Propitivanje identitetskih odrednica

Hrvatski centar ITI: Suvremena španjolska drama, 2018.

  • Biblioteka Mansioni Hrvatskog centra ITI od pokretanja objavila je niz izdanja koja bi se mogla svrstati u nekoliko kategorija, svojevrsnih bibliotečnih nizova. Tako se u njoj mogu naći izdanja hrvatske i prijevodne teatrologije, zbirki dramskih tekstova hrvatskih dramatičara, kazališnih memoara, a među njima važnu i ritmom izlaženja i brojnošću produkcije - od prve prije dvadesetak godina do najnovijih izdanja, čini niz antologija, uglavnom suvremenih drama različitih nacionalnih književnosti. Suvremena španjolska drama, novo izdanje u nizu antologija okupljenih u biblioteku Mansioni, donosi dramske tekstove šestorice autora u prijevodima Nikoline Židek. Izdanje je realizirano u suradnji izdavača sa španjolskom nakladom Ediciones Antígona te Udrugom dramatičarki i dramatičara Španjolske, koja uz prevoditeljicu potpisuje i izbor objavljenih dramskih tekstova, a autor Kritičke studije umjesto predgovora, kako je naslovljen uvodni tekst zbirke, je Julio Escalada, španjolski dramatičar i dramaturg.

    Također, u skladu s praksom koja je i do sada pratila antologije suvremene drame u sklopu biblioteke Mansioni, tiskane su i biografije svih autora čije su drame uvrštene u zbirku. Redom kako su njihovi tekstovi u zbirci, to su José Luis Alonso de Santos (tekst Zamka za ptice), Ignacio Amestoy (Njemačka), Juan Mayorga (Dečko iz zadnje klupe), Ignacio del Moral (Pogled tamnoga čovjeka), Jerónimo López Mozo (Ahlán) i Juan Carlos Rubio (Rane od vjetra). Njihova je prepoznatljivost u hrvatskoj kazališnoj praksi različita - od Mayorge, koji je izvođen više puta (i vrlo recentno), do nekih od autora koji nisu do sada bili uopće prevođeni na hrvatski jezik. I upravo je u tome, otvaranju mogućnosti prepoznavanja nekih od objavljenih tekstova od kreatora repertoara hrvatskih kazališta najveći i najvažniji potencijal ovog, kao i svakog izdanja u sada već obimnoj produkciji antologija suvremenih dramskih autora i njihovih tekstova u izdanjima uvrštenima u biblioteku Mansioni.

    U predgovoru zbirci Julio Escalada piše o obitelji i emigraciji kao dvama okupljajućim, provodnim motivima svih tekstova uvrštenih u nju. I zaista, iako je teško svoditi autore koji, unatoč relativnoj generacijskoj bliskosti i istom kulturnom kontekstu iz kojega i u kojemu pišu, svoje drame oblikuju iz različitih estetskih pozicija, očito je kako je izbor izvršen s ciljem koji se, barem implicitno, može vidjeti već i u naslovu ove, kao i svih sličnih zbirki suvremenih dramskih tekstova koje marljivo i uporno objavljuje HC ITI. Suvremenost i antologičnost, odnosno prepoznavanje onoga što će biti istovremeno suvremeno kako bi bilo zanimljivo čitateljstvu (prvenstveno profesionalnom, ali i, zašto ne, širem, unatoč mogućim nesklonostima prema čitanju dramskog teksta) i antologijsko kao presjek dramatičarske produkcije onog što se u dotičnoj nacionalnoj dramskoj književnosti može smatrati suvremenim.

    Naravno, i takva suvremenost zahtijeva određen odmak kako bi se tekstovi testirali na scenama jezika na kojem su nastali. Tako i u ovoj zbirci razumljivo postoji određeni odmak od prvog objavljivanja na španjolskom i praizvedbe prema trenutku prijevoda (od preko dvadeset do nekoliko godina) tijekom kojega su, kako to u predgovoru navodi Escalada, upravo oni postali „zoran primjer onoga što se u zadnjih dvadeset i pet godina izvodilo na španjolskoj sceni“ - primjer onoga što bi se, uz ponešto uopćavanja, moglo nazvati definiranjem identiteta, propitivanjem identitetskih odrednica u španjolskom društvu. Napučene oprekama stari – mladi, starosjedioci – došljaci i slično, drame uvrštene u ovaj izbor obilježene su jasnim pozicioniranjem u razmatranju o svom vremenu i kontekstu nastanka, u čemu uvelike nadilaze okvire (samo) španjolskog kulturnog i šireg društvenog prostora. Očito, relevantnost im je time potvrđena i osigurana. U tom smislu, na hrvatskim je kazališnim direkcijama i producentima prepoznavanje ovog izdanja i moguće postavljanje nekog od uvrštenih tekstova na scenu. No čak i ako se to ne dogodi, Suvremena španjolska drama zanimljivo je i pohvalno izdanje. Zanimljivo zbog čitateljske radoznalosti koju može pobuditi, jednako zbog upoznavanja s novim dramskim piscima i njihovim estetikama, kao i zbog tematskog raspona kojim se uvrštene drame kreću.

    Pohvalno zbog nastavljanja predstavljanja dramskih segmenata nacionalnih književnosti na hrvatskom jeziku u suradnji s relevantnim udrugama, institucijama i izdavačima, što je jedan od temeljnih ciljeva Hrvatskog centra ITI. Koji ovaj svezak i biblioteka Mansioni, kao i mnogo puta do sada, ispunjavaju u potpunosti.

    © Leon Žganec Brajša, KAZALIŠTE.hr, 18. ožujka 2019.

Piše:

Leon
Žganec-Brajša