Kabaret za sjećanje

12. Gumbekovi dani, Zagreb, 16. – 31. ožujka 2019., Glumačka družina Histrion: Arsen Dedić, Geste i grimase, red. Zlatko Vitez

• 
  
  Prije deset godina, o četrdesetoj obljetnici vrhunske glumačke karijere, predstavom Garderobijer Ronalda Harwooda Zlatko Vitez oprostio se od scenskih nastupa, a nizu čestitara priključio se i Arsen Dedić komičnim i ironičnim uklapanjem slavljenika u pjesmu Prijatelji politike, upotpunivši je i šansonom Geste i grimase inspiriranom Rankom Marinkovićem. Slaveći pedesetu obljetnicu svog umjetničkog djelovanja, Vitez se vratio na scenu efektno obnovivši u okvirima ovih Gumbekovih dana svoj provokativni Hrvatski kokošinjac, a na svečanom zatvaranju festivala prikazavši i vrlo uspjele Geste i Grimase prema pjesmama, šansonama i songovima Arsena Dedića.

  Geste i grimase najvećim dijelom nastale su tijekom Dedićevog sudjelovanja u stvaranju brojnih predstava Histriona, a uz njih su se našle i one koje su na autorov neponovljiv način miješale podsmijeh i ljubav u odnosu prema glumcima i kazalištu, otkrivajući tako  neočekivane poglede na neke ustaljene i općeprihvaćene stavove. To su u ovoj predstavi primjerice pokazali i stihovi o duhu Hamletove mame ili Jagovim patnjama u Othellu. Sličan duh je vidljiv i u njegovom opisu suradnje s Histrionima, koju i Vitez citira u predstavi „Histrioni su plovili u doslovnom i prenesenom značenju. S njima sam od samog početka. S njima mi je bilo mučno, dosadno, dugo, loše plaćeno, neizvjesno i teško, strašno, loše ocijenjeno, osobito u vrijeme elitnih kazališta gesta i grimasa, ali to je ipak moje najljepše provedeno vrijeme, i kazališno i prijateljsko.“            
                    

  Upravo to kazališno i prijateljsko bilo je Vitezu najbitnije u stvaranju Gesta i grimasa, kao i u najvećem dijelu njegovog kazališnog djelovanja. Nakon što je dvojici preminulih prijatelja i bitnih sudionika uspjeha Glumačke družine Histrion Mladenu Crnobrnji Gumbeku i Josipu Bobiju Marottiju u spomen organizirao festivale Gumbekove dane i Bobijeve dane smijeha, Arsenu je posvetio kabaretsku predstavu u kojoj svoju invenciju nije usmjerio na vlastitu interpretaciju Dedićevog stvaralaštva i odnosa prema kazalištu i posebice Histrionu, nego na pronalaženje scenskog jezika koji će prvenstveno težiti što autentičnijem oživljavanju Dedićevog duha koji je neusiljenim preskakanjem od ironije do ljubavi stvorio posebnu, očaravajuću, iako ne i idiličnu viziju teatra i ljudi koji se njime bave.

  U predstavi su osebno naglašene pjesnikove riječi „Djela Histriona bez zla i bez mraka jedino još vrijede gledano iz zraka”. Bilo je to potpuno opravdano u precizno osmišljenoj koncepciji u kojoj je Zlatko Vitez u iskreno emocionalnim, nostalgičnim prisjećanjima potisnuo sebe u drugi plan, a naglasio iskreno divljenje prema Arsenu i njegovoj poeziji i glazbi u početku njihove profesionalne suradnje - 1973. u kazalištu Gavella u Hölderlinu Petera Weissa u režiji Koste Spaića, za kojeg je Dedić skladao glazbu (i povremeno svirao flautu u malom orkestru), dok je Vitez ne samo glumio nego i pjevao Arsenove songove.

  Tijekom Arsenove suradnje u Histrionu od prve predstave Domagojade 1975. do preostalih dvadeset i pet, taj zajednički rad vodio je prema prijateljstvu. No, iako je kao glumac pokazao nijansiranu interpretaciju utemeljenu na istinitosti i iskrenosti u prezentiranju Arsenove slike kazališta, a u nekoliko pjesama pokazao i vrsnu pjevačku interpretaciju, Vitez je kao autor i redatelj Gesta i grimasa čak i više prostora ostavio ostalim interpretima. Sanja Marin je prvenstveno sjajnim pjevačkim interpretacijama Dedićevih šansona (u suradnji s vrsnim pijanistom Oliverom Beloševićem) stvorila dojmljivu atmosferu cjeline ovog kabareta, a Franjo Kuhar je prevladao okvire sugestivnog recitiranja i od svake Arsenove pjesme stvorio efektno malo scensko djelo, gotovo potpunu predstavu sa svojim napetostima i obratima.

             
  
  Uklapanjem svih tih elemenata u jedinstvenu, atraktivnu kabaretsku predstavu, Vitez je nakon nagrade 12. Gumbekovih dana  za izniman doprinos oživljavanju kabareta pokazao da mu i dalje ne manjka ideja za stvaranje vrhunskog kabareta. A kad je o nagradama Gumbekovih dana riječ, prisjetimo se da je na prvima, održanima 2008., Arsen Dedić za Arsen cabaret dobio nagradu za najbolji kabaret, dok je na četvrtima 2011. nagrađen za izniman doprinos oživljavanju kabareta, priznanjem koje je Vitez dobio tek sada nakon svih ostalih zaslužnih za očuvanje ovog rubnog kazališta koje i festivalu Gumbekovi dani duguje današnju živost i raznolikost o kojoj se prije desetak godina moglo tek maštati.

  Autor: Arsen Dedić
  Redatelj: Zlatko Vitez
  Kostimografija: Elvira Ulip
  Glazba: Arsen Dedić
  Rasvjeta: Dražen Dundović
  Tehnika:bEnes Hodžić & Daniel Pavlović
  Marketing: Elizabeta Vrbančić i Nikolina Radenić
  Odnosi sa javnošću: Igor Rogina, Elizabeta Vrbančić
  Producent: GD HISTRION
  Izvođači: Zlatko Vitez, Sanja Marin, Franjo Kuhar, Oliver Belošević
  
  ©Tomislav Kurelec, KAZALIŠTE.hr, 5. travnja 2019.

Piše: