Suvremeni emocionalni kontekst

Umjetnička družina Auzvinkl i Studio Exit; Miranda July: Baš ti, baš tu, red. Bruna Bebić

• 
  
  Baš ti, baš tu - predstava u produkciji Umjetničke družine Auzvinkl i u suradnji sa Studijom Exit, nastala je prema debitantskoj zbirki pripovijedaka međunarodno priznate konceptualne umjetnice, književne i filmske autorice Mirande July. Ovu američku umjetnicu potrebno je pozicionirati kroz nekoliko natuknica o njezinu stvaralaštvu: debitantskim filmom Ti i ja i svi koje poznajemo, a potpisuje ga scenaristički i redateljski te je nositeljica glavne uloge, osvaja posebnu nagradu žirija na Festivalu u Sundanceu 2005. te Zlatnu kameru u Cannesu; izlagala je u njujorškome Muzeju moderne umjetnosti te u Guggenheimu; dok za debitantsku kratku prozu No One Belongs Here More Than You, koju Mima Simić prevodi 2008. kao Baš ti, baš tu, dobiva prestižnu međunarodnu nagradu Frank O'Connor 2007.  

  Vanja Matujec kao dramaturginja veoma brižljivo i odgovorno pristupa literarnom predlošku Mirande July, iskazavši istančan osjećaj za vrijeme i prostor u kojem će izvoditi monodramu Baš ti, baš tu. Nema potrebe prepričavati izbor iz priča o propalim ljubavima, o unhappy love minijaturama, o entuzijastičkim akcijama proisteklima iz mrtvila pojedinih mentaliteta i odnosa. Važnije je naglasiti da njezina izvedba svakako nije samozadovoljno osluškivanje vlastita glasa i intonacijskih bravura, tih najčešćih zamki forme monodrame. Kod Vanje Matujec upravo je suprotno. Osluškivanjem tuđeg glasa, njegovog (nepostojećeg) i gledališta, Vanja Matujec oblikuje atmosferu prisne iskrenosti lišene snobizma, atmosferu fine samoironije kojom zapljuskuje publiku.
  
  Od odron-cure koja miriše na legendarnu Šteficu Cvek Dubravke Ugrešić do polagane i dostojanstvene sarabande Grace Jones, odzvanja zatomljeni smijeh nad ovjerenim marginalcima naših života, bruji ustrajnost klase optimista, trepere povorke izmaštanih slika. Baš ti, baš tu Vanje Matujec u režiji Brune Bebić snažno je odmaknuta od atmosfere proze po kojoj je nastala; riječ je o resemantizaciji predloška Mirande July, o utakanju posve novih značenja a ne o interpretaciji. Ishodište je, dakako, identično - srce predstave postavljeno je u fantaziju, koja je „vitalna priroda svih lica i likova Mirande July“, kako to najavljuje programska knjižica.

  
  
  Glazba i vizualni identitet predstave, scenografija, kostim i svjetlo, snažna su dramaturška uporišta u Baš ti, baš tu, nerazdjeljiva unutar svih segmenata ove kazališne priče. Tijekom veoma osebujne glumačke kontemplacije osobe zagledane u svoje prošlo, svačije sadašnje i naše buduće, segmenti predstave ravnopravni su u stvaralačkom dijalogu. Dramska izvedba temeljena na prozi koja dodiruje poeziju, u senzibilnome je dijalogu sa svjetlom Saše Mondecara. Igrivost mobilne scenografije i sugestivnih kostima Zdravke Ivandije Kirigin artistički su mudri unutar dramaturgije ovog jednosatnog komada. Glazba Maxa Juričića i Plesača Sporog Stepa integralni je dio predstave, i kad je citatna i kad je komentar i kad je autorski ravnopravna glumačkom autorstvu Vanje Matujec. „Lutam, sretno izgubljen, budan sanjam“, kaže pjesma novog Juričićevog benda - Plesača Sporog Stepa, a tako kaže i Baš ti, baš tu. Ne luta ona namjerno, njezino sinkopirano lutanje i potraga za dušom život je sam.
  
  Vanja Matujec sa svojim timom u cijelosti upravlja tako da, reklo bi se, provocira, razbija i (idemo do kraja) denuncira prošlost kako bi jeku te prošlosti s poštovanjem odložila tamo gdje joj je i mjesto, a sve zato da otvori prostor za vrijeme sadašnje, uselivši u srca publike maleni smiješak prema budućem. I sve to u bešćutnoj civilizaciji koja je budućnost bezobrazno namazala katranom. Zato je Baš ti, baš tu, koja u originalu Mirande July započinje sa: „Ovo je ona priča koju ti nisam htjela ispričati….“, a u originalu Vanje Matujec započinje „Dobrodošli ste. I vi. I vi. Vi ste tu. I ti. I ti si tu…“ - autohtoni stvaralački akt.
  
  
  
  Režija: Bruna Bebić
  Dramatizacija: Vanja Matujec
  Scenografija i kostimi: Zdravka Ivandija Kirigin
  Dizajn svjetla: Saša Mondecar
  Glazba: Max Juričić
  Fotografija i dizajn: Katarina Juričić
  Crteži: Rok Juričić
  
  Glumi: Vanja Matujec

  © Dubravka Lampalov Mićunović, KAZALIŠTE.hr, 25. veljače 2019.

  
  
  

  
  

Piše: