od glumaca zahtijeva brze replike, uvjerljivost emocija te sposobnost potpune predaje tekstu, što je u izvedbi Jugoslovenskog narodnog pozorišta iznimno uspješno učinjeno. Situacija u kojoj su se našli LaButeovi likovi može se dogoditi svakome; ona je svevremena i nije joj potrebna kontekstualizacija, dok je radnja drame napeta i nepredvidljiva, što je čini popularnim izborom kako za redatelje, tako i za publiku.

  Redateljica: Jana Maričić
  Scenografija: Marija Kalabić
  Kostimografija: Maria Marković Milojev
  Skladatelj: Božidar Obradinović
  Lektor: Ljiljana Mrkić Popović

  Igraju: Milan Marić, Aleksandra Janković
  
  © Tea Schmidichen, KAZALIŠTE.hr, 28. svibnja 2019.

Piše: