Aktualni diskursi

Kazalište Marina Držića u Dubrovniku, T. Štivičić:Nemreš pobjeć od nedjelje, red. Marina Pejnović

• 
  
  U nastavku sezone, Kazalište Marina Držića u Dubrovniku obogatilo je i učinilo raznovrsnijim svoj repertoarni raspored premijerom predstave Nemreš pobjeć od nedjelje Tene Štivičić u režiji Marine Pejnović. To je ujedno i prvi ovogodišnji naslov dubrovačke profesionalne kuće u izboru novog ravnatelja Paola Tišljarića koji, ako je suditi po dosadašnjem njegovom nedugom dubrovačkom kazališnom vremenu, nastoji intenzivirati frekventnost izvedbi, uz matični premijerni i reprizni repertoar, gostovanjima i lokalnim kazališnim amaterskim izvedbama ali i drugim produkcijama domaćih glazbenih i drugih umjetničkih izbora. Odabir drame Tene Štivičić činio se i logičnim i primjerenim za komornu scenu dubrovačkog kazališta u Teatru Bursa, kojeg su, podsjetimo, osmislili, inaugurirali i u dubrovačku kazališnu praksu uveli, sad već davnih godina, Marin Carić i Milan Milišić.

  Drama Tene Štivičić, koja je praizvedena 1999. u zagrebačkom ZKM-u (objavljena u časopisu Kazalište 1-2/2000.) a zatim igrana u nekoliko hrvatskih kazališta uz i radiodramsku verziju na Hrvatskom radiju, etablirana je i potvrđena vrijednost suvremenog hrvatskog dramskog pisma. Njena generacijska okrenutost, otvorenost i izravnost intrigantna je preporuka za nove izazove, kreiranja vlastitih aktualnih i kazališnih i životnih alibija onih koji za njom posežu. U dubrovačkom slučaju, valjano su se posložili razlozi ovakvog izbora - kako zahtjevnošću i izazovnošću komorne scene tako i podjelom koja je, na zoran način, publici predstavila nove snage glumačkog ansambla Angelu Bulum i Bojana Beribaka. Jednako tako, redateljski dubrovački debi s režijom Pirandellove drame Odjenuti gole Marine Pejnović prošle sezone, bio je preporuka novom njenom redateljskom okušaju svjesno prihvaćenih izazova.
  
  
  
  Dramski tekst Tene Štivičić za ovu izvedbu dobrim dijelom je lokaliziran (osim samog originalnog naslova) pa je onda, moglo bi se reći, i unekoliko ublažen njegov izvorni kritički i priziv i odjek. U drami Ona i On u slijedu monoloških ispovijedi, preispitivanja i dijaloških suprotstavljanja i pomirljivosti, izlažu kroniku svoje ljubavi - od prvih susreta, zaljubljivanja, zajedničkog života, nesuglasica i nesigurnosti u vlastitim životnim odabirima. Projekcije sreće i pustolovina najčešće su negdje drugdje i izvan njihovih dnevnih uhodanih, predvidljivih reakcija, ali i sve vidljivijih drugačijih pa i suprotstavljenih interesa. Analizirajući zamor i klišeje svojih odnosa, oni zapravo neprestano propituju ljubav. Strast koju su izgubili i iznenađenja koja ih mimoilaze i na koja su odustali. Britka je to i cinična kritika njihova svakodnevlja, vješto složenih intimnih zaigranosti ali i egzistencijalističkih i materijalnih kriza s kojima se suočavaju i koje ih, na kraju, učvršćuju u odluci da ostanu zajedno.

  Redateljica komorni prostor igre u Teatru Bursa na početku, i nakon animacije glumaca i razgovora s publikom pred samim ulazom u dvoranu, zatvara crnim kulisama koje na početku skrivaju a potom, rastvorene, otkrivaju prostor koji je okvir ali i utočište para zatečenog u intimnim preispitivanjima njihove veze. Angela Bulum i Bojan Beribaka igraju s puno energije, glumačke predanosti i razigranosti (povremeno i preglasno) likove koji se neprestano sukobljavaju u empatijskim svojim iscrpljivanjima u kojima je puno toga zadanog ali i skrivenog kad se otvore tajni i zatomljeni, pa onda i neizgovoreni razlozi.
  
  
  
  U ritmički ujednačenoj i dinamičnoj igri, kojoj bi u izabranim i složenim fragmentima i odigranim sekvencama njihove priče možda bolje došla intenzivnija i konkretnija glazbena kulisa i kao komentar i kao odraz vremena, oboje od početka do kraja slijede redateljičinih rukopis brzih izmjena prizora, raspoloženja, povoda i epiloga koji, usprkos svemu, unekoliko gube intenzitet i gustoću generacijskog krika ili uzdaha, ovisno o percepciji. Koju slikaju glumačkim, a povremeno i osobnim krugovima u traganju za boljim i novim potvrdama njihova ljubavnog traga od kojeg ne mogu pobjeći i kojeg, na kraju, i ne žele napustiti. Nakon što su se poigrali i umorili svojim introspekcijama.

  U umjetničkom timu predstave, uz scenografa Pietra Bobana sa vješto raspoređenim i složenim realističnim enterijerom koji je i kuhinja i spavaća soba i klub i susretište pa onda i kazalište, urednim su i dosluhnim prinosima sudjelovali suradnica redateljice Mirej Stanić, kostimografkinja Tea Bašić Erceg, oblikovatelji svijetla i tona Vesna Kolarec i Milan Tomašić. Predstava Nemreš pobjeć od nedjelje Tene Štivičić, uz obnovljene Pinterove Ljubavnike i autorski projekt Glumice druge kategorije Srđane Šimunović, postaje tako dijelom aktualne repertoarne ponude Kazališta Marina Držića na komornoj sceni Teatra Bursa koji tako, nakon nekoliko sušnih sezona, ponovno postaje zanimljivom, prizivajućom pa i preporučujućom scenom umjetničke ponude grada i dubrovačke kazališne razglednice kakvu priželjkujemo i kakvoj se nadamo. Vjerujući u novi početak.
  
  
  
  Podsjetimo, bolje budućnosti radi, Teatar Bursa nezaobilazan je dio novije dubrovačke kazališne povijesti duge tridesetak godina, komorna scena koja je predstavama ostavila važan trag u dubrovačkoj kazališnoj i kulturnoj zbilji, Teatar u kojem su brojni redatelji i glumci ostavili posebne zaloge repertoarnih pustolovina i iskoraka Kazališta Marina Držića, upisanih u kronologiju hrvatskog glumišta.  
  
  

  Redateljica: Marina Pejnović
  Suradnica redateljice: Mirej Stanić
  Scenograf: Pietro Boban
  Kostimografkinja: Tea Bašić Erceg
  Oblikovanje svijetla: Vesna Kolarec
  Izbor glazbe: Marina Pejnović
  Oblikovatelj zvuka: Milan Tomašić
  Autor fotografija: Hrvoje Margaretić
  Autor video kampanje: Miran Brautović

  Glume: Angela Bulum, Bojan Beribaka
  
  © Davor Mojaš, KAZALIŠTE.hr, 11. ožujka 2019.

   

Piše: